Za nešto što je stvarnost čini se kao da zaslužuje vašu pažnju. «Istina je, na kraju, to je ipak istina. Treba li to zabilježiti? Zar ne bih to trebao početi brojati? Zar ne bih o ovom trebao voditi statistiku? Zar ne bih trebao drugima pričati o ovom? Zar ne bih na ovo trebao upozoriti svoju djecu?»

Zar ne bismo smjeli razglasiti na sva zvona one stvari koje ne želimo zato što su one stvarnost i učiniti ih time još većom stvarnošću? A mi vas pitamo, zašto biste to napravili? Zašto ne pogledati u datoteku stvaranja i selektivno odabrati stvarnosti koje želite ponoviti, a onda njih razglasiti na sva zvona? A vaš odgovor nikad nije dobar. On glasi: «Mi to radimo jer je to stvarnost. Mi to radimo jer i drugi to rade.»

Kad bismo se mi nalazili u vašim fizičkim cipelama, ne bismo dopustili da stvarnost o nečemu postane temelj naše pažnje; mi bismo pustili da naš temelj bude vibracija osjećaja toga. Tako bismo počeli govoriti svakom tko bi bio zainteresiran što radimo, «Ako se od toga osjećam dobro, poklanjam tome svoju punu pažnju; ako se ne osjećam dobro, uopće na to ne gledam.»

A znate što će vam oni reći? «Trebaš se suočiti sa stvarnošću!« A vi odgovorite, «To i radim - čitavo vrijeme. Samo pažljivije biram stvarnost s kojom se suočavam. Jer sam počeo otkrivati s kojom god stvarnošću da se suočavam, o kojoj god stvarnosti razgovaram, razmišljam, koje god stvarnosti se prisjećam i koju god stvarnost proživljavam, o kojoj god stvarnosti radim statistiku, koju god stvarnost držim dugo vremena u svojoj vibraciji, to postaje moja vlastita stvarnost. A naročito sam pažljiv u vezi stvarnosti koju ponavljam u svom iskustvu jer sam otkrio da mogu stvarati stvarnost. Ja mogu stvarati stvarnost! Ja mogu stvarati stvarnost - i mogu odabrati stvarnost koju stvaram!»

Ah, volimo vam to reći. Vi ste stvaratelji i možete stvarati što god želite. No ima bolji način da se to kaže: Možete i hoćete stvarati bilo što na što obraćate pažnju.

 Jerry i Esther bili su držali radionice u hotelu u Austinu u Texasu, u kojem se činilo da redovito zaboravljaju da će oni doći. Iako su bili potpisani ugovori, a Esther bi zvala na dan dolaska da to potvrdi, kad bi stigli tamo, ljupka djevojka na recepciji uvijek se činila iznenađenom. A onda je uvijek bilo jurnjave kako bi se sve pripremilo za radionicu. Esther nam je rekla, «Možda bismo trebali pronaći drugi hotel!» A mi smo rekli, a to je jedan od načina kako to možete riješiti: Ali, naše je očekivanje da ćete, kamo god išli, sa sobom ponijeti sebe jer, kamo god išli, sa sobom nosite svoje vibracijske navike i obrasce.

Zato smo im rekli da kupe bilježnicu i da preko prednjih korica debelim slovima napisu: Moja Knjiga pozitivnih aspekata, a da potom okrenu prvu stranicu i napisu: Pozitivni aspekti Hotela Southpark u Austinu. Zato je Esther počela pisati: «Ovo je prekrasan hotel. Na dobrom je položaju, do njega se vrlo lako dolazi iz druge savezne države i lako se objašnjava kako doći do njega. Parkiralište je dobro i primjereno svrsi. Naša je soba uvijek vrlo čista. Sobe su različitih veličina pa možemo smjestiti različito velike grupe... »