Jednog dana, jedan imućan čovjek pošao je posjetiti susjedno selo. U tom selu ugleda vrlo impresivnu kuću koja je iznad zemlje imala čak tri kata. Zadivljen, čestita vlasniku kuće na njegovu uspjehu. Vlasnik mu zahvali i pozva ga da uđe da bi mu pokazao kuću. Zajedno se popeše na drugi kat kuće odakle se pružao predivan pogled na cijelu okolicu.

Vrativši se u svoje selo, imućni čovjek odluči da će i on imati takvu kuću. Pozva zidara koji će je zidati i objasni mu svoje zamisli. Zidar reče: "Obratili ste se pravom čovjeku jer ja sam zidao onu kuću!"

Imućnom čovjeku bi vrlo drago što to čuje: "Odlično! Onda točno znaš što želim. Molim te daje počneš graditi što prije."

Zidar okupi radnike i započe gradnju. Imućni čovjek još nikad nije vidio kako se gradi kuća, pa je došao na gradilište da pogleda. Ostao je posve zbunjen onime stoje vidio te upita zidara: "Sto to rade tvoji radnici?"

"Grade temelje." "Zašto?"

Zidar pomisli da mu se imućni čovjek ruga, ali ipak prihvati razgovor, ta riječ je o čovjeku koji sve to plaća. "Zato što ćemo na temeljima sagraditi prizemlje, eto zašto."

"Ali što će vam prizemlje?"

Zidar je sad bio siguran da se imućni čovjek šali s njim te prihvati šalu i nastavi:

"Zato što ćemo iznad prizemlja sagraditi prvi kat, a na njemu drugi kat."

"Ali čemu uopće služe prvi i drugi kat?"

Sad se zidar zbunio shvativši da se imućni čovjek uopće ne šali, već ozbiljno pita. Ne znajući što bi mu rekao, odgovori: "Gospodine, na prvom katu i drugom katu sagradit ćemo treći kat"

"Ne! Stanite!", povika imućni čovjek. "Pogriješili ste i dobro je što sam svratio da to raščistimo. Ja želim samo treći kat. Nemojte zidati ni temelje, ni prizemlje, ni prvi ni drugi kat. Nemojmo bacati vrijeme i novac!"

 

Tao

Smiješna priča, zar ne? Svi znamo da se gradi od dna prema vrhu, zar ne? Kako uopće nekom može pasti na pamet da traži samo treći kat, bez donjih katova?

Ali ako to svi razumijemo, kako to da su tako popularne razne piramide i druge izmišljotine koje nude bogatstvo preko noći? Da nije možda razlog to što želimo biti bogati (imati treći kat), ali tako da pritom ne moramo biti marljivi i raditi (sagraditi temelje i prizemlje), štedjeti (sagraditi prvi kat) i pametno ulagati novac (sagraditi drugi kat)?

Kako je moguće da prodaja tableta za mršavljenje postane biznis vrijedan 17 milijardi dolara? Da nije možda razlog to što želimo biti vitkiji (imati treći kat), ali tako da ne moramo pritom manje i pametnije jesti (temelji i prizemlje), više se kretati i vježbati (prvi kat) i održavati taj režim dulje vrijeme (drugi kat)?

Lao Tzu o tome govori u poglavlju 70 Tao Te Chinga:

Moje je riječi lako razumjeti i lako usvojiti,

ipak, svijet ih ne može razumjeti niti usvojiti.

Lako je razumjeti da najprije moramo postaviti osnove i stvoriti nužne uvjete da bismo postigli bilo koji zadani cilj. Ali ta jednostavna spoznaja nekako nestane putem kad ideju treba pretočiti u stvarnost. Nešto što smo intelektualno usvojili ne uspijevamo prenijeti u svijet stvarnosti. I dalje očekujemo da ni za što dobijemo nešto, premda znamo da kad nešto zvuči predobro da bi bila istina, obično to i nije istina. Još uvijek gledamo kako da do cilja stignemo prečicom.

I o tome govori Lao Tzu, u poglavlju 53 Tao Te Chinga:

Veliki put je gladak i ravan,

pa ipak, ljudi radije krenu stranputicom.

Velikim putem nije teško ići - širok je, ravan, savršen za putnika. Napreduje se korak po korak. Ništa lakše. Može li išta biti jednostavnije?

No, čini se da većini ljudi nije do jednostavnosti. Umjesto da krenu putem kojim će putovati polako ali sigurno, zalijeću se na stranputice očarani velikim šarenim jarko osvijetljenim natpisima pored puta. Natpisi su primamljivi: "Prethodno iskustvo nije potrebno" ili "Mršavite dok spavate" ili Nova, moćna tehnologija! Uspjeh zajamčen!" Svima nam je poznata uzrečica da put od tisuću milja počinje jednim korakom. Puno puta smo je čuli, znamo da govori o vječnoj istini. Ali toj bi uzrečici trebalo nadodati još nešto jednako važno: nakon prvog koraka slijedi drugi, pa još jedan, pa još jedan, i tako sve do kraja puta. Zapravo je za jednu milju potrebno prijeći oko dvije tisuće koraka, što znači da bi za put od tisuću milja trebalo prijeći oko dva milijuna koraka. Ako se nada jednom stići na cilj, putnik mora biti spreman načiniti svaki pojedini korak. Možda nam se taj zaključak čini čudnim. Ako veliko putovanje podijelimo na milijune malih koraka, ne čini li nam se odmah mnogo težim i napornijim? U azijatskim tradicijama sloboda taa uvijek dolazi ruku pod ruku s dugotrajnom, strpljivom disciplinom. To su lice i naličje istog novčića. Bitno je shvatiti da trud i upornost ne moraju biti naporni. Kad postanu redovan dio vašeg života, disciplina dolazi prirodno i ako je primjenjujete prirodno, kao normalan dio života, otkrit ćete da je lagana i da donosi radost. I to je najbolji način njegovanja taa. Praktičan, jednostavan pristup koji naglašava dosljedan rad, a rad je jednostavan - samo treba staviti nogu pred nogu i korak po korak putovati velikim putem. To je naša disciplina. Kinezi bi rekli da je to njegovanje taa s "obje noge čvrsto na zemlji". Stranputice koje neumorno obećavaju da možete stati na treći kat koji lebdi u zraku obične su zablude. Jedino stvarno, čvrsto tlo pod nogama je širok i ravan put koji zovemo tao. Vi i ja smo već napravili prve korake na tom putu. Nastavimo čvrsto koračati velikim putem... korak po korak!