TOPLI OBROCI

Vrlo mnogo ljudi misli da se ne može živjeti samo od "hladne" hrane.  Uvijek iznova moramo ukazivati na životinju. Odakle da u divljoj prirodi živuća životinja dobiva svoju unutarnju toplinu? Od tople hrane? U cičoj zimi pri ledu i snijegu morala bi ipak srna uz skromnu preostalu hranu bijedno uginuti uslijed pothlađenja.

Topli, mrtvi obrok, kao "zatopljujuća" juha, daje samo trenutno toplinu. Nakon tog dolazi veće gubljenje topline - kao kod pijenja alkohola. Pijanac s naduvenim, zacrvenjelim licem umire vani, ako njegov pripiti mozak više ne nađe put do kuće, od pothlađenja. Mrtvo kuhana hrana ne može nikad stvoriti stvarni život, nego je ona uvijek opterećenje za organizam. Samo živa hrana pruža i nutarnju toplinu!

Sigurno je vodenasto voćna hrana divno rashladna hrana u vrućem ljetu. Dok se drugi znoje, voćojed ostaje krasno svjež i ugodno hladan, on se gotovo i ne znoji. Kad sam 1982. poduzeo studijsko putovanje s prijateljskom skupinom u SAD, hranio sam se gotovo samo sirovom hranom, ponajviše voćem. U svibnju je bilo već vrlo vruće u Chicagu. Svi su morali  brzo svući svoje jakne, znojili su se i jadikovali. Ja sam dapače mogao zadržati svoju jaknu.

Gotovo svakodnevno bilo je dvaput "svatovsko jelo" pri ugošćivanjima raznih tvrtki. Sve je bilo naravno prihvaćeno, iako je svatko poznavao izreku: Ništa nije teže podnijeti nego niz dobrih dana". Naposljetku su kolege već naručili moju hranu. Vaganje u dvorani zračne luke pokazalo je da su kolege otežale za oko 5 kg, košulja i ovratnik su postali preuski! Kod kuće se dakako može opet postiti!

Za razliku od životinja mi se možemo služiti svojim razumom: kad se u hladnim danima stvarno smrzava, ostaje nam na volju da hranu lagano stoplimo i piće također. Ali toplina dolazi od izmjene tvari prijesne hrane bogate kalorijama i energijom. Najbolje to ostvarujemo plodovima i između obroka orasima. Pa i banana i datulja k tome pruža trenutnu toplinu. Banane i datulje su još danas kod mnogih Arapa potpun obrok.

Profesor Ehret: "Sad si naučio da je post najbolja i najdjelotvornija metoda liječenja. Ona dokazuje s logičnim posljetkom, da mi možemo izaći s malom količinom tvari da održimo svoj život. Čudo je da mi usprkos prežderavanju, usprkos krivoj, mrtvoj hrani preživimo. U tom je svjetlu smiješno sporiti se u beskonačnoj, konfuznoj borbi oko  oblika  dijete, proteina, mineralnih soli, vitamina itd. Ti ne možeš liječiti bolesti provjeravanjem, obradama ili  dijetama bez otklanjanja hrane koja stvara bolesti. 90% današnjih  oblika   hrane je  destruktivno.

Ali neki topli obrok povremeno ipak ne može škoditi? Ovdje bih želio dati riječ Perzijancu Hovannessianu, koji je već prije više desetljeća izdao u Teheranu svoju knjigu "Raw eating" ("Jesti prijesno").7 4 Tu je knjigu na engleskom raspačavao Sommer u Hamburgu. Dok postoje stotine kuharica, ovdje je još vrlo slabo zastupljena čista, neiskrivljena literatura o prijesnoj hrani.

Taj pionir-prijesnojed iz Teherana piše vrlo jasno i pobudno, tu sam ja sa svojim rječnikom još bezazlen: "Mnogi vegetarijanci i nevegetarijanci, koji  nastoje jesti nešto više plodova nego je uobičajeno, imaju drskost da se označe prijesnojedima. Nitko se ne može označavati prijesnojedom ako i samo jedan kuhani obrok mjesečno uzima, jer se on tako ne može nikad potpuno  osloboditi  od svojih  bolesti!

Uzrok je u tome što na početku jedenja prijesne hrane stanovit broj bolesnih stanica pada u neko spavajuće stanje, koje one  mogu  zadržati  duže vrijeme. Jedan kuhani obrok mjesečno može biti dovoljan da te bolesne stanice opet oživi. One su čekale na tu mrtvu hranu.  Te se  stanice  mogu  opet jako razmnožiti. Ako takav prijesnojed i  samo  malo jede mrtve hrane, tada on dakle  donosi  tom  otpadu opet novu  hranu  i novi život!"

Dakle, "malo sagriješiti" se odmah kažnjava, time što bolesno tkivo opet dobiva zamah! Želiš li zaista potpuno ozdraviti, zaboravi kuhinjski lonac, kako ti to  stalno  pokušavam   utuviti   u  glavu.   To   vrijedi naravno naročito za teške kronične bolesti kao rak. Kad neki čovjek nije u stanju da se potpuno oslobodi od svojih bolesti, tada bi on trebao uzrok  tražiti u takvim povremenim prijestupima a ne u kakvom drugom području. "Ne može se dakle dati nikakvo opravdanje   takvih  propusta".

To su naravno opori pravci. Ali ako se još sjećaš mjesta gdje sam pisao o kriterijima zdravlja, ti ćeš tek tada biti doista zdrav, kad ti više ne budeš mogao podnijeti povremenu kuhanu hranu (i bez mesa, ribe i jaja). Tada naravno više neće biti teško ostati kod ograde, jer ti unaprijed  točno poznaješ  dolazeće probavne tegobe.

Tko može podnijeti kuhanu hranu, ima još dug put pred   sobom.