Tko je u skladu sa sobom, nema potrebe za borbom

O pozivu

Kažete da savjest ovisi o grupi kojoj pripadam. Ipak postoje situacije u kojima se moram rukovoditi isključivo prema sebi, prema svom unutarnjem nagonu.

Svi mi imamo unutarnji osjećaj za određeno vlastito opredjeljenje ili poziv ili zadatak. Taj osjećaj dolazi iz du- bine našeg bića koja je iznad savjesti. Biti s tim u skladu, znači imati svoj mir. Tko se ogriješi o ovaj unutarnji na- gon, npr. ako odbije neki zadatak za koji je netko pred- određen, jer mu se čini previše teškim, onda se u duši nešto slama. Ako ga preuzme, osjeća se usklađeno, bez obzira na teškoće.

To onda nema nikakve veze s ljudima koji nas okružuju.

Ne. Onaj tko postupa u skladu sa svojim unutarnjim nagonom, osjeća se dobro, makar i radio suprotno od onoga što drugi od njega očekuju. To je neovisno tome jesu li drugi suglasni s tim ili ne.

Mnogi u dubini svoje duše čeznu upravo za tim: biti u skladu sa samim sobom, pronaći sebe. Ali upravo to i jest najteže.

To ne znam. To je put koji proizilazi iz našeg život- nog puta. Ne može se trenirati niti mu se može težiti.

Niti se do toga može doći meditacijom. To je iznad svega toga. Ali to se osjeća i svatko od nas ima priliku biti u kontaktu s tim osjećajem.

Nesvjesnoilisvjesno?

Uzmite primjer majke i djeteta. Kada se majka posveti djetetu, to je razina na kojoj joj je potpuno jasno da je u skladu s nečim višim. Više ne vidi samo dijete. Tu dolazi do miješanja razina: u prvom planu su srčanost i ljubav, a u pozadini nešto poput potpune spremnosti. To je nešto što se ne odnosi samo na dijete već i na vlastitu osobnost.

Ali u svom djelovanju je to, u svakom slučaju, usmjereno na druge.

Točno. Dat ću još jedan primjer - Kad se neki par vjenča jer je dijete bilo na putu, roditelji ponekad kažu djetetu: Vjenčali smo se, jer si ti bio na putu. Onda se dijete osjeća dužno prema roditeljima, pogotovu ako su oni nesretni. Ako roditelji umjesto toga kažu: Vjenčali smo se jersmotakoželjeli,ilijernamjebilostalodonašeljubavi,on- da se nalazimo na sasvim drugoj razini: to onda više nema veze s djetetom, već s muškarcem kao ocem, i ženom kao majkom. Na ovoj se razini nalazimo u službi višeg poretka koji je temelj za naše postupke. Ali taj poredak nije opipljiv, niti može biti lako definiran, niti se može- mo prema njemu odnositi jednako kao prema zakonima koji su poznati i koje je lako poštivati.

Jednostavnost

Tosejednostavnodogađa.

To se jednostavno događa. To je u biti jedan potpuno jednostavan ljudski čin, ništa naročito, ništa sveto. To je nešto čemu čovjek sam od sebe teži, ako mu neka ideo-

logija nije pomutila svijest. Onaj tko je u  skladu  sa  sa- mim sobom, to jednostavno zna.

Mislite li da su samo ideologije problem?

Ne. Različita vremena nose sa sobom strujanja koja to otežavaju, ali i ona koja pripomažu.

Ako je netko u dubini duše u potpunom skladu sa sobom i do- nese odluku, upravljajući se upravo prema tom svom unutar- njem impulsu, može li ta odluka biti usmjerena protiv drugih?

Biti u skladu sa samim sobom nije nikada upereno

protiv nekoga. Možda nema uspjeha ili se ne poštuje, ali onaj tko je u skladu, taj se ne bori. Tu nema potrebe za borbom. Tko je u skladu, on je u skladu i sa samim so- bom i sa svojom okolinom. Osjeća dubok mir. Ne samo smirenost već mir u duši. Osjeća duboku povezanost, a istovremeno je na distanci.

To je prilično spiritualan stav.

Moglo bi se tako reći kad ne bi bilo toliko prirodno. Ako se u tome traži nešto spiritualno, gubi se iz vida. Nestaje. Zato što je previše obično. Vrlo jednostavno. Obično, najobičnije.

Izvršavanje

Ali često se baš to najjednostavnije i najprirodnije prekriva svim mogućim opterećenjima. To što opisujete podsjeća me na stanje koje taoisti ili budisti dostižu meditacijom.

To je u vezi s izvršavanjem običnih zadataka. Kada netko teži samoostvarenju kroz  spirirualni  put  u  uvjere- nju da ga to čini posebnim, onda se u dubini duše nalazi u raskoraku sa samim sobom, jer se umanjuje kako bi

dosegao to što želi dostići, ne primjećujući da je to ust- vari  nadohvat  ruke.

Meditacija je, naravno, značajna. Ja to ne osporavam, to bi bilo besmisleno. Ali ne u smislu jačanja ovakvog načina ophođenja. Onaj  tko je u skladu sa sobom, pone- kad ima potrebu sabrati se. Onda meditacija proizlazi i teče iz sklada. Ona za njega ne predstavlja put kojim će negdje dospjeti, već suprotno: zato što je u skladu, on se ponekad i povlači u sebe, ali uvijek usmjeren prema konkretnom zadatku. Zbog toga mislim da je upravo najjednostavnijim djelovanjima najjednostavnije dostići sklad.

Djelovanje  i  sklad  su  pojmovi  koje često  upotrebljavate.  Što podrazumijevate pod  tim?

Obične djelatnosti. Najjednostavnija, istovremeno i najdublja djelovanja susrećemo u obitelji. Djelovanje oca i majke prema djetetu, djeteta prema roditeljima. To su najbitnija i najdublja djelovanja. Ona čine temelj svih drugih  procesa.

Tko je u skladu sa svojom ulogom oca, majke, par- tnera, djeteta, brata ili sestre i tko jednostavno prihvaća i izvršava zadatke koji iz tih uloga proizlaze, taj ostva- ruje svoju ljudskost. Upravo se u ovim jednostavnim ak- tivnostima dolazi do samoaktualizacije. Pritom se čov- jek osjeća u skladu s nečim velikim. Bez propagande, bez dogme, bez doktrine, bez moralnih zahtjeva. Sve to ovdje ne igra nikakvu ulogu.