TKO PJEVA, ZLO NE MISLI

Iako jedan,  On  se  kreće  u  mnogo oblika.

Vedski aforizam

U svojim sam spiritualno - turističkim lutanjima uvijek u pravilu nalijetao na monaha obrijanih glava, s perčinima na stražnjem dijelu glave. Pjevali bi mantru posvećenu Krishni, kako kažu, jedinom i konačnom Bogu. Ri­ ječ je, dakako o pokretu Hare Krishna. Zanimljiva je teza krišnevaca da je Bog osoba, nije impersonalan i ne možemo se u Njegovoj vrhunskoj manifestaciji jednostavno rastopiti. Jest da je impersonalna svjetlost jedan od njegovih oblika, ali potpuno razumijevanje one konačne  istine ne­ ćemo moći doseći, ako ne spoznamo da se, u složenoj hijerarhiji viših razi­ na stvarnosti, na vrhu naiazi Bog plavog tijela s flautom u ruci - Krishna.

Čovjek koji je čitav taj pokret uličnih pjevača Veda stvorio, zvao se Srila Bhakrivedanta Prabhupada. Bio je do 58-e godine starosti farma­ ceut, obiteljski čovjek, koji je, međutim, cijeli život prevodio vedske klasike, poput Bhagavadgite, Sri Srimad Bhagavatama, Sri Isopanishad i mnoge druge. Radilo se o tisućama stranica originalnih tekstova, koje je Prabhu- pada popratio svojim komentarima. Na to ga je obvezao još 1933. godi­ ne njegov duhovni učitelj, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvasti Thakur. Isti je predvidio odlazak Prabhupada na Zapad, gdje će etablirati točno 108 centara, prije no što se vrati u indijski sveti grad Vrindaban i umre. Zvuči gotovo nevjerojatno da se tada već 70-godišnji Bhakrivedanta brodom

»Jaladhuta« otputio u Ameriku, bez ikakvih materijalnih sredstava. Na putu od Kalkute do New Yorka, Prabhupada je preživio dva srčana inci­ denta, pa je malo tko vjerovao da vremešna propovjednika goni nešto vi­ še od fanatične vjere u vlastito poslanje. Nije želio dodirivati novac, a mo­ rao se više puta dnevno kupati. Ove naizgled nerješive tehničke proble­ me privremeno je riješila indijska obitelj iz Pensilvanije, gdje se, te 1965. godine, zadržao kraće vrijeme. Želio je otići u ljudski mravinjak, New York, gdje je uskoro i dospio, da bi ovdje stekao prvog sljedbenika. Mo­ mak je bio teški ovisnik o heroinu, na rubu ludila, pa mu nije pomogla ni duhovnost kojom ga je obasipao guru iz Indije.

Bhaktivedanta Swami Prabhupada

A, Prabhupada je kružio parkovima i trgovima i pjevao mahamantru, Hare Krishna, Hare Krishna. Krishna, Krishna, Hare, Hare, Hare Rama, Kare Rama, Rama, Rama, Hare Hare. Onima koji su mu se pridružili, po­ jasnio je da Vede bilježe četiri velika razdoblja u povijesti Zemlje - Yuge. Prva:   Satya Yuga, zlatno je doba u kojem ljudi žive stotine godina i du­ hovno je znanje poznato svima. Slijede Treta i Dvapara Yuga, razdoblja kad se znanje gubi i ljudski vijek skraćuje. Život na Zemlji postaje sve teži, neznanje dovodi do ratova, mržnje, bolesti i razaranja, da bi sve kulmini­ ralo u Kali Yugi, mračnom dobu u kojem živimo sada i u kojem nema spasa za duhovne tragače, osim pjevanja Božjeg imena. Cijela se maha- mantra zato sastoji od raznih imena za Krishnu. Drugi su joga sustavi

dobri, ali samo za one odabrane, koji su se pročistili kroz prethodne ži­ vote, do te mjere da mogu prakticirati metode primjerene ranijim raz­ dobljima u ljudskoj povijesti. Prabnupada je očito bio vrlo uvjerljiv, jer je njegova misija počela munjevito rasti, a pomagale su joj i glazbene zvi­ jezde, medu kojima se posebno isticao George Harrison. Iz tog razdoblja potječe legenda, koja daje naslutiti da je osnivač Hare Krishne na Zapadu imao neobičnu moć viđenja budućnosti.

