Temeljno načelo gospodara

Trenutačno sam u dubokoj depresiji. Pokušao sam i suicid. Pokušat ću vam opisati kako sam tako propao. Rodio sam se u običnoj kazačkoj obitelji. Od djetinjstva sam smatrao da sam srećković budući da se moj otac bavio unosnim poslovima u različitim tvrtkama. Ni u čemu nismo oskudijevali, dok su se svi naši prijatelji uvijek žalili da nemaju dovoljno novca. Moji su roditelji vrlo konzervativni, ispravni u svim odnosima. Njima je najvažnija reputacija pred okolinom i bez na to što smo radili, trebalo je paziti što će misliti ljudi. Načelno, to je nacionalna osobina Kazaha koji jako puno drže do mišljenja okoline, osobito bliskih rođaka. Uspješno sam završio fakultet i specijalizirao financije te počeo raditi u očevoj tvrtki kao računovođa.

Kad su mi bile dvadeset dvije godine, imao sam prvu epizodu depresije, naravno, sad mi je smiješno, ali u tome trenutku za mene je to bio kraj svijeta. Trajala je oko godinu dana. Doživio sam prometnu nesreću: slupao sam automobili izgubio 2000 dolara. Činilo mi se da nikad neću uspjeti vratiti dugove, a otac mi nije htio pomagati jer je želio da se sam izvučem iz te situacije. Na kraju sam se i izvukao, no bila mi je potrebna cijela godina dana moje mladosti. Tada sam se jako ljutio na svijet i na oca. Razmišljao sam o tome kako mi je mogao pomoći, ali zbog principa to nije učinio. Otišao sam iz njegove tvrtke, ne znajući kako ću dalje živjeti.Kasnije sam se zaposlio u banci i u godinu dana postao prvo voditelj sektora, a onda i šef odjela. Moja je samouvjerenost bila tako velika da sam mislio da, ako poželim, mogu jednostavno postati predsjednik uprave banke. U to sam vrijeme cijelom dušom bio posvećen radu za banku i trudio sam se iz sve snage.

No nakon tri mjeseca nova me je uprava banke smijenila s dužnosti i zahtijevala da se povučem ili zauzmem mjesto običnog specijalista. Bilo mije žao napustiti kolektiv i pristao sam na radno mjesto specijalista, no ipak se u meni nešto slomilo.

Prestao sam poštovati banku kao prije (kao da sam naslućivao da je klatno) i svjesno sam počeo raditi na sebi unutar tog klatna. Moja se materijalna situacija poboljšala; nagodinu sam zarađivao 150 000 dolara. Za mene je to bio golem novac i počeo sam razmišljati o svom prvom milijunu. Stavio sam svoj stan pod hipoteku i u vlastitoj banci podigao kredit od 260 000 dolara.  U opticaju sam imao 410 000 dolara i mislio sam kako ću za godinu dana zavrtjeti kredit i zatim ga zatvoriti. Pritom je  u Kazahstanu, kao i u Rusiji, bio građevinski bum te sam kupio dva  stana  koja još nisu bila izgrađena.  Mislio sam  kako ću ih prodati  dva  puta  skuplje čim  ih  sagrade. Naravno, kupio sam te stanove na kredit jer samome sebi ću lako isplaćivati.

Sve sam te poslove obavljao radeći kao specijalist u banci, dvaput sam putovao u Tursku, Kinu, Maleziju. Mislio sam da će tako uvijek biti. No zbog financijske krize

graditeljstvo se zaustavilo i novac je bio zamrznut - sav moj novac. A u banku je došla nova uprava, otkrili su moje ilegalne aktivnosti i dali mi otkaz.

Ispalo je da sam izgubio novac (za koji se nadam, naravno, da ću ga vratiti) i posao, a drugi posao nisam mogao naći jer mi banka nije htjela vratiti dokumente dok ne

zatvorim kredit. Začaran krug.

A sad malo o privatnom životu. Imao sam djevojku koju nikad nisam osobito volio, no postojala je nekakva privrženost. Cijelo smo se vrijeme rastajali, no kako smo se

družili s istim društvom, ponovno bismo se vidjeli i opet bili zajedno. Oženio sam se baš kad sam počeo radili u banci. Zatim se rodila kći koju jako volim, ali nakon

njezina rođenja slučajno sam upoznao jednu djevojku. Naravno, dogodilo se romansa. Ne znam ni sam kako je do toga došlo, ali zaljubio sam se preko ušiju. Ona u početku nije znala da sam oženjen, slagao sam i rekao joj da sam rastavljen. Supruga je, naravno, pogodila što se događa. Istovremeno je zatrudnjela po drugi put. Jednom je napravila skandal, pozvala moje roditelje, a moja je majka nazvala roditelje te nedužne djevojke i izrekla sve što misli o njihovoj kćeri. Izbacili su me iz kuće. Ionako sam bio depresivan zbog financijskih problema, a sada sam imao još i obiteljske. Shvatio sam da više ne mogu živjeti sa ženom, a da će me djevojka vjerojatno ostaviti kad sazna da još nisam rastavljen i da mi je žena, k tome, trudna. Roditelji me također sada mrze jer sam razorio vlastitu obitelj i sad se moraju crvenjeti pred rođacima, dok su se prije ponosili mnome: naš je sin idealan obiteljski čovjek itd.

