Prvi korak prema znanju činimo, sine moj, kada shvatimo vlastito neznanje. Razlika između rasprave koju čujemo u ubožnici i one koju čujemo u laminoj sabornoj odaji jest da prva potječe od zavedenih ljudi koji vjeruju da su mudri, dok drugi, spoznavši vlastito neznanje, mudrost crpe od bogova.

Knjiga ispravnog osjećaja

Liječništvo je dugogodišnja tradicija moje obitelji. Naravno, i osobno sam je želio nastaviti prije više od pola stoljeća. S pohvalama sam diplomirao na medicinskom fakultetu, uvjeren i siguran da mogu biti uspješan liječnik.

Tjedni su prelazili u mjesece, a pacijent za pacijentom prolazio je kroz moje ruke. No, polako je rastao osjećaj frustriranosti i razočaranja sukladno spoznaji da terapija koju sam primjenjivao i napori koje sam ulagao ne djeluju na sve jednako, ili uopće ne djeluju.

Zapravo, počeo sam sumnjati da je ova medicinska struka daleko od toga da bi se mogla nazvati čudotvornom znanošću, u što sam doista vjerovao, te da je možda skup nedokazanih teorija, kao i onih koje se uopće ne mogu dokazati, a koje su postavljene oko nekoliko bazičnih činjenica.

Počeo sam postavljati pitanja, ali nisam pronalazio zadovoljavajuće odgovore čak niti kod najpoznatijih i najistaknutijih kolega.

»Zašto je liječenje ponekad uspješno u jednom slučaju, dok je u drugom, kada pacijent boluje od iste bolesti u blažem obliku, potpuno neučinkovito?«

»Zašto isti lijekovi imaju suštinski različit učinak na različite ljude?«

»Zašto neki ljudi umiru od razmjerno malih oblika i simptoma bolesti, dok drugi, doslovno izrešetani bolešću, uspijevaju preživjeti dugi niz godina?«

»Postoji li neki dublji, temeljniji čimbenik koji upravlja ljudskim organizmom i koji određuje njegovu podložnost bolesti i njegovu reakciju na liječenje? Je li bolest posljedica neuspješnog rada tog nepoznatog faktora?«

Što sam više razmišljao o tom posljednjem pitanju, više su iskustva moje svakodnevne prakse potvrđivala da doista postoji bazični faktor u ljudskoj vrsti koji određuje i regulira sve tjelesne i vitalne funkcije, koji skrbi za tjelesne obrambene mehanizme, koji naređuje obnavljanje oštećenih kostiju, organa i tkiva, koji brojne aktivnosti tijela povezuje u jednu glatko funkcionirajuću cjelinu.

S tog stajališta, liječenje bolesti svodi se tek na uklanjanje posljedica bez nužne promjene uzroka. Istina, ta bitka protiv posljedica koje nazivamo bolešću, nužna je i nezaobilazna. Ali bez dodira s tim dubokim, unutarnjim uzrokom, najbolje što možemo očekivati je odgoda smrti, budući da će izbijajuće vode života skršiti lomljivu strukturu tijela na nekom drugom mjestu.

U traženju tog bazičnog faktora proveo sam nekoliko godina poslijediplomskog studija, radeći u Londonu, Parizu, Beču i Heidelbergu. U tim mjestima učio sam od najpoznatijih svjetskih patologa, endokrinologa i psihologa današnjeg vremena. Iako su svojim radom postigli velike rezultate, ipak sam ih napustio nezadovoljan, jer i njima su izmicale bazične činjenice koje sam tražio.

Misleći da bih mogao pronaći uporište onoga što sam tražio na drevnom mjestu rođenja civilizacije, otputovao sam u Indiju, a kasnije u Tibet. Tamo sam otkrio da su mnogi već pratili nit koju sam i ja slijedio te da su neki zapravo natrag donijeli pravo blago u obliku mnoštva informacija.

Ponekad su ti mentalni »zlatni grumenovi« uljepšavani praznovjerjem ili obavijeni nekom misterioznošću, ali djelovali su u mnogim slučajevima. Ako netko pritisne sklopku i ispuni sobu svjetlom, mene osobno ne zanima koliko fantastične mogu biti teorije o podrijetlu i osobinama elektriciteta.

Došao je svjetski rat i na bojištu sam imao puno prigoda primijeniti znanja koja sam prikupio, a rezultati su bili ohrabrujući. Tada je došao mir, a time i prilika da sredim istraživanja i eksperimente, da analiziram svu tu količinu skupljenih podataka i uobličim rezultate u jedan praktični tretman.

