Kao uvijek u Bibliji, naši »zlotvori« i »dušmani« su naše vlastite misli, strahovi i svakojake sumnje koje ponekad na nas zaista vrebaju kao da žele »proždrijeti naše meso«. Mnogi ljudi su s vremena na vrijeme postali bolno svjesni koliko je ova usporedba točna, a ovim stihom dato vam je obećanje da će vaši »dušmani« posrnuti i pasti.
Nek se vojska prođu mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
Ovdje pisac psalma ponavlja svoje uvjerenje i tjera i nas, svoje čitatelje, da ponovimo da se naša srca ne boje. Tjera nas da u to vjerujemo. Možete li zamisliti ljepšu garanciju od ove - »srce se moje ne boji«? Kada tiho i iskreno možete reći: »srce se moje ne boji« u svako doba dana i noći, vanjske stvari nad vama neće imati moći i bit ćete slobodni. Ratove mogu započeti protiv vas, no vi ćete ostati samopouzdani i stoga pobijediti.
Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim, da živim u Domu Jahvinu, sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni, skriva me u skro-vištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.
Ova dva stiha na izuzetan način opisuju nešto što često zovemo drugim rođenjem. Ukratko, muškarac ili žena poduzimaju najznačajniji korak koji čovjek može poduzeti, vitalan korak u usporedbi s kojim su sva ostala iskustva relativno manje važna. Novo rođenje, ili drugo rođenje, ili kakogod ga vi nazvali, znači da jasno razumijete i potpuno prihvaćate činjenicu da osim usklađivanja s Bogom ništa drugo nije važno. Kada iskreno kažete: »Sada razumijem da ništa u životu nije važno osim da se svjesno uskladim s Bogom - jer kada sam to učinio, sve drugo će uslijediti, a dok to ne postignem ništa drugo ne može biti dobro - i učinit ću sve drugo manje važnim od toga«, tada ste zaista iskusili ponovno rođenje, bez obzira je li samo poimanje istinitosti doprlo do vas ili nije. Kada postignete tu razinu vi nećete dozvoliti vanjskim događajima da vas zaista pogode, zaplaše ili vam nanesu duboku bol, jer znate da su vanjske stvari samo prolazne sjene privremenog značenja. Budući da vas ne mogu vezati, ne mogu vam ni naškoditi, i vi ste slobodni. I iznad svega: ne dozvoljavate da vas odgoda potpunog shvaćanja preplaši ili, u najmanju ruku, obeshrabri. Vi znate Istinu, iako je još ne osjećate. Nepokolebljiva odlučnost da stanujete u Jahvinu domu, da gledate njegovu ljepotu i učite njegove tajne, znači da ste uzdignuti na hridinu i da je vaš dom siguran (Matej 7:24 - 27).
I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe, u njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat i klicati.
Prvi dio duhovnog postupka završava stihom, izljevom zahvalnosti moćnog djelovanja. Pjevanje je u Bibliji, kao što znamo, uvijek vrhovni izraz radosti i ushićenja. Ovdje moramo skrenuti pažnju na činjenicu da imati »glavu izdignutu iznad svojih dušmana«, nije samo slikovit prikaz pobjede već i važan metafizički simbol. Glava je tjelesna oznaka ljudskog poznavanja božanske Istine - zovemo je Kristovom sposobnošću - i, naravno, veće razumijevanje vodi do toga da i mi sve više prevladavamo ograničenja.
Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: »Traži lice nje-govo!« Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene, ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj! Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.
Pisac psalama ovdje koristi dramatsku formu zazivanja Boga koja molitvi daje živost i intenzitet, ali za-pravo potvrđuje da Bog čuje upućeni vapaj ili kako to obično kažemo, izgovorenu »riječ Božju«. Autor nabraja različita zazivanja Boga da usliši našu molitvu. Stvarna afirmativna forma često je najefikasnija u rješavanju određenog problema, no ne oklijevajte zazvati Boga kad god to zaželite. Ne odbacujte molitvu ma o kojoj se molitvi radilo. U stvari, ne odustajte ni od čega što vam pomaže u vašem religioznom životu. Kristova nam Istina dolazi da bi nas ispunila, a ne da bi nas uništila, da bi nam sve više davala dobra, a ne da bi nas orobila.
