Sljedeći put kad osjetite nekakvu nelagodu stanite usred nje i recite sebi, «Ova nelagoda koju osjećam nije ništa drugo nego moja svijest o otporu. Vrijeme mi je da se opustim i           dišem, opustim i dišem, opustim i dišem.» I možete se, za nekoliko sekundi, vratiti natrag u osjećaj ugode.

Svaka stanica u vašem tijelu u izravnom je odnosu sa Stvaralačkom Životnom Silom i svaka stanica odgovara sama za sebe. Kad osjećate radost, svi su krugovi otvoreni, tako da možete u potpunosti primati Životnu Silu. Kad osjećate krivnju, optuživanje, strah ili ljutnju, to u krugovima radi smetnje pa Životna Sila ne može tako djelotvorno teći. Fizičko iskustvo znači da ćete nadzirati krugove i držati ih što je više moguće otvorenima. Vaše stanice znaju što trebaju učiniti; one sakupljaju energiju.

Nema tog stanja koje ne biste mogli promijeniti u nešto bolje, kao što nema ni slike koju ne biste mogli prebojiti.

U ljudskom okruženju ima puno ograničavajućih misli koje mogu učiniti da te takozvane neizlječive bolesti ili nepromjenjiva stanja ne mogu biti promijenjena. Ali, mi kažemo da su ona «nepromjenjiva» samo zato jer vi u to vjerujete. Netko nas je nedavno pitao, «Ima li ograničenja sposobnosti tijela da liječi?» A mi smo odgovorili, Nema nijednog drugog osim vašeg uvjerenja. A ta je osoba zapitala, «Zašto onda ljudima ne narastu novi udovi?» A mi smo odgovorili, Zato što nitko ne vjeruje da mogu.

 

Pitanje koje se često javlja je: «Sto je s mališanima? Sto je s bolesnim bebama?» A mi kažemo da su čak i u utrobi izložene vibraciji koja je dovela do toga da onemogućavaju Dobrobit koja bi inače bila prisutna. No, kad su rođene, bez obzira o kakvom se problemu radilo, ako ih se može potaknuti na misao koja dopušta Dobrobit, čak i ako je tijelo u potpunosti deformirano, ono može biti obnovljeno u nešto što je zdravo.

Za vas je prirodno da budete potpuno zdravi. Za vas je prirodno da živite u obilju, za vas je prirodno da se osjećate dobro. Za vas je prirodno da osjećate jasnoću. Nije prirodno da osjećate zbunjenost ili da nemate dovoljno ili da osjećatemanjak ili krivnju. To nije prirodno onome koji ste istinski Vi. No, izgleda da je to na neki način prirodno ljudskim obrascima koje je većina vas pokupila duž svog fizičkog puta.

Svaki put kad osjećate u svom tijelu fizičku nelagodu bilo koje vrste, bilo da je zovete emocionalnom ili fizičkom boli, ona uvijek, uvijek znači isto: «Imam želju koja nakuplja Energiju, ali imam uvjerenje koje to ne dopušta, zato sam stvorio otpor u svome tijelu.» Rješenje za oslobađanje od neugode ili bola je, beziznimno, opuštanje i posezanje za osjećajem otpuštanja.

Pitali su nas, «Ako nema izvora bolesti, zašto onda ima tako mnogo bolesnih ljudi?» Zato što su pronašli puno izgovora da bi ostali u vibracijskom neskladu sa zdravljem. Oni ne dopuštaju da ono dođe. A s nedopuštanjem Dobro biti da uđe, njezino odsustvo izgleda poput bolesti. A kad dovoljno njih to učini, vi kažete, «Ah, mora biti neki izvor bolesti. U stvari, da tome damo neku oznaku. Nazovimo to rakom. Nazovimo to svim mogućim užasnim stvarima i pretpostavimo da one uskaču u ljudsko iskustvo.» A mi kažemo da one nikad ne uskaču ni u čije iskustvo. Radi se samo 0 tome da ljudi uče, kroz pokušaje i pogreške i kroz međusobno sudaranje, obrasce misli koji ne dopuštaju Dobrobiti da uđe.

