To je Najopasnija Misao na Svijetu.

Sigurno je to da se još mnogo mora raditi na ovim postavkama kako bi bili u stanju da budemo malo direktniji, međutim, ono što sam prethodno već navela trebalo bi da pokaže čitaocu da se ove stvari već odavno diskutuju među naučnicima i da se ovdje ne radi ni o kakvoj “konspirativnoj teoriji”. Koliko “ekstra-dimenzija” postoji? To je takođe jedna od stvari o kojima se još uvijek diskutuje.

Jednostavnije rečeno, radi se o tome da izvan našeg prostora i vremena, izvan granica normalne svijesti, postoji jedna mnogo šira realnost ili oblast postojanja, koja može biti dosegnuta i upoznata uz pomoć jedne drugačije, proširene svijesti. Čak i mnogi naučnici koji istražuju mogućnosti ekspanzije strukture vremena- prostora previđaju činjenicu da se  i sama svijest mora da proširi. Postoji mnogo

opisanih slučajeva spontane “ekspanzije svijesti” a i mnoge religije (uključujući New- age) tvrde da posjeduju tehnike i metode ostvarivanja toga, međutim, generalno govoreći, još uvijek nije poduzeto ni jedno ozbiljnije istraživanje na osnovu kojeg možemo saznati šta od svega toga stvarno funkcioniše.

Ono što se čini kao tačno je to da - kad god je u istoriji došlo do proširenja naših pogleda na svijet, tj, je bilo zbog postojanja konfliktnih podataka koji se nisu više mogli ukomponovati u stari model, tako je stari model morao biti proširivan kako bi ih mogao akomodirati. Ignorisanje konfliktnih podataka danas postaje sve teže i teže zbog ove globalne komunikacione mreže. U prošlosti je bilo mnogo lakše zataškavati informacije.

Ajnštajn je govorio da je samo jedna kontradiktorna činjenica dovoljna da bi se srušila neka naučna teorija. To znači da ako je samo jedan izvještaj o npr. NLO-u koji pobija “pravila” našeg vremensko-prostornog okvira istinit, i ako naš standardni model nije u stanju to da objasni, onda nam treba jedan drugi, širi, okvir koji će biti to u stanju. A sve to važi i za sve druge anomalije u našoj istoriji. Činjenica je da ljudska bića ne napreduju u razvoju svoje svijesti u istoj mjeri kao što napreduju u tehnološkom smislu.

Postoje tri različita nivoa svijesti na Zemlji: osjetilnost, jednostavna svijest i samo- svijest. [...] Svaka od njih ima svoj vlastiti vremensko-prostorni okvir. Kao prvi primjer uzećemo puža. On živi u svijetu od jedne prostorne dimenzije plus vrijeme. Druge dvije prostorne dimenzije oko njega su prevedene njegovom sposobnošću osjetilnosti u jednu dimenziju prostora ili vremena.

Međutim, jedna viša životinja kao što je pas, sa jednom višom sposobnošću i jednostavnom sviješću, mentalno izvlaći iz vremena još jednu dimenziju prostora i tako živi u jednom većem svijetu od dvije dimenzije plus vrijeme. Da li ste stekli sliku? Vrijeme je skup ekstra dimenzija prostora koje se ne dosežu svojim čulima ili

se nepotpuno dosežu; svaki nivo svijesti njih vidi malo po malo, stalno se krečući pored njih, stopljen sa vremenom. Tako je to i sa psom i trećom dimenzijom.  Njegova prosta svijest prevodi treću dimenziju prostora ili u jednu ili u druge dvije, ili u vrijeme.

Međutim, mi imamo jednu višu mentalnu sposobnost, samo-svijest. Uz pomoć nje mi smo izvukli još jednu prostornu dimenziju iz vremena… Mi živimo u jednom svijetu

od tri dimenzije plus vrijeme. Sada se postavlja pitanje: da li postoji još jedna viša sposobnost koja može izvući još jednu prostornu dimenziju iz našeg vremena? I

ukoliko postoji, da li će onda ono što mi smatramo paranormalnim, u ovom

proširenom okviru, postati normalno?

