Svaka osoba želi sreću i ispunjenje, a to znači prestanak napetosti, borbe, napora, sukoba, tjeskobe i straha. Međutim, pogrešan način da se to postigne onemogućava sreću i ispunjenje. Jer svemu pristupamo sa stanovišta ili/ili, a ne tražimo istinu.

Uzmimo, primjerice, da smo u sukobu s drugom osobom. Uvjereni smo s naše točke gledanja da smo u pravu, a ova druga osoba je u krivu. Postaje važnije biti u pravu nego riješiti problem, jer na nesvjesnoj razini biti u krivu znači isto kao i biti mrtav. Možda na svjesnoj razini to nije tako, ali ako pobliže osjetimo snagu emocija u sukobu, vidjet ćemo da je sukob na razini života i smrti - ni na koji način ne smijemo izgubiti, odnosno priznati da smo pogriješili. Biti u krivu znači također da nam drugi neće odobravati. Dijete u nama misli da ne može bez toga preživjeti, ovisno je o drugima. Jedino kad spoznamo svoju Istinsku ličnost, prestajemo ovisiti o drugima.

Što više dokazujemo da je drugi u krivu, sve više se stvara razdor i nikako ne možemo dobiti ono što smo mislili ako dokažemo da smo mi u pravu, a ona druga osoba u krivu. Vjerujemo da ako dokažemo da je ta druga osoba u krivu da će nas ona onda početi voljeti i da će sve biti dobro. Kad to ne uspijemo, trudimo se još više jer mislimo da nismo dovoljno dokazali da smo mi u pravu, a ona druga osoba u krivu. Raskol se povećava, tjeskoba i napetost raste i što više oružja upotrebljavamo da bismo dobili bitku, naše poteškoće postaju sve dublje sve dok ne počnemo nanositi sebi i drugima štetu koja je u suprotnosti s našim najboljim namjerama. Sukob se sve više produbljuje, stvarana šteta se počela pokazivati, i tada postoje dvije mogućnosti: popustiti ili nastaviti borbu. Budući da i dalje mislimo da smo u pravu, i jedno i drugo “rješenje” smanjuje naše samopoštovanje. Rastrgani smo između borbe i popuštanja i to stvara napetost, tjeskobu i unutarnje i vanjske gubitke.

Ako priznamo da smo bili u krivu, na nesvjesnom nivou to znači smrt. Ako nastavimo borbu to će dovesti do takve štete da to onda znači isto. Nalazimo se u zamci iz koje nema izlaza. U kojem god smjeru krenuli dolazi do gubitka. Problem je u tome da ne vidimo to da ako smo u sukobu, tada jedan dio mene mora biti u krivu, inače do sukoba ne bi ni došlo. Isto tako je istina da naše naizgled suprotstavljene istine na višem nivou su komplementarne, dakle dijelovi su veće istine. To znači da smo oboje u pravu ako šire sagledamo istinu, i oboje u krivu jer inače do sukoba ne bi ni došlo. Jedini način da bi se izbjeglo ovakva bolna stanja je spremnost da se traži istina o uzrocima sukoba. Ako molimo Boga da nam pokaže istinu, i budemo otvoreni za nju, odgovor će doći. Ono što trebamo je pitati sebe: »Što je istina u ovom pitanju?« Ako nam istina bude važnija od “pobjede”, ako nam želja da budemo u istini bude istinska, odgovori će doći.

Bez obzira koliko nam se činilo da smo mi u pravu, moramo biti voljni upitati sebe da li je ono što vidimo doista sve, ili postoji još nešto što ne vidimo. Već sama spremnost da uvidimo da i drugi ljudi mogu imati značajke ispravnog mišljenja, a da mi možemo imati pogrešne, omogućava nove vidike. Takav pristup omogućava smirenost i otvara drugu osobu za traženje istine jer se neće osjećati napadnuto. Shvatiti ćete da niti niste toliko u pravu, niti toliko nevini kao što ste to mislili da jeste, niti toliko u krivu koliko ste se bojali da jeste. Polako ćete početi shvaćati kako i zbog čega je dolazilo do prepirki, što ih je uzrokovalo. S takvim uvidom dolazite do uvida u stvarnu prirodu odnosa. Tako učite o sebi i drugima i povećavate razumijevanje zakona komunikacije. Što više predodžbi o tome steknete, to ćete se osjećati slobodniji, snažniji i sigurniji. Mir koji proizlazi iz ovako proširenog shvaćanja ima trajnu vrijednost. Utječe na vaše samoostvarivanje i na vaš svakodnevni život. Nakon početne i očite potrebe za hrabrošću i trenutnog otpora sagledavanju šire istine od one egoistične, vaš put postaje puno lakši od borbe koja proizlazi iz lažne dileme ili/ili.

Prije nego što dođete do ovakve razine razumijevanja sebe i života, napetost će rasti jer pogrešno vjerujete da se u onom trenutku kad priznate i uvidite gdje ste u krivu, a gdje su drugi u pravu, da sebe podjarmljujete i pokoravate. To se doživljava kao uništenje, kao da ste izgubili bitku i kao opasnost. Ali, onog trenutka kad postanete voljni biti u istini, strpljivi i pripravni, ne samo da vidite put, svoju istinu, ne priznajući istinu drugih zbog straha od posljedica, već kad ćete željeti spoznati širu istinu koja nadilazi obje vaše male istine, napetost će nestati. Put prema pokazivanju vašeg Istinskog ja će biti pripravljen.

Istinsko ja se ne može pojaviti dok se riješe osobni problemi. To prvenstveno znači raditi na Idealiziranoj slici ili masci. Maska govori: »Ako me svi oko mene smatraju specijalnim, boljim od drugih, pametnim, lijepim, talentiranim, sretnim, nesretnim, ili čak i lošim« - ili bilo što ste izabrali za svoju Idealiziranu sliku - »tada ću dobiti neophodno odobravanje, ljubav, divljenje i slaganje koji mi trebaju da bih živio.« Koje god da ste pseudo rješenje odabrali, a to ovisi o ranim utjecajima, a postoje tri osnovna: agresivno, pokorno i rješenje povlačenjem - ona su predodređena da donesu pobjedu nad drugim ljudima i uspostave slobodu i ispunjenje. Izgleda da je onda postojanje osigurano kada smo u potpunosti voljeni, prihvaćeni i podržani od drugih ljudi, a to ćemo postići pobjedom nad drugima. Upravo nas takvo pogrešno shvaćanje uvlači u zamku usamljenosti i zbunjenosti da će nam drugi dati ljubav kada smo bolji od njih i kad ih pobijedimo. A istina je da će nam ljubav doći u život kad više nećemo ovisiti o njoj.

Što se više borimo protiv drugih, to će se oni manje pokoravati našim zahtjevima da se potvrdimo, i to ćemo doživljavati kao opasnost u istoj mjeri kao i odustajanje od borbe. Kad imamo potrebu da budemo bolji od drugih, ono što dajemo mora se okrenuti protiv nas, jer dajemo u duhu rata. Ali ako budemo davali da bismo obogatili svoj život i živote drugih, mi i naš život će biti time obogaćeni, zato što nudimo, dajemo u duhu mira. Pronađimo dobro u svim situacijama života, bez obzira da li ih smatrali lošim ili dobrim, ispravnim ili pogrešnim. To znači prihvaćanje sebe gdje trenutno jeste, i što vam trenutno život donosi. Polako ćete uvidjeti da su vanjske teškoće samo preslika unutarnjih problema. Sve što trebate napraviti je tražiti istinu bez obzira gdje se trenutno nalazite.