Kako ne dopuštate Dobrobiti da uđe, ona se u vašem životu javlja u obliku sjena koje su bolest u vašem tijelu i nedostatak stvari koje želite. Zatim, s vremenom, počnete vjerovati da je to stvarnost koja negdje ima svoj izvor. A onda izgradite cijeli sklop podataka da biste se zaštitili od «zlog izvora» koji nikad nije ni postojao.

Ako ste dobili dijagnozu koju ne želite čuti, obično kažete, «Ah, moj Bože! Kako sam dospio tako daleko od nečega što tako želim?» A mi kažemo da to nije nimalo velika stvar - to je samo niz malih stvari. To je, «Mogao sam odabrati ovu misao od koje se osjećam dobro, ili ovu misao od koje se ne osjećam tako dobro, no razvio sam obrazac za ono od čega se ne osjećam dobro. Radi se, dakle, o svakodnevnom stanju neprimanja koje me sprječava da primam.»

I to je sve! Zato nemojte dopustiti da vas bilo koji položaj u kojem se nalazite prestraši. To je samo nusprodukt određenog usklađivanja Energije koji vam samo iznimno jasno pokazuje što želite i, najvažnije, veću osjetljivost na to nalazite li se u stanju primanja ili ste za njega zatvoreni.

Zdravlje koje dopuštate ili zdravlje koje odbijate uvijek se svode na stanje uma, raspoloženje, stav ili misli koje ste upražnjavali. Za ovo ni kod jednog ljudskog bića ili životinje nema iznimke jer ih možete iznova i iznova zacjeljivati, a oni samo pronađu drugi način da se vrate natrag na stari ritam svog uma. Liječenje tijela zaista se svodi na liječenje uma. Sve je psihosomatski - svaki djelić. Bez iznimke.

Nema ničega što ne bi moglo biti preusmjereno na Dobrobit. No za to je potrebno čvrsto odlučiti da ćete svoje misli usmjeriti na nešto od čega se osjećate dobro. Zato ćemo ovdje iznijeti vrlo hrabru tvrdnju: Svaku bolest moguće je izliječiti za nekoliko dana - svaku bolest - ako je od nje moguće odvratiti misli i dovesti do dominacije drukčije vibracije - a vrijeme izlječenja ovisi o tome koliko je toga u ovom pomiješano, jer svaka bolest u vašem fizičkom tijelu puno je duže nastajala nego Što je potrebno da je se izliječi.

 Fizička je bol samo produžetak emocionalne. Sve je to ista stvar; postoje dvije emocije - ona od koje se osjećamo dobro i ona od koje se osjećamo loše. To znači da ste ili povezani sa svojim Tokom Energije ili ne dopuštate svoj Tok Energije. Bolest ili bol samo je produžetak negativne emocije, a kad prema njoj više ne pružate nikakav otpor, to više nije problem.

Morate li imati neke posebne pozitivne misli o svom tijelu da bi ono bilo onakvo kakvim ga želite? Ne. Ali ne smijete imati posebne negativne misli. Kad biste mogli više niti jednom ne pomisliti na svoje tijelo i kad biste umjesto toga gajili samo ugodne misli, vaše bi tijelo ponovno bilo u  svom prirodno zdravom stanju.

Možete živjeti ugodno, radosno, okretno i puni zdravlja sve dok imate želju koja kroz vas nakuplja život. Ljudi ne umiru zato što prolaze kroz vrijeme. Umiru zato što ne dopuštaju da arena života potiče odluke. Jedini razlog zašto ljudi uopće umiru je zato što su ili prestali s odlukom da budu ovdje ili zato što su donijeli odluku da budu nefizičkima.