Postoji jedan takav četvrti nivo svijesti [...] On ide zajedno ruku pod ruku sa poimanjem četvrte dimenzije prostora koja je izvučena iz vremena. Jedan kratak okus te sposobnosti je neko mistično iskustvo u kome se nečija svijest nakratko proširi i spozna jedan mnogo širi kontinuum prostora i vremena. Manje obrise ovih sposobnosti predstavljaju tzv. intuicija, telepatija, proricanje, vidovitost,  prekognicija. Ta viša sposobnost se začinje na jedan način izvan osjetilnosti, jednostavno – i samo-svjesno – logika, koncepti, pa čak i jezik. … I još neki elementi ove više sposobnosti su odgovorni za neke druge psi-fenomene, kao što su npr. psihokineza itd…

Sada, šta ako postoji jedna rasa bića na nekoj drugoj planeti koja je potpuno dosegla te sposobnosti. Oni bi nama izgledali kao bogovi, koji bi se nalazili onoliko iznad nas koliko smo mi iznad životinja. Oni bi živjeli u jednom drugačijem, većem svijetu prostora-vremena. Koristeći tu ekstra dimenziju oni bi mogli činiti stvari koje bi nama ličile na magiju, pojavljujući se i nestajući iz našeg prostora prema svom nahođenju. [...]

Na kraju, ako je naš svijet samo dio jednog većeg svijeta, onda svako od nas mora imati i jedno svoje veće JA koje obitava u tom svijetu. [...]

Zaključak je u tome da – NLO fenomeni ne postoje per se, nema ni psi-fenomena, niti fenomena kod doživljaja bliske smrti, a ni mističnih fenomena. Postoji samo jedan fenomen realnosti. Naš svijet je obavijen jednim većim svijetom, čije funkcionisanje se nalazi izvan naših čula i nivoa svijesti, tako da kad se sretnemo s tim mehanizmima - mi njih tretiramo kao paranormalne.[...]

Istorija čovjeka nam kazuje da smo mi cijelo vrijeme precjenjivali našu poziciju u ovom univerzumu, ne samo potcjenjivanjem njegove veličine, nego takođe smatranjem naše lokacije nejegovom fokusnom tačkom. Prihvatanje činjenice da zemlja nije centar cjelokupnog kosmosa predstavljalo je jedan veliki udarac za naš ego. Ono što sada moramo da prihvatimo, to je da Čovjek nije više centar svesnog ili fizičkog svijeta nego da on samo pripada fizičkom svijetu. [Extra-Dimensional Universe, John R. Violette, 2001, Hampton Roads, VA]

Ono što je stvarno interesantno je činjenica da smo tokom poslednjih par godina bili kontaktirani od strane mnogih akademika, naučnika i eksperata na mnogim poljima matematike, fizike, hemije i istorije – koji su nam zahvaljivali što smo skupili hrabrost da obrađujemo ovu tematiku, a u nekim slučajevima i – što smo im pružili ključeve za razumijevanje njihovog ličnog rada, (iako to oni još uvijek ne mogu i

javno da priznaju!) Drugim riječima, ova hipoteza stvarno rješava probleme kao što bi to i trebala da čini jedna dobra hipoteza.

U veze eksperata, čitaoc bi trebao da pogleda ovaj nedavni tekst objavljen na Rense- ovom vebsajtu o radu matematičara A. K. Dewdney-a na temu slučaja 9-11 (septembarski napad na STC, prim.prev.) i kako je on sada takođe “istjerao mečku iz brloga”. Ovaj članak demonstrira činjenicu da Prof. Dewdney dobija isti tretman od strane Washington Posta:

U ponedeljak 23 maja 2005, FOX je poslao Patrika Frasera, koji ima diplomu iz žurnalizma sa UF-Gainsville, da se pozabavi naučnikom Dr. A.K. Dewdney-om u vezi 9/11 Pentagon slučaja. Dr. Dewdney: "Ukoliko smo mi u pravu, onda su implikacije veoma dalekosežne." Reporter: "U pravu ili ne, zdrava logika nam kaže da sve to ne može da bude tačno. U stvari, zdrava logika nam kaže da sve to ne samo da je nečuveno – nego je i besmisleno a jedan dobar skeptik ima još jedan opis za to, to je

-- smiješno." [...]

Koristeci se Naucnim Metodama, Dewdney je zadao smrtonosan udarac zvaničnoj

verziji septembarskog napada na Pentagon i STC, tvrdeći jasno i nedvosmisleno:

1. Pentagon nije bio pogođen velikim putničkim avionom.

2. Pozivi mobilnim telefonom iz aviona, koje su navodno napravili neki putnici, su u

suštini nemogući.

S naše tačke gledišta, mnogo više naučnika bi trebalo da se pozabavi ovim problemom i mi koristimo svaku priliku kako bi to naglasili. Ukoliko bi naučna zajednica, - tj. ukoliko bi se oni od njih koji su zainteresovani za istinu i budućnost naše vrste međusobno povezali u vezi ovih stvari, onda bi sigurno Thierry Meyssan i Jimmy Walters imali mnogo više materijala za prezentaciju svojim posjetiocima, a shodno tome i posjetilaca bi takođe bilo mnogo više. Ovo opet naglašava potrebu za jednim ozbiljnim ujedinjavanjem onih koji traže istinu, a ta istina se mora tražiti bez predubjeđenja.

