BAUDOUIN (Baldwin) IV JERUZALEMSKI

Licem u lice sa žestokim Saladinom nalazi se najubogiji od kraljeva. Kao dijete, Baudouin IV ponio je već znakove, pečate smrti.

Nagrizen leprom, on je fizički postepeno propadao a da ništa nije utr­nulo njegove intelektualne sposobnosti, njegovu ogromnu stratešku inteligenciju, humanizam, nje­gova uvjerenja ratnika i vjernika, njegovo prosvijetljeno viteško držanje.

Njegove sposobnosti kao da su još uzvisila, oživljavala grozna djelovanja bolesti. Reklo bi se da se radi o čovjeku koji odbija tjelesno zdravlje da bi se u potpunosti posvetio rasvjetljavanju duha. Ima van svake sumnje u toj veoma izuzetnoj figuri srednjovjekovnog kršćanstva jedna simbolična di­menzija. Vladavina Baudouina IV pada u onaj moment Svete Zemlje kad je europski klan, Templa­ri, Kraljevina Jeruzalemska, na svom vrhuncu, a kad Saladin odlučuje da preuzme inicijativu i po­javljuje se kao sutrašnji pobjednik, grobar kršćanstva na Istoku.

Baudouin je sličan svom narodu, osuđenom i bo­lesnom.

Za vrijeme svoje vladavine neumorno vodeći borbu s nevjernicima, Baudouin IV trpi unutrašnje razmirice u svom kraljevstvu. On će uspjeti za­držati raspad svoje okoline i popraviti greške svo­jih bližnjih. Njegovom smrću, taj festival niskosti i nitkovluka, odvija se bez zadrške.

Amalric I, Boduenov otac, umire od tifusa u 39. godini, 11. srpnja 1174. Amalric je težio da osvoji Egi­pat, ali nije uspio. Dvije moćne kraljevine, Egipat i Sirija, su se ujedinile i sad se kao čeljust zatvara­ju iznad Jeruzalema.

Gijom de Tyre  otkriva prve simptome lepre kod Baudouina, još kao dječaka. Naslikano u Francuskoj 1250.

Baudouin ima 13 godina i njemu je dodijeljen slavni učitelj — Gijom de Tyre, tvorac kronike za potomstvo o događajima vezanim za križarske po­hode i za Hram.

Trenutno, nitko kod mladog kralja nije još opazio simptome bolesti. Naprotiv. Hvali se njego­va otpornost na bol. U okršajima sa svojim vrš­njacima on je jedini koji se nikad ne žali. Taj neuobičajeni stoicizam završava time što diže uzbunu u okolini malog kralja. Lepra je utvrđena. Već sad su udovi kraljevi postali neosjetljivi. Za Baudouina se nije ništa izmijenilo; on zanemaruje svo­ju bolest kao kad nije znao da je bolestan, prihvaćajući u potpunosti svoju sudbinu.

Neki velikaši kraljevstva nadaju se izvući korist iz vladareve obogaljenosti. Radi se na splet­kama, na ubistvima. Baudouin postavlja svog regenta, grofa iz Tripolija. Na taj način, mladi monarh zacrtava jasno svoju političku liniju. Tripoli je bio nekada porob­ljen od Saracena. Tretiran kao utamničenik od zna­čaja, on je mogao promatrati običaje muslimana, naučiti njihov jezik i isplesti lične veze sa svojim tamničarom — Saladinom. On poznaje sultanovu oštrinu isto kao i njegovo poštovanje za poduzimanje i njegovu vitešku praksu. Kralj se na taj na­čin veže ne samo za jednog povjerljivog čovjeka nego i za stručnjaka za arapski svijet.

Veza ove dvojice ljudi, koji svoje akcije os­lanjaju na odanost Templara, počinju činiti ču­desa.   Saladin  kome  se  sve  smiješilo  dosad  doživIjava niz poraza: Homs, Damask, Anđar. A Baudouin ima samo 15 godina. Saladin koji umnožava svoje gubitke počinje strahovati od tog mladog kralja ščepanog bolešću od koje se ne ozdravlja i divi mu se potajno u duši: »I pored svoje bolesti, po­stupao je kao zreo čovjek. Nijedan od njegovih prethodnik nije tako rano, slično pojmu kraljevskog dostojanstva, imao njegovu učinkovitost. Opažajući rivalitet u svojoj okolini, on je razumio koliko je neophodno njegovo prisustvo na čelu vojske. Ali, koliko je moralo biti njegovo stradanje! Fizičkim patnjama se priključila moralna muka: njegovo sta­nje mu je zabranjivalo da se oženi, da dobije djecu. To je bio samo živi mrtvac, krunisani mrtvac čiji su prištevi i gnojnice bile omotane željezom i svilom, ali koga je držao uspravnim, koga je tjerao na ak­ciju, tko bi znao kakav dah čudesnosti«.

Baudouin IV