Otkrio sam da u ljudskome tijelu stvarno postoji jedan ključni, bazični, regulirajući faktor - vitalna srž ili duša koja je ujedno i stvaralac i koordinator svake mentalne i fizičke funkcije tijela. Tijekom života ovaj faktor nalazi se u stanju savršenosti i znanja. Ali kada je ometan, postaje nedjelotvoran. To se događa uvijek kada je organizam spriječen boriti se protiv bakterija izvana, ili kada je spriječen sanirati oštećenja i kada su njegovi organi i tkiva istrošeni.

Prvi od ovih faktora povezan je s prehranom. Usprkos savršenstvu bazične jezgre ili »dušinog« znanja, organizam mora biti opskrbljen svim suštinskim materijalima koje dobiva izvana da bi iznutra stvorio stotine posebnih produkata. U našem zapadnom društvu gotovo uvijek je prisutan nedostatak nekoliko najsuptilnijih hranidbenih faktora ili vitamina, a često su prisutni i drugi deficiti.

Drugi najvažniji čimbenik je emotivni ili mentalni faktor. Ukoliko se često ponavljaju, svi mentalni odgovori nastoje postati automatski. Svaka emotivna reakcija, blaga ili oštra, ima neposredan odjek u svakom tkivu, stanici i tjelesnom procesu. Tako naši stavovi prema životu kao cjelini određuju vrstu mentalnog odgovora koji stvaramo prema bezbrojnim životnim iskustvima, a ti odgovori imaju neposredan utjecaj na svako tkivo i stanicu našega tijela. Emotivna neravnoteža postaje automatska i kronična, a savršena inteligentna jezgra iznutra nalazi se u stanju jednog čudnog, izvanrednog stanja i spriječena je izvršiti normalne svakodnevne funkcije asimiliranja, eliminiranja, obnavljanja i obrane.

U laboratorijskom štakoru mogu se prouzročiti različite bolesti ako se iz njegove hrane izbaci jedan ili više vitamina. Kada se životinja održava u stanju straha ili ljutnje, nastaju razne bolesti. Kada se ova dva faktora međusobno udruže, rezultat je smrt.

Iz svih ovih nalaza razvio se »A« reaktivirajući tretman, a ova knjiga povezana je s njime i ima vrlo važnu ulogu. Sustavnim proučavanjem i primjenom ovih načela koja su izložena u sljedećim poglavljima, mentalni supstrat, ponekad nazvan mentalnim umom, može se preodgojiti u novu, istinsku životnu perspektivu. Zauzvrat će to stvoriti logičan skladni odgovor toliko potreban za emotivnu stabilnost. Na taj način dolazi do oslobađanja bazične jezgre ili duše iz njezinog stanja koje možemo nazvati »posebna hitnost« i omogućuje joj se pristup normalnom poslu obnavljanja tijela.

Ovako nešto možete učiniti samo vi i u stvarnosti ne postoji učinkovita zamjena za taj osobni napor. Zadatak preodgoja nije lagan, jer ništa vrijedno ne postiže se lako. Ali ako želite povratiti stanje savršenog zdravlja i sreće, ako smatrate da je vrijedno raditi za to, neće vam biti teško svakodnevno odvojiti malu količinu slobodnog vremena.

Čitav ljudski život je proces sakupljanja novih iskustava i stavljanja tih iskustava, kroz proces sjećanja, u racionalni obrazac. Proces reedukacije mora biti proveden određenim racionalnim radom, od temelja pa dalje. Poglavlja ove knjige prate taj redoslijed. Svakim poglavljem trebate ovladati, a to je sukladno jednom logičnom slijedu.

Faktor ishrane moramo prepustiti nutricionistima. Ako vam nije moguće koristiti njihove usluge, vaš osobni liječnik bit će najsigurnija zamjena. Dijagnoza nedostatnog hranjenja (deficitarna ishrana) iznimno je teška i može ju postaviti samo osoba s mnogo znanja i iskustva. S obzirom da dugotrajno neunošenje određenog vitamina hranom ponekad uzrokuje gubitak sposobnosti apsorbiranja tog vitamina, on se mora nadomjestiti koncentriranim intramuskularnim (intravenoznim) dozama. Stoga se cjelovit i zadovoljavajući savjet glede ovog stadija tretmana »A« ne može dati u obliku knjige.