Kad je ugostio jednog drugog »Beatla«, Johna Lennona, ovaj ga je upitao je li dovoljno na samrti se sjetiti Krishne, pa da čovjek dušom otpu­ tuje na planetu na kojoj On obitava. Iako u tome da nas naša posljednja misao nakon smrti vodi prema određenoj razini egzistencije nečeg ima, Bhaktivedanta je odgovorio: »Možda, ali što ako poginete iznenada ili vas netko ubije?«

Kad smo već kod viđenja budućnosti, vrijedi napomenuti da se jogi koji se nalazi na najvišoj razini duhovne realizacije mora prije no što je dosegne odreći svih siddhija, koji vezuju uz ovaj svijet. Dakle, po tom shvaćanju, oni najveći adepti više nemaju sposobnosti viđenja budućih događaja. Naravno, njihovi sljedbenici ne rezoniraju na ovakav način i uvijek svojim guruima pripisuju nadnaravne moći. Zanimljivo je što mi je o tome rekao Poonjaji: »Ja znam unaprijed za svakog tko dolazi k meni. prije no što je uopće krenuo, prije nego što je uopće odlučio da to učini...«

Kako se nova vjera širila, pokrenuo se supresivni mehanizam u više zemalja, pa su u tadašnjem Sovjetskom Savezu monahe Hare Krishne uhićivali agenti KGB-a, dok je u Njemačkoj pukao skandal vezan uz cen­ tar u dvorcu Rettershof, nedaleko Frankfurta. Navodno su, uz vjerske knjige, harekrišnevci prodavali pornografiju, spominjana je i droga, no ni­ šta konkretno nije dokazano. Pritisak je rastao, a vrhunac je dosegnuo zahvaljujući  Amerikancu  Keithu  Hamu,  duhovna  imena  Kirtananda Bhaktipada. Sin baptističkog pastora, Ham se odlično snašao u Hare Kri- shni. Dogurao je do funkcije jednog od upravitelja farme New Vrinda- ban, smještene u Zapadnoj Virginiji. Sve je teklo normalno, dok Hama, jednog od prvih učenika Bhaktivedante nije polugom po glavi raspalio neki nezdovoljni bhakta. Ludilo se s ulica američkih megapolisa preseli­ lo u hinduističku duhovnu oazu. Bhaktipada se sve češće sukobljavao s onima koji su posjećivali jedan od glavnih centara Hare Krishne u Ame­ rici, a sve je kulminiralo smaknućem dvojice neposlušnih članova komu­ ne, od kojih je jedan bio negdašnji nasilnik i diler kokainom, Dennis St. Charles. Kirtananda Bhaktipada je zaradio trideset godina robije, a čitav je pokret proglašen opasnim. Javljale su se obitelji monaha koje su bile nezadovoljne njihovim izborom i tražile su da napuste red, a televizija je vrtjela emisije u kojima su privatni detektivi dokazivali da sve duhovne

zajednice tog tipa koriste metode ispiranja mozga. No, ni to nije bitno naštetilo Hare Krishni. Otvarani su novi centri, a i prodaja knjiga vrtogla­ vo raste. Bhakte otvaraju vegetarijanske restorane i osnivaju farme za proizvodnju hrane i cvijeća, koje se masovno koristi u obožavanju Krishne.

Poslije posjeta Hare Krishni u Bostonu, Zurichu, Stockholmu, Beču i Vrindabanu, shvatio sam da animozitet koji neki zapadnjaci pokazuju prema ovom osebujnom pokretu nema osnova. Svi koje sam sreo, u po­ kret su ušli dragovoljno i tako ga, ako žele, mogu i napustiti. Zahtjevni ri­ tam, kojeg se optužuje da je pranje mozga, normalan je za sve redove čiji članovi imaju ozbiljnije duhovne aspiracije. Zato postoje i laici, koji mogu meditirati i slijediti filozofiju Srile Bhaktivedante Prabhupada, a da isto­ vremeno žive svjetovnim životom. Nijedan aspekt meditativne prakse kod Hare Krishne zapravo nije nalik poznatim metodama psihičke mani­ pulacije. Doslovce su svi monasi koje sam sretao, pod uvjetom da su u za­ jednici proboravili više godina, pokazivali zavidni nivo psihičke stabilno­ sti. Isto su se tako besmislenima pokazale fame o bljedunjavim i neuhra­ njenim monasima Hare Krishne, a sve to zato što su vegetarijanci. Nisam sreo neuhranjenog krišnevca, ali sam sreo nekolicinu preuhranjenih.