Ovo nas opet vraća nazad na ono što bi se moglo nazvati predubjeđenjima u vezi našeg vlastitog rada, što je opet većinom bazirano na vjerovanjima koja su nam nametana tokom milenijuma. Čak iako ljudi kao što je Thierry Meyssan nisu podložni religiji, on i mnogi drugi na ovoj planeti se još uvijek nalaze pod jakim uticajem “kulturalnih normi” koje su uspostavljene u istom kontekstu kao i religijska vjerovanja, uključujući i otpor u smislu prihvatanja mogućnosti postojanja jedne “dublje realnosti”. Čudno je to što je monoteizam – ili reakcija na njega – postavio u suštini temelje za materijalistički pogled na ovaj univerzum. Ovakav jedan pogled je dobro izražen u sljedećem komentaru jednog poznatog borca za mir i kolumniste:

Svijest ne postoji bez fizičkog tijela. Kad fizičko tijelo ode, onda je i svijest otišla. A sve ostalo – duše, vanzemaljci, bogovi – to su samo fantazme konstruisane od   strane vaše svijesti koja pokušava da odagna strah od fizičke smrti. Oni u stvarnosti ne postoje. Cijela bitka odvija se upravo ovdje ispred nas. Ona nije nigdje drugo. Sve religije su fikcija. Ljudi koji za sebe tvrde da ih upražnjavaju su svi hipokrite; njih jedino interesuje novac. To je bitka koju mi treba da dobijemo. Ukoliko se koncentrišemo na te fantazije, onda gubimo fokus na realnost. Zbog svih tih fantastičnih priča, mi ćemo izgubiti našu budućnost, a možda i cijelu našu planetu.

Problem je u tome što AKO su ti hiperdimenzionalni realiteti bitni, kao što je to vrlo vjerovatno, onda zauzimanje jednog ovakvog stava može lišiti čovjeka perspektive koja je potrebna kako bi se saznalo gdje se i na koji način ova bitka odvija. Ukoliko ne poznajete vašeg neprijatelja, onda ne možete ni organizovati strateški uspješnu odbranu. To je veoma jednostavno.

Međutim, moramo imati na umu da se ovdje radi samo o jednoj hipotezi. Mi ne tvrdimo da je to “istina”. Tu se radi samo o jednoj pretpostavci koja se, bar do sada, pokazala veoma korisnom u sklapanju mozaika, odgovoranju na pitanja i objašnjavanju “poretka u ovom univerzumu”. Međutim, nisu svi problemu time riješeni i još uvijek ima mnogo toga na čemu treba da se radi.

Bez obzira na sve, ukoliko ove pretpostavke uzmemo kao jednu “radnu hipotezu,” ono što neprestano viđamo to je da hrabri “ratnici” koji se bore za slobodu čovječanstva stalno bivaju “neutralisani” samo zato što se “staromodno” ponašaju. Koristeći ovaj model možemo povećati naše razumijevanje moguće istinske prirode naše opozicije, koja ima na raspolaganju sredstva i oružja koja daleko prevazilaze – i čine zastarjelim – uobičajene ljudske mahinacije.

Naš gore navedeni novinar shvata činjenicu da religije predstavljaju barijere, da su one zatvorska ograda za ljudska bića i da su one uzrok velikog dijela ljudske patnje. Pitanje koje bi se tu moralo postaviti, a koje njemu nikako ne pada na pamet je – ZAŠTO? Uz malo reflekcije, mi možemo razumjeti da bi religije – kao i nju-age varijacije – mogle veoma lako da budu “strateški manevri” hiperdimenzionalnih bića koja se trude da kontrolišu čovječanstvo. Jednom kad se dosegne ova teoretska tačka, i razmišljajući na način vojnih stratega, čovjek može početi da nagađa šta bi to stvarno moglo da bude skriveno od strane religije kao i da potraži odgovor na pitanje kako je to religija korištena kao bi se stvorio i jedan “suprotan” stav, odnosno, njeno potpuno odbacivanje. Jacques Vallee je jednom primjetio u vezi toga da postoje dva načina da se zaustavi jedna zamisao: ako je ne možeš zaustaviti,

onda je guraj tako silovito i daleko, kao lokomotivu sa punim parnim kotlom, sve dok

ne iskoči sa kolosijeka. To je standardna operativna procedura za dezinformisanje.