Općenito, nakon skandala sa ženom i roditeljima zalupio sam vratima i izašao na ulicu sa samo jednom mišlju: samoubojstvo. Pokušao sam se objesiti, ali je uže puklo, pa sam popio hrpu lijekova i sjeo na klupu očekujući da se više nikad neću probuditi. Našao sam se u bolnici gdje su iz mene ispumpavali toksične tvari. Odvratan osjećaj, bolje bi bilo da sam umro. Za nekoliko me dana otac ispisao iz bolnice i dovezao kući. Ispalo je da je žena otišla živjeti kod svoje majke. Vidio sam se sa svojom djevojkom misleći da više neće htjeti razgovarati sa mnom, no ona mi je sve oprostila i rekla da će me uvijek voljeti, ali da joj njezina mama nikad neće dopustiti da bude s rastavljenim muškarcem.

Nakon nekoliko dana  majka moje  žene  izaziva  još jednu dramu budući  da  sam  napustio trudnu ženu.  Odlazi u kuću moje  djevojke  i  tamo priređuje  novi skandal. Više ne vidim kraj svemu tome i osjećaj krivnje me gura u novi pokušaj samoubojstva. Pokušao sam se objesiti, ali sam se predomislio.

Ispada da je prvi skandal napravila moja majka, drugi skandal majka moje žene, a treći skandal je započeo pogodite tko. Točno, ovaj put je majka moje djevojke došla mojoj majci bijesna jer njezina kći više nije djevica itd. Treći sam put pokušao skončati život. Uopće nisam želio živjeti, no usred svega toga brat mi je predložio da pročitam seriju knjiga o transurfingu. Odlučio sam ga poslušati i moja se duboka depresija počela povlačiti, no nakon sljedećeg skandala i naviranja osjećaja krivnje ponovno ne želim

živjeti.

Uključio sam Čuvara i pronašao opravdanja, tobože, pa to se događa svima, i drugi se ljudi rastavljaju itd. No najveći pritisak na mene cijelo vrijeme stvara moja majka.

Pravi je manipulator. Govori da bi bilo bolje kad bih umro kako bi ona mogla opet ljudima gledati u oči, a sada zbog srama nema s kime ni razgovarati itd. Istočni

mentalitet.

Možete se pitati zašto se nisam  rastavio prije skandala. Nisam  bio siguran, vagao sam  različite varijante jer moja je žena vrlo dobra osoba,  uz  nju se osjećam  sigurnim,

znam da uz nju nikad neću propasti, ali srce je stremilo novoj djevojci. Na žalost, i ona se do ušiju zaljubila u mene, nikoga nikad nisam toliko volio. A suprugu volim

kao majku, sestru, ali ne kao ženu.

Sada se jednom tjedno viđam s kćeri, potajno se viđam s djevojkom jer joj njezini roditelji to brane, a sa svojom majkom uopće ne razgovaram budući da me više ne smatra

svojim sinom.

Trenutačno ne radim, čekam da se neki od projekata u koje sam uložio svoj novac uspješno dovrši pa da mogu zatvoriti kredit, dobiti i svoje dokumente i pronaći novi

posao. No zasad se ništa ne događa. Svi su projekti u mirovanju. Razumijete, svi su problemi na jednoj hrpi; zaposlenje, financije, žena, dijete, moja majka, voljena

djevojka, osječaj krivnje, rođaci itd.

Kod vas se zapetljao velik čvor problema koji se jednim potezom ne može raspetljati. Trebat će i vremena i strpljenja. Sve će se srediti ako se budete pridržavali načela transurfinga. No pridržavate li se temeljnog načela, ono će ipak nakon nekog vremena ispraviti zapletenu situaciju - bitno

- 10 -

je živjeti u skladu sa svojim temeljnim načelom. To znači da trebate jasno formulirati svoja životna načela i postupati u skladu s njima a ne odvajati se od njih.

Izražavajući se tehničkim jezikom, temeljno načelo je fokusiranje duše i razuma na jednu jasnu sliku. Jedinstvo vas čini gospodarom stvarnosti - nemate se čega plašiti, nemate što štititi, nemate što skrivati, ni zbog čega se ne morate zabrinjavati, s lakoćom ćete ostvariti sve što želite.