Bog nije ograničeno, tjelesno lice kakvo imaju muškarac ili žena. Lice je poznati simbol. Na mnogim slavnim slikama klasike, Bog je predstavljen najčešće kao muškarac s bradom, star šezdesetak godina. No zna se da je to tek slikarska konvencija. Budući da je čovjek te dobi postigao maksimalnu razinu mudrosti, to lice postalo je simboličnim načinom izražavanja božanske mudrosti. Lice, zapravo, simbolizira moć prepoznavanja. U svakodnevnom životu ljude najčešće prepoznajemo putem njihovih lica, a ne, na primjer, putem njihovih ruku ili nogu. Tražiti Božje lice znači tražiti prepoznavanje Božje prisutnosti na razini razumijevanja, tj. poznavanje Boga doživljavanjem. Kada naiđemo na teškoću u uspostavljanju naše duhovne veze, to je kao da je Bog sakrio svoje lice. Naravno, Bog to nikada ne čini, već mi dozvoljavamo da se veo sebičnosti, sumnje i straha spusti između nas i Boga. Ljudi ponekad govore da se Sunce »ugasilo« iako zapravo misle da se oblak ispriječio između Sunca i njih. Svi znamo da Sunce i dalje sije s druge strane oblaka.
Autor psalma sada odlučno potvrđuje činjenicu da Bog ne može i neće »sakriti lice« od svoje djece, i argumentira to riječima da čak i ako ga napuste otac i majka, Bog to neće učiniti. Na Istoku gdje je obiteljska veza snažnija od svih privatnih i osobnih odnosa, ova je izjava zaista snažna.
Drugim riječima, ovaj dio postupka pokazuje nam da sumnje i strahovi mogu napasti pisca psalma usred molitve - kao što nas mogu napasti u bilo koje vijeme -no on se s njima suočava i pobjeđuje ih na znanstveni način.
Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.
Pisac psalama sada moli za duhovno razumijevanje i mir uma. Neprijatelji su, kao uvijek, njegovi vlastiti strahovi. Oni se pojavljuju zato što mu »lažni svjedoci« idu ususret. Svatko tko je to proživio neće posumnjati u prikladnost dojmljive fraze da naši strahovi »dašću nasiljem«. Doista, sumnja i strah su najokrutnije stvari u ljudskom životu.
Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje; u Jahvu se uzdaj!
Na ovom mjestu pisac psalma, slijedeći ritmičku vanjsku i unutrašnju misaonu igru koja je karakteristična za Bibliju, ponovo pojašnjava da se on zaista oslanja samo na božansku moć, a ne na svoje vlastite ograničene izvore, svoj intelekt, svoju snagu volje. Kad ne bi vjerovao da će Bog izvesti neophodno čudo, ne bi uopće očekivao da se ono može ostvariti.
Završna fraza je snažna opomena da budete aktivni i postojani u molitvi - uvijek molite i ne predajte se malodušnosti. »Uzdati se u Jahvu«, ne znači zanemariti problem nadajući se da će Bog naići i riješiti ga umjesto vas. To znači intenzivirati vašu duhovnu aktivnost. Uzdati se u Gospoda znači neprekidno i sustavno moliti za rješenje problema. Posljedica toga bit će »jačanje srca«, što znači da ćete primiti ohrabrenje i moć da nastavite sa svojim molitvama, i da će se vaša svijest postepeno mijenjati sve dok se vaš problem posve ne rastopi i ponovo uspostavi harmonija i mir. Tako Bog od-govara na molitve.
Autor:Emmet Fox