Što se tiče nesuglasica unutar obitelji, čiji Član pristupa Hare Krishni, najzanimljivi je bio slučaj Sadaputa Dasa, Amerikanca kojeg sam sreo u bostonskom centru. Radilo se o čovjeku koji je doktorirao matematiku na Sveučilištu Comell i na jedinstven način iz Veda crpio saznanja, koja su mu pomagala u znanstvenom radu. Doista je napustio obitelj i nisu ga smekšale stalne posjete supruge i djeteta. Molio sam ga da mi pojasni ovu neugodnu situaciju, koja je kod mnogih izazivala osudu.

»Svaki čovjek ima pravo na izbor u svom životu« - objasnio mi je. »Ja sam kroz izrazito materijalističku znanstvenu disciplinu došao do zaključ­ ka da je jedini smisao življenja duhovna spoznaja. Sve je ostalo iluzija. A jedina verzija konačne Istine vrijedna truda za mene je bila u Bhaktive- dantinoj filozofiji. Znam da ljudi moje postupke gledaju poprijeko,  no, ako malo razmislite, vidjet ćete da u rutinskom životu domaćina nema nikakva dubljeg smisla. Priče o tome kako u Hare Krishni netko nekome pere mozak besmislene su. To je čvrsta unutarnja odluka, koju svatko za sebe donosi sam. Ima onih koji su oženjeni i zajedno su sa porodicom pri­ stupili zajednici. Ako članovi nečije obitelji to ne žele, onda je njegovo pravo da tamo ode sam. Bez seksualne apstinencije nema napretka izvan materijalnih svemira, pa, ako u tom pogledu ne postoji razumijevanje su­ pružnika, razlaz je neminovan.«

Činjenica je, uprkos povremenim ljudskim dramama, koje radikalno odvajanje od ovog svijeta izaziva, da je, statistički gledano, devijantno po­ našanje kod sljedbenika Krishne rjeđe no što je to slučaj kod tzv. normalne

populacije. Jer, kad se ljudi rastaju ili fizički obračunavaju, to neće izaz­ vati posebnu pažnju, dok će nešto takvo unutar jedne vjerske zajednice lako postati primjerom za nevaljanost iste. Jasno je da je najpoželjnija situacija u kojoj ljudi jedni drugima ne zadaju bol, no stvarnost je nešto sasvim drugo.

Zainteresiralo me što to piše u vedskim spisima koje je na engleski jezik preveo Srila Bhaktivedanta Prabhupada, koji je umro još 1977. godi­ ne, u dobi od 81 godine, a iza sebe kao nasljednike ostavio jedanaest go- swamija, koji su svi bili zapadnjaci. Nisu se snašli najbolje, pa je danas Prabhupadinoj izvornoj liniji ostao vjeran samo jedan od njih. Uz opisani slučaj Kirtananda Bhaktipada, jedan je od goswamija napustio red jer se oženio, drugoga je ubio jedan nezadovoljni bhakta, dok su se ostali ili raz- milili po raznim drugim grupama ili pak posve napustili filozofiju koju su nekada propovjedali.

Bhaktivedantini su prijevodi remek-djelo golema obujma, hvalevri­ jedni zahvat prenošenja bisera indijske kulture na Zapad. Komentari Ve- da, koje je iza sebe ostavio Prabhupada, izvan svake sumnje dokazuju da ih je pisao prosvijetljeni čovjek. Posebno ih atraktivnima čini to da u de­ talje iznose vedsku kozmologiju. Ono o čemu jogiji govore fragmentarno i katkada konfuzno, u vedskim je spisima pojašnjeno tako da ostaje malo sumnje oko toga kako izgledaju viši svjetovi u koje ljudska bića odlaze na­ kon fizičke smrti. Naravno, gledano očima starih rishija, koji su Vede pisali.

