Ti nisi vidio da se magarci smiju

Ti nisi vidio da se magarci smiju, nisi vidio da bufala uživaju u šalama. Samo čovjek može uživati u šalama, samo se on može smijati. Vaši sveci su nalik bufalima i magar- cima! Oni su se spustili ispod ljudskosti, oni su izgubili nešto od neizmjerne vrijednosti. Bez smijeha čovjek je što i drvo bez cvijeta.

Ali društvo treba ozbiljne ljude: predsjednike, ministre, kancelare, profesore, popove, svece, ajatolahe, imame, sve vrste svećenika, učitelje, komesare, guvernere... Svi oni treba da su ozbiljni. Ako bi oni izražavali osjećaj za humor tada bi društvo bilo zabrinuto za njihovu sposobnost. Ako bi imali dara za humor mogli bi biti humani. Ljudi očekuju da oni budu kao mašine,

Način na koji se kretao Adolf Hitler bio je mehanički. Samo pogledaj njegove fotografije - način na koji stoji, način na koji hoda, kako pozdravlja. To izgleda gotovo mehanički, isto kao da nije čovjek već robot. Njegovo lice, gestovi, sve je nalik robotu - i on je od Njemačke načinio zemlju robota. On je uništio Njemačku više no što je uništio bilo koga drugoga. Ali je stvorio veoma sposobnu vojsku. Efikasna armija je moguća samo ako ljudi izgube svu inteligenciju i sve što ona sadrži.

Smisao za humor je jedna bitnost inteligencije. Trenutkom gubljenja tog smisla, ti gubiš inteligenciju, također; što si više duhovit, to si više inteligentan. Ne postoji pitanje kako otvoriti osjećaj za humor; ti jednostavno pomjeraš barijere. Ono je već tu, ono je slučaj. Ti samo treba da pomjeriš nekoliko stijena koje su tvoji roditelji, tvoje društvo ostavili tu da spriječe taj smisao. Društvo te uči samokontroli, a smisao za humor znači opuštanje, relaksaciju...

Ti se ne smiješ smijati pored starijih osoba, pored tvojih učitelja, pored svećenika, ti se ne smiješ smijati u crkvi. Čak kršćani tvrde da se Isus nije nikada smijao. Ja ne mogu to vjerovati, on nije bio bufalo! On je bio jedan od najvećih najinteligentnijih ljudi koji su kročili ovom zemljom. On se morao smijati, on mora da je u tome uživao. On je bio znatno svjetovniji čovjek od Buddhe. On je živio mnogo strasnije i intenzivnije od bilo koja osobe koja se prosvijetlila. On je volio društvo žena; on je imao prelijepe učenice, čak i jednu od najpoznatijih prostitutki tog vremena - Mariju Magdalenu. On je volio jesti, volio je piti. On je bio jedina prosvijetljena osoba koja je voljela vino. Pravi čovjek. A volio je i da slavi. Svake noći je bilo slavlje koje je trajalo satima.

Isus je bio svjetovni čovjek. On je ponavljao više puta da je on sin božji, ali je i govorio više puta: “Ja sam Sin čovjekov.” On je bliži zemlji nego nebu. On je sasvim svjetovna ličnost. On je morao imati smijeha, veselja.

Ali su svećenici i pape i crkve veoma ozbiljni. Ulazeći u crkvu, to je kao da ulaziš u groblje. Treba da budeš ozbiljan, utegnut.

Sve tu treba da se odbaci.

U Londonu je ledi Aškroft odlučila da pripremi osobiti banket i zbog toga - je unajmila služavku, gospođicu Skapećia, koja je upravo emigrirala u Englesku.

“I ne zaboravi da postaviš štipaljke za šećer” - napominjala je engleska matrona. “Nije fino kada ode gospodin u WC, prihvati se šlica, obavi posao, ponovo vrati nazad u šlic, a onda se prihvati kockice šećera golim rukama.”

“Da, gospođo” - odgovorila je mlada Talijanka.

Nešto kasnije, te noći, pošto su gosti otišli, ledi Aškroft je upita: “Gospođice Skapećia, mislim da sam ti rekla da postaviš štipaljke za šećer!”

“Iznijela sam ih, gospođo. Kunem se!” “Pa, ja ih nisam primijetila na stolu!”

“Na stolu? Ali ja sam ih ostavila na toaletu!”

Za vjenčani poklon Brambila je dao svom sinu Aldu dvjesto dolara. Poslije dvije nedjelje on je upitao sina: “Što uradi sa tim novcem?”

“Kupio sam ručni sat, tata” - odgovori mladić.

“Glupan!” - zaurla njegov otac. “Mogao si kupiti pušku!” “Pušku!? Zbog čega?”

“Pretpostavi da si jedan dan došlo kući i našlo muškarac spava s tvoja žena” - objašnjavao je otac. “Što bi ti uradio? Probudio njega i kazalo mu koliko je sati?”