Više vas ne muče dvojbe postupate li ispravno u određenom slučaju. Ogledalo nikad ne laže, ono samo odražava onu sliku koja stoji pred njim. I ako je slika jasna, bez obzira na to kako nevjerojatno izgledala, ona će se neizbježno odraziti u stvarnosti.

Kako biste se oslobodili zabrinutosti oko stvarnosti koju ne možete promijeniti, morate je prihvatiti. Tada će vas ta neugodna stvarnost ostaviti na miru. Što znači prihvatiti? I zašto se na taj način možemo osloboditi neugodnih problema? Zato što vas prihvaćanjem oni prestaju brinuti i

uznemiravati. Sve dok vas "diraju", vi ih ne "otpuštate" nego prenosite na ogledalo. Ogledalo će uvijek odražavati sliku vaših misli. Čim to prihvatite, problemi će otići iz slike i u skladu s tim nestati iz stvarnosti u kojoj se nalazite.

Nesuglasice u vašem životu nastale su zato što ste morali balansirati u točki nestabilne ravnoteže. S jedne strane vukli su vas uobičajeni stereotipi ponašanja: poštuj naše zakone, živi ispravno. S druge strane, zapovijedi duše navodile su vas na kršenje zakona sustava. Kad su duša i razum u neskladu, pred ogledalom svijeta pojavljuje se iskrivljena slika koja se materijalizira u nezgrapan odraz u stvarnosti.

Kad razum govori jedno, a duša traži sasvim drugo, pokušavate naći neko srednje rješenje. Čini vam se da mora postojati neki kompromis, na primjer: želim očuvati obitelj i pružati joj podršku, ali ću se tajno viđati s voljenom djevojkom; ili: uspješan sam i samostalan, postupam kako mislim da je ispravno, ali neka mi otac pomogne.

Ovdje zapravo ne može biti kompromisa. Treba odabrati: ili ćete koračati u zajedničkom stroju pridržavajući se zakona sustava, i tada će vas sustav podržavati, ili ćete izaći iz stroja i slijediti svoj put, uzdajući se u glas srca.

Razumijete, osovina mora biti čvrsta, jedna, ne račvasta. Inače će se polomiti. Vaše račvanje izaziva račvanje vaših bližnjih.

I roditelji i vaše žene također su prisiljeni balansirati između roditeljskih osjećaja i uobičajenih normi, između ljubavi i težnje da očuvaju obitelj na

okupu. Ispada da to što ste izbačeni iz ravnoteže stvara još veću neravnotežu oko vas. Treba odabrati jedno ili drugo, ali jedno. Dalje treba čvrsto

slijediti odabrano temeljno načelo.

Prije nego što odlučite nešto poduzeti, trebali biste dušom i razumom osjećati da postupate pravilno. Iznutra osjećati čvrstoću, stabilnost,

neumoljivu snagu. No prvo morate formulirati svoje temeljno načelo, a zatim postupati u skladu s njim. A ne obrnuto: prvo pronaći neki

kompromis, postupati na dva suprotna načina, a latim se truditi prilagoditi to temeljnom načelu.

Kad budete morali odabrati na čemu ćete sagraditi osovinu svojeg temeljnog načela - na zapovijedima srca ili zakonima sustava - može vam se

učiniti da će to ponovno dovesti do destabilizacije - ili to neće prihvatiti duša ili društvo. Zapravo je i jedan i drugi put prihvatljiv.

Naravno, ideologija transurfinga poziva da se izađe iz općeg stroja i krene vlastitim putem. Ako se pritom duša i razum usklade ili, drugim riječima,

odaberete li temeljno načelo i čvrsto ga se pridržavate, tada sustav, začudo, počinje gledati blagonaklono na one koji mu se ne pokoravaju. To se

događa zato što postajete gospodar svoje stvarnosti i sami postavljate nove standarde i objavljujete svoje zakone. Stroj se okreće i počinje koračati iza vas.

A ko vam se više sviđa ostati u stroju i ako se vaše temeljno načelo odnosi na to da se strogo pridržavate zakona sustava, uz poznatu ustrajnost i marljivost također možete postići ništa manji uspjeh i pomaknuti se u prvi red tog stroja.

Kakav god bio vaš izbor, bitno je da prije svega ne postupate suprotno od svog uvjerenja. Kad ljudi osjete da imate jedinstvenu osovinu cilja, neće

biti prisiljeni razdvajati se skupa s vama, razumjet će vas i prestat će vas kočiti.

Ja sam vođa, primjer svima, vrlo cijenjena osoba u svojoj okolini. Ljudi koji me okružuju stalno od mene očekuju da budem uspješan (u karijeri, poslu, financijama) i to narušava prostranstvo na moju štetu. Zapravo sve rješavam s puno teškoća i iako imam sve preduvjete za rast, u stalnim sam financijskim problemima. Kako