Po vedskoj kozmologiji, materijalne i spiritualne svemire dijeli Vaita- rani, »uzročni ocean«. Cjelokupna Kreacija počinje s vrha spiritualnih svemira, odnosno planete Goloka Vrindaban, gdje obitava Krishna, po­ četak i kraj svih svjetova. Oni koji mu služe za života, nakon smrti će se naći na toj planeti i neće se vraćati u ljudsko tijelo. Neposredno ispod, nalaze se spiritualne planete neba Vaikuntha, poput recimo Ayodhye, a na svakoj je od njih gospodar poneko božanstvo, koje je samo jedna od inkarnacija Krisnne. Sljedbenici Rame, Sitte, Narayana i drugih bogova, nakon fizičke smrti na Zemlji, završavaju na pripadajućim planetarna spi- ritualnog svemira.

Ispod Vaikunthe nalazi se inkarnacija Krishne, Maha Vishnu, koji leži na lotosovu cvijetu i kreator je svjetova ispod sebe. Područje gdje se on nalazi zove se Vishnu loka. Vede kažu da, kad Maha Vishnu izdiže, iz nje­ gova daha izlaze univerzumi i skupljaju se kao mjehurići pjene na kauzal­ nom oceanu. Još uvijek u području duhovnih svjetova nalazi se i Kailash, na kojem živi izvorni Sada Shiva, koji nikada ne dotiče materijalni Sve­ mir, već se u materijalnim svjetovima inkamira kao Shiva. Oni koji obo­ žavaju osobnu formu Shive, dolaze ovamo nakon smrti. Iz područja tih spiritualnih planeta dolazi intenzivni sjaj, svjetlo koje jogi vidi u meditaci­ ji i često ga zamjenjuje za konačni cilj svog putovanja. To se svjetlo zove

brahmajyoti, a sastavljeno je od sitnih duša impersonalista. Onaj tko me­ ditira na Krishnu, moli ga da ukloni taj sjaj, kako bi mogao vidjeti njego­ vo tijelo.

Jedan od svemira koje izdiše Maha Vishnu je Brahmanda, u centru kojeg nalazimo četrnaest planetarnih sustava, unutar kojih ima tisuće pla­ neta. Ovaj je univerzum u obliku jajeta, koje ima sedam omotača, ljuski, Ti su omotači elementi zemlja, voda, vatra, zrak, prostor ili akasha, um, intelekt i ego. Pola prostora u sredini zauzima ocean Garbhodaka, na kojem pluta lotos na kome leži inkarnacija Maha Vishnua, Garbhodaka- sayi Vishnu. Na vrhu 14 loka nalazi se Brahmaloka, kao na vrhu lotosova cvijeta. Ima sedam nižih i sedam viših loka, a kroz sve njih, po sredini, kao nit prolazi planina Meru. Planete su različite, a one kojima gospodari In- dra katkada nazivaju »rajskima«. Ako na njih i dospijete, ipak ćete se, na­ kon uživanja u prelijepom okružju, morati ponovo inkarnirati na Zemlji.

Temeljni princip Hare Krishne je prihvaćanje samo onoga što u Ve- dama govori Krishna. Apsolutna je istina spoznaja u tri stadija. Prvi je Krishna, kao Svevišnja božanska osoba. Time se u cjelini spoznaje sat (vječnost), chit (znanje) i ananda (blaženstvo).

Drugi je aspekt Paramatma ili Nad-duša, koja je smještena u srcu svih živih bića. Kad osoba spoznaje Paramatmu, spoznaje sat i chit aspek­ te Krishne.

Treći je aspekt brahman, spoznaja neosobnog sjaja Krishne.

Vedske je spise, kao nadahnuće spominjao Albert Einstein, a tu i tamo možemo kroz teološki rječnik razabrati formulacije frapantno nalik onima iz moderne nuklearne fizike. Od brojnih primjera, mene je poseb­ no impresionirao jedan stih iz 12. pjevanja Srimad Bhagavatama, koji, uz malo mašte, možemo povezati sa suvremenom, tzv. teorijom kozmičkih superstruna.

