Tradicionalna korejska kozmologija

Sljedbenike tradicionalne korejske religije najviše zabrinjavaju duhovi mrtvih, koje smatraju osobito opasnima u doba jeseni i zime. Kako bi ih umirili, drevni su im Korejci prinosili hranu. Prisjećajući se svog života u Koreji, Younghill Kang je napisao (1931., str. 107): "Sve one koji su opsjedali vrhove stabala s kojih su pali, one koji su se utopili i napustili svoju dušu u vodi, sve koji su umrli od gladi ili nasilja, nije li to bio čin milosrdne dobrote prema njima, da ih nahrane sada - osobito sada, kada su srca tjeskobna, a budućnost tmurna?" Od svih duhova, najopasnijima su smatrali duhove utopljenika. Charles Allen Clark (1932., str. 203) napisao je u svojoj knjizi Religions of Old Korea: "Govori se da trpe velike muke zarobljeni u vodi, sve dok ne uspiju u nju povući nekog drugog nesretnika da ih zamijeni.

Osobe koje se bave osujećivanjem zlih duhova zovu se mudangi ili egzorcisti.

Mudangi su žene iz najnižih društvenih staleža. J. Robert Moose veli o jednoj mudangi (1911., str. 191-192): "Tvrdi da je izravno povezana sa zlim duhovima koji zagađuju svijet i da ih može umiriti i uvjeriti ih da napuste one u kojima su se nastanili kako bi naštetili njihovu tijelu ili umu. Ljudi su toliko pobožni, da čak ni predstavnici najviših i najobrazovanijih staleža ne oklijevaju zazvati mudanga kada se nađu u nevolji."

Drugi tip egzorcista je pansu. Pansu je muškarac i, premda može biti pripadnik bilo kojeg društvenog staleža, njegov se posao, kao i onaj mudanga, smatra ponižavajućim. Moose piše (1911., str. 192): "Pansu je uvijek slijep, a pretpostavlja se da ne obuzdava duhove uvjeravanjem, već moći. Oni pretkazuju sudbinu i tvrde da mogu istjerivati zle duhove iz bolesnika. Ti ljudi često žestoko izmlate duhove, o čemu svjedoče štapovi kojima ih tuku. Često sam viđao hrpe takvih štapova, velikih otprilike kao drška metle i dugih oko 60 cm, s vrhom raskoljenim uslijed žestokih udaraca koje je pansu nanosio sirotom duhu. Katkad neposlušnog duha tjeraju u bocu, koju potom zatvaraju čepom izrađenim od breskvina drveta i nose je mudangi da je zakopa u zemlju."

Osim čitavog mnoštva bogova i duhova, tradicionalna korejska kozmologija naizgled poznaje i vrhovno biće koje se zove Hananim. Homer B. Hulbert je napisao (1906., str. 404): "Hananim je složenica od riječi 'nebo' i 'gospodar' i čista je korejska inačica kineske riieči 'Gospodar neba'. Korejci vjeruju da je to biće vrhovni vladar svemira. On je posve izoliran i ne pripada krugu različitih duhova i demona koji zagađuju prirodu." Protestantski misionari su rječju Hananim nazivah kršćanskog boga. Katolici su običavali koristiti kinesku riječ istog značenja, Chun-ju (ili Chunchon) (Hulbert, 1906., str. 404-405).

Lokalne legende kazuju da je Chunchon jednom pogledao u malu kutiju u kojoj je vidio mnogo slova, od kojih su neka tvorila sljedeću poruku: "'Ok' (dragocjeno) Nebo nadzire sva ostala neba, a ima ih 36, njihove unutarnje odaje, središnje dvorove, obasjana mjesta istoka i zapada, dubine i visine, 4 odsjeka i 6 mjesta; kao i 'yoosa' službenike i njihove odsjeke. A sve to kako bi nadzirao 5 grmljavina i 3 kraljevstva.

Chunchon, koji je bezgranično velik, osobno nadgleda sve te stvari. Netreba čak ni uposliti sve te posrednike." (Clark, 1932., str. 277).

U svojoj knjizi Village Life in Korea, J. Robert Moose veli sljedeće o Hananimu (Chunchonu) (1911., str. 191): "Neobično je da vjernici pridaju najmanju pozornost tom najvećem među duhovima. Razlog tomu vjerojatno je taj što se on smatra dobrim, a korejska religija osniva se na strahu, a ne na ljubavi. Ne isplati se baviti s dobrim duhovima, budući da oni ne nanose nikakvo zlo; ali zli se duhovi moraju umiriti. U doba velikih suša, kralj zapovijeda narodu da Hananimu žrtvuje ovce. Ne postoje hramovi ili svetišta posvećena Hananimu, već samo žrtvenici na kojima se prinose spomenute žrtve. Stoga ne možemo reći da je seoska religija suviše obuzeta velikim duhom Hananimom"