Do posljednjeg daha, po cijenu nevjerojatne izdržljivosti, Baudouin drži jeruzalemsko prijestolje, do kraja izaziva bitke, vodeći svoje trupe iz pobjede u pobjedu.
Međutim, bolest je sve uništila. Slijep i gotovo potpuno paraliziran, kralj rukovodi vojnim operacijama na terenu upola ležeći na nosiljci.
Kroničari smatraju da je muslimanski sultan ponekad prekidao bitku iz čistog poštovanja hrabrosti tog kršćanskog kralja. Divna potvrda, bez obzira na njenu istinitost, ideje koja se imala o viteškom duhu i oznaka toga da su u očima Franaka Saraceni bili s njim itekako zadovoljni.
U posljednjem trzaju vlastitog autoriteta, leprozni kralj nastoji izmijeniti, nakratko prije svoje smrti, sumnjive perspektive svojih nasljednika. Prijestolje prelazi po pravu na njegovu sestru Sibilu, udovicu preudatu za jedno luckasto i nemoćno stvorenje — Guy de Lusignana. Baudouin je za neko vrijeme popustio pred nagovaranjem svoje sestre. Lusignan je naimenovan za regenta. Ne oklijevajući da javno kaže ono o čemu je svako gunđao, stariji Guyov brat je izjavio: »Ako Guy postane kralj, trebalo bi da sam ja Bog!«
Uvidjevši svoju grešku, Baudouin razvlasti svog zeta i pozva Raymonda od Tripolija. On mu povjeri kraljevstvo čekajući da prijestolje pređe na Sibilinog sina iz prvog braka koji je imao samo pet godina.
Učesnici svih bitaka u kojima se Baudouin ovjenčao slavom, Templari su, posle njegove smrti, dobili oreol njegovog prestiža koliko i svojih vlastitih podviga. Odsada se njihov čelni ne zadovoljava time da bude sveden u granice strogo vojnih i religioznih pitanja. Hram neće više biti samo utočište ili točka oslonca, nego učesnik u odlukama političke vlasti. Postepeno su majstori izveli Hram ispred scene. Oni su ga izveli iz njegove rezerviranosti, preokrećući prvotnu vokaciju. Je li moglo biti drugačije obzirom na ulog u igri, na konfuziju koja je zatrovala dvor i, kao posljedicu, ima truljenje položaja kršćanstva u Palestini.