»Dragi moji sluge, prihvatili ste me kao Svevišnjeg, a ja to nisam. Iz­ nad mene i iznad svih drugih polubogova, zajedno sa Indrom i Candrom, postoji jedan vrhovni upravitelj i gospodar. Brahma, Vishnu i Shiva, za­ duženi za stvaranje, održavanje i uništavanje ovog univerzuma djelomič­ ne su manifestacije Njegove ličnosti. On nalikuje na dvije niti koje čine dužinu i širinu istkanog platna. Upravlja čitavim svijetom, baš kao što oso­ ba upravlja bikom pomoću konopa provučenog kroz njegov nos.«

Način na koji fizičar Michio Kaku ilustrira složene fizikalne koncepte vezane uz »kozmičke superstrune«, pokazuje neobičnu sličnost sa opisom vrhunske sile iz Srimad Bhagavatama, opisane terminom »otam protam«. Riječ je o vrlo tankim silama energija različite frekvencije, koje su is­ prepletene poput mreže, a fizičari se nadaju da je u pitanju teorija koja će dati neke konačne odgovore o nastajanju i funkcioniranju svemira.

Krišnevci tvrde da bi fizičari, da detaljno prouče cijele Vede došli i do onih znanja o nastanku Svemira, koja za sada nisu do kraja poznata. S time se slažu svi jogiji s kojima sam na tu temu razgovarao.

Prasna Upanishada prilično jasno definira gravitaciju, a svetac Vyasa, slavni autor epa Mahabharata, napisao je priču o kralju Kukudmi i nje­ govoj kćeri Revati, u kojoj predlaže produženje života uz pomoć puto­ vanja svemirom velikom brzinom! U priči je opisano ono što znamo iz fizi­ ke: dok su kralj i kćer putovali svemirom golemom brzinom, vrijeme je na Zemlji proricalo znatno brže, pa su svi njihovi suvremenici poumirali, dok je Revati još bila mlada udavača, a njen otac živ u dobi od 216 »zemalj­ skih godina«. Vyasa tumači da vrijeme na različitim planetama u svemiru prolazi različitom brzinom, što se u dlaku poklapa s viđenjem Alberta Ein- steina. Nema nikakve sumnje da je Einsteinova teorija relativiteta na ovaj način prezentirana već u drevnim Vedama.

U 15. stoljeću Sayanacarya piše da je iz Veda poznato da »sunčeva svjetlost putuje 2202 yojana u polovici nimese«. Prevedeno na našu ter­ minologiju, radi se o brzini od orpnlike 186413 milja u sekundi, broju za­ panjujuće nalik službenom podatku o brzini svjetlosti - 186300 milja u sekundi.

Još najstariji dio Veda, Rg Veda, bilježi devet planeta sunčeva susta­ va, sa nekim zgodnim detaljima. Tako Jupiter koji nosi ime Brihaspati, na­ zivaju »velikim«, jer on doista i jest najveći. Iako, gledan običnim okom, Jupiter izgleda manji od Venere, to nije zavaralo vedske mudrace, Šani je Saturn, najsporija planeta, a sama indijska riječ i znači »spori«, Venera je označena kao Šukra, »sjajna«. Znamo da je ta planeta doista najsjajni­ ja od svih devet.

Srila Bhaktivedanta Prabhupada je govorio da materijalistička zna­ nost zapravo nastoji fizičkim sredstvima postići jogističke moći. U četvr­ tom pjevanju Srimad Bhagavatama nalazimo dva stiha koji se lako mogu protumačiti kao kloniranje, neka vrsta genetskog inženjeringa ili pak umjetne oplodnje:

»Mudraci su odlučili da dinastija svetog kralja Ange ne treba izumn- jeti, jer je u ovoj porodici sjeme bilo vrlo moćno, a djeca sklona da posta­ nu Krishnini bhakte.«

»Donijevši tu odluku, svete osobe i mudraci su promućkali bedra mrtvog tijela kralja Vene, velikom žestinom i prema određenoj metodi. Kao rezultat ovog mućkanja, iz tijela kralja Vene je rođena osoba nalik patuljku.«

