Kad ste svjesni da osjećate neku prilično snažnu negativnu emociju, pokušajte utvrditi koja je to emocija. Svjesno razmislite o svemu što vas muči dok ne uspijete precizirati emocije koje osjećate.

Sto se tiče dva krajnja kraja ove emocionalne skale, možete se zapitati, Osjećam li se snažno ili se osjećam bespomoćno? Iako možda ne osjećate niti jednu od ovih emocija, moći ćete reći u kojem smjeru se vaše trenutačno emocionalno stanje kreće. Tako, na primjer, ako je vaš odgovor osjećaj bespomoćnosti, onda skratite raspon o kojem razmišljate i zapitajte se, Osjećam li to više kao osjećaj bespomoćnosti ili frustracije? Još uvijek više kao osjećaj bespomoćnosti. Zatim još skratite raspon: Osjećam li ovo više kao osjećaj bespomoćiiosti ili brige? Kako ćete ići dalje (u ovom nema ispravnog i neispravnog pristupa), na kraju ćete precizno moći utvrditi što zaista osjećate o situaciji kojom se bavite.

Kad ste jednom pronašli svoje mjesto na emocionalnoj skali, vaš je posao pokušati pronaći misli koje vam daju blagi osjećaj olakšanja od emocije koju osjećate. Proces glasnog govorenja ili zapisivanja svojih misli najbolje će vam pokazati kako se osjećate. Kad dajete izjave sa svjesnom namjerom pokretanja emocije koja vam daje blagi osjećaj olakšanja, počet ćete otpuštati otpor i moći ćete se kretati uz emocionalnu skalu do mjesta na kojem se osjećate puno bolje. Zapamtite, poboljšani osjećaj znači otpuštanje otpora, a otpuštanje otpora znači veće stanje dopuštanja onoga što zaista želite.

Zato, koristeći emocionalnu skalu i započevši s time gdje se sada nalazite, pogledajte na emociju koja se odnosi upravo na to gdje vjerujete da se sada nalazite i pokušajte pronaći neke riječi koje će vas odvesti u emocionalne stanje od kojeg ćete osjećati manji otpor.

Na primjer, jedna žena otkrila je da je u strašnom otporu i patnji zbog smrti svoga oca. Iako je on bio teško bolestan i njegova je smrt bila očekivana, kad je umro ona je pala u najdublju depresiju. Osjećala se bespomoćno i u teškoj boli kao odgovor na fokusiranje na smrt oca koju nije mogla kontrolirati.

U danima prije očeve smrti ova je žena jedva napuštala mjesto kraj njegove postelje, ali on je pao u besvjesno stanje tijekom jednog od rijetkih trenutaka kad ona nije bila s njim, i više do smrti nije dolazio k svijesti. Kako je razmišljala o tome da nije bila tamo da s njim po zadnji put porazgovara, preplavio ju je užasni osjećaj krivnje. Nije svjesno primjećivala lagano poboljšanje u vezi svoje krivnje, pa je ovo za nju bila vrlo važna vibracijska promjena. A onda su se njene misli pretvorile u strašnu ljutnju. Fokusirala se na ženu koja je bila s njenim ocem kad je izgubio svijest i osjećala bijes jer mu je ta žena dala jaku dozu lijeka (da bi mu bilo lakše), a zatim je okrivila ženu što ju je lišila zadnjeg razgovora s ocem.

U to vrijeme nije shvaćala, no osjećaji krivnje, bijesa, ljutnje i okrivljavanju bili su sigurna poboljšanja u odnosu na njezino vibracijsko stanje otpora u obliku duboke patnje. Bolje se osjećala po pitanju svoje krivnje - u stvari, puno bolje. Barem je mogla disati, a sad je mogla i spavati.

Naravno, uvijek je bolje kad poboljšanu emociju izazovete voljno. Ali, kao što je to bilo u ovom slučaju, čak kad osoba prirodno i nesvjesno otkrije poboljšane emocije, svako vam poboljšanje tada daje pristup nečemu još boljem.

 

Jednom kad shvatite da vam ljutnja i okrivljavanje mogu donijeti oslobođenje od zagušujućih emocija bespomoćnosti i patnje, možete se brže kretati uzduž vibracijske skale. Iako možete trebati dan ili dva da biste se uspeli za jednu vibra-cijsku razinu, od (22) Patnje na (21) Krivnju, potom na (18) Osvetu i na (17) Ljutnju te na (15) Okrivljavanje, time možete ponovno uspostaviti svoju vezu sa svojim Izvorom i osjećajem snage u puno kraćem vremenu nego što to itko shvati.

Evo primjera svjesnih izjava koje je ova žena mogla ponuditi da bi poboljšala to kako se osjeća:

 

Napravila sam sve što sam mogla da bih pomogla svom ocu, ali to nije bilo dovoljno.

(Patnja)

 

Tako mi nedostaje. Ne mogu podnijeti da ga više nema.

(Patnja)

 

Kako ću utješiti svoju majku?

(Očaj)   

 

Svako jutro kad se probudim prvo čega se sjetim je da mog tate više nema.

(Patnja)

 

Nisam smjela otići kući da bih se istuširala. (Krivnja)

 

Trebala sam ostati ondje da mu mogu reći zbogom. (Krivnja)

 

Trebala sam vidjeti koliko je blizu odlaska. (Krivnja)

Bila sam tamo dan i noć, noć i dan, a ipak mu nisam uspjela reći zbogom.

(Bijes)

 

Žena koja je bila s njim dobro je znala

što se događa.

(Osveta)

 

Kako bi se ona osjećala da je bila na mom mjestu, a

da sam ja njenog oca bacila u komu?

(Osveta)

 

Vidjela je puno ljudi kako umiru i trebala me upozoriti

da se bliži kraj.

(Ljutnja)

 

Mislim da je znala i da nije htjela da budem tamo. (Ljutnja)

 

Dala mu je više lijekova nego što je trebao,

samo da sebi olakša.

(Okrivljavanje)

 

Da sam mu barem rekla zbogom. (Razočaranje)

 

Ima previše stvari koje treba napraviti, a meni se

ništa ne radi.

(Poraženost)