TIBETANSKI BUDISTIČKI OBIČAJI ZA UMRLE

1. Tibetanska knjiga mrtvih

Na Tibetu kada je jednom primjena phowe obavljena za umiruću osobu, Tibetanska knjiga mrtvih se ponavljano čita i provode postupci povezani sa njom.

U istočnom Tibetu mi smo običavali slijediti običaj čitanja Tibetanske knjige mrtvih tijekom cijelih četrdeset devet dana nakon smrti. Tijekom čitanja, mrtvima je pokazano u kojem su stadiju procesa smrti, i dan svaki mogući poticaj koji trebaju.

Zapadnjaci me često pitaju: „Kako mrtvo biće može čuti Tibetansku knjigu mrtvih?

Jednostavan odgovor je da svijest umrlih, kada je zvana sa moći molitve, kadra je čitati naše umove i može osjetiti sve što bi mi mogli misliti i o čemu meditirati.

Radi toga nema prepreke da umrli razumiju Tibetansku knjigu mrtvih ili postupke za njih obavljane, čak ako su čitane na tibetanskom. Za umrle osobe, jezik uopće nije prepreka, jer bitno značenje izvornih riječi može biti u cijelosti i neposredno shvaćeno njegovim ili njezinim umom.

Sve to čini životno važnim da bi praktičar morao biti toliko usredotočen koliko je moguće kada obavlja postupak, a ne da ga izvodi tek rutinski.

Isto tako , budući da umrla osoba napušta sadašnja životna iskustva, on ili ona bi mogli imati veću sposobnost razumijevanja istine Tibetanske knjige mrt­vih nego mi!

Često me pitaju:" Ali što se događa ako je svijest već iščeznula u stanje zaborava u trenutku smrti?"

Budući da ne znamo koliko dugo će umrla osoba ostati u stanju nesvjesnosti, i u kojem času će on ili ona uči u bardo nastajanja, Tibetanska knjiga mrtvih će se čitati i primjenjivati ponavljano, da osigura svaku slučajnost.

Ali što s ljudima koji nisu upoznati s tim učenjima ili s Tibetanskom knji­gom mrtvih; hoćemo li i njima čitati?

Dalai Lama nam je dao ovu jasnu poduku:

„Vjerovali vi u religiju ili ne, važno je imati spokojan um u trenutku smrti. S budističkog stajališta, bez obzira da li osobe koje umiru vjeruje u pono­vno rođenje ili ne, njihovo ponovno rođenje postoji, i zato je smireni um, čak iako je neopredijeljen, značajan u smrtnom času.

Ako je osoba nevjernik, čitanje Tibetanske knjige mrtvih moglo bi uzrujati njezin um, moglo bi pobuditi odbo­jnost i tako joj čak naštetiti umjesto pomoći.

U slučaju osoba koje su otvorene prema tome, ipak bi im mantre ili imena buda mogli pomoći da stvore izvjesnu vrstu povezanosti, i zato bi moglo biti od pomoći. Važno je uzeti u obzir, iznad svega, stav umiruće osobe. "

 

nastavlja se...