Kad je u pitanju kloniranje, ideja neodoljivo podsjeća na rijetku moć jogija da istovremeno boravi u devet jednakih fizičkih tijela. Bhaktivedanta govori i o tome, još u vrijeme kad se izvan znanstvenih krugova nije znalo

za stvaranje savršenih kopija ljudi iz njihovih vlastitih stanica. Po svemu sudeći, pri tome se možemo pozvati na priče o vedskim likovima poput Kardama Munija i Saubhari Munija. Bhaktivedanta u svojim komentari­ ma naglašava da se Krishna može umnožiti u bezbroj tijela, dok je mak­ simalni broj moguć za jednog jogija devet. Ovdje je vjerojatno riječ o mističnim moćima poznatima iz joge, a ne laboratorijskom postupku, što je zapravo još jedna potvrda spomenute teze da znanost na materijalnom planu ostvaruje mistične moći adepata. Kad bismo špekulirali dalje, ima stihova u kojima se opisuje uporaba kombinacije sjemena više različitih ljudi kod iste žene i slično, u čemu može biti logike gledano očima moderne genetike.

Hare Krishna govori da živimo u mračnom dobu Kali Yuge, koja do sada traje pet tisuća godina, a ako prihvatimo neka shvaćanja vedskog vremena, trajati će još čak 427000 godina. Ima ih koji misle da će taj period biti znatno kraći. Bez obzira na to, Vede u detalje opisuju simpto­ me tog tamnog doba, pa tako saznajemo da će bolesti čovječji vijek sve­ sti na svega pedesetak godina, a tijela će se ljudi zbog neke buduće kata­ strofe smanjiti. Svijetom će zavladati političari, a kriterij društveno prih­ vaćenih vrijednosti biti će bogatstvo pojedinca. Doći će do nekakvih promjena u fiziologiji žena, pa će se one nenormalno debljati i biti niže rastom, a moral će im pasti na minimum. Hramovi za obožavanje bogo­ va postat će svjetovne kuće, u kojima više neće živjeti oni koji će svojim znanjima moći pomoći sljedbenicima. Spletkarenje i pohlepa postat će vrline, a nastajat će čitave obiteljske dinastije, koje će vlast držati terorom i korupcijom. Nestat će morala propisanog svetim spisima, a za deset tisuća godina nestat će i sljedbenika Krishne. Pred kraj doba mraka, treba se pojaviti Avatar, kojeg Vede nazivaju Kalki. Navodi se i ime sela u koje­ mu će se roditi - Shambhala. On će uništiti tamu i vratiti znanje i zlatno doba, pa će cijeli ciklus započeti iznova. U Srimad Bhagavatamu nalazi­ mo i imena kraljeva koji će zavladati u toj novoj eri, a posebno je enig- matična tvrdnja da ih u selu u kojemu će se roditi u dalekoj budućnosti, možemo naći već sada! Dakako, Vede vrve simboličnim formulacijama, pa je prije svega potreban kvalificirani tumač, da bismo pronikli u ono što drevni spisi žele reći.

Vrhunski poznavalac Bhaktivedantinih prijevoda Veda, Kaivalyapati Das, za sebe kaže da svete spise proučava desetak godina i u razgovoru često neke stihove citira napamet. Uvjeren je da izvan Veda ne postoji nikakvo znanje o povijesti cijele Kreacije i smislu življenja.

»Vitalni zraci zarobe dušu u tijelu,  a načini njena oslobađanja su različiti sustavi joge. U razdoblju Kali Yuge, jedino je efikasna Bhakti joga, obožavanje Krishne. Temelj njene prakse je pjevanje mahamantre, za  što  postoji  iscrpno  obrazloženje  u  učenjima  Srile  Bhaktivedante

Prabhupada. Za nekoga će vrijediti drugi sustavi joge, koji su bili pogod­ ni za ranija razdoblja, ali će to biti slučaj samo za one rijetke koji su kroz dugi niz inkarnacija pročišćeni dovoljno da u ovom životu mogu postići prosvjetljenje. Veličina Veda je u tome da u njima možete pronaći sve aspekte Kreacije, od materijalnih zakona do rituala za umilostivljavanje polubogova, koji mogu riješiti vaše svjetovne probleme. A, dakako, ono glavno što one nude jest spoznaja one krajnje Istine....« Tako mi je to rekao Kaivalyapati Das, Hrvat u odori Hare Krishne, koji se svojim zna­ njem može staviti rame uz rame sa najučenijim znalcima Bhaktivedantina djela.