Ja ovdje, naravno, ne govorim o efemeralnim “psi”-silama, demonima i nečemu sličnom. Ja samo kažem da bez jedne radne hipoteze o hiperdimenzionalnoj prirodi kontrolnog sistema, čini se da ne postoji nikakva nada da se može pobijediti u ovom ratu. Razmišljajući u smislu vojne strategije, mi počinjemo sve više da shvatamo da najveću prevaru od svih predstavlja zamisao da negativne sile ne postoje, mada mi svakako moramo pažljivo razmotriti koje su to tačno sile, kakve su njihove sposobnosti, kao i smisliti jednu efektivnu strategiju.

Religije, uključujući new-age varijacije kakve promoviše magazin Parabola, podučavaju nas da posvećivanje pažnje otkrivanju istinske prirode oponenata “daje njima energiju”. To je tačno samo ukoliko se neko posvećuje njima s namjerom participacije. Međutim, jedno sveobuhvatno razumijevanje ovih sila je apsolutno potrebno kako da bi se saznalo kako im davati što manje energije. "Jedina stvar koja je potrebna da zlo pobijedi, to je da dobri ljudi ništa ne poduzimaju."

I stvarno, u jednom smislu onaj novinar je u pravu: mi moramo da se koncentrišemo na našu realnost, OVDJE i SADA, zato što je upravo ovdje i sada mjesto - gdje se KUJE BUDUĆNOST. To je jedna od stvari koje su veoma jasno naglašene od naših “duhovnih učitelja”, koji su nam rekli:

"Život je religija. Životna iskustva čovjeka odražavaju u kakvoj vrsti interakcije se on nalazi s Bogom. Oni koji spavaju su oni koji nemaju nimalo vjere, u smislu svoje interakcije sa Svim Što Jeste. Neki ljudi misle da ovaj svijet postoji kako bi ga oni sputavali, ignorisali ili uništavali. Za takve pojedince svi svijetovi će prestati da postoje. Oni će postati upravo ono što su i dali životu. Oni će postati jedan obični san iz ‘prošlosti’. Ljudi koji obraćaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postaće realnost ‘Budućnosti.’”

Posvećivanje striktne pažnje nečemu ne podrazumijeva “znanje,” jer je znanje beskorisno ukoliko se ne primjenjuje. Međutim, ova veoma, veoma važna poruka je kompletno zamagljena refleksima koji su instalirani u nas uz pomoć tzv. “kulturalnih normi” koje su uspostavljene uz pomoć religije I njenih uticaja na materijalnu realnost. Mnogo više energije se posvećuje “životu poslije smrti”, bilo njegovoj hrišćanskoj verziji, bilo new-age verziji “uskrsnuća” na neki drugi svijet, oblast postojanja, dimenziju ili nešto slično.

Istorija religije je jedna istorija sunovrata čovječanstva u opšte ludilo. To je čak postalo očiglednije u ovoj tehnološkoj eri, eri za koju mogu da kažem da je “skrojena” uz pomoć monoteističkog pogleda tipa - “Zemlja je Gospodova” i on je može dati onima kojima on hoće i oni je mogu zloupotrebljavati kako se to njima sviđa.

Uticaj religije nije učinio ništa osim što je naveo ljudska bića da se razvedu od realnosti, da se podvijenog repa povuku u iluziju i deluzije u vezi drugih svijetova, i da tako napuste našu Zemlju.

Da, to jeste pogled koji nam je prezentiran od strane našeg tzv. “vanzemaljskog” izvora informacija! Pretpostavljam da jedna ovakva perspektiva nije dovoljno “spiritualna” za Parabolu.

Sve što mogu sada da kažem je to da vjerujem da jedini izlaz iz ove gungule u kojoj se naša planeta trenutno nalazi, leži - u eliminaciji oblaka mitova i distorzije koji obavija istinsku prirodu ljudskih bića na ovoj planeti i u otkrivanju onih istinskih moći koje mi stvarno imamo. Mi se moramo ujediniti uzdižući se izvan svih ovih naših krvavih prepirki koje su inducirane uz pomoć produkcije religijskih fantazija i nju- ejdž mambo-džamboa, kao i uz pomoć suprotnih ideja da svijest ne postoji i da je materijalni život sve što jeste.

Jedna jednostavna, strateška, vojna analiza ove situacije, govori nam da se sigurno ne bi uložilo toliko vremena i truda na proizvodnju i promociju ovih fantazija i vjerovanja i marginalizaciji ideje da se one podvrgnu jednom naučnom istraživanju, da ne postoji nešto što neko želi da ostane potpuno sakriveno.

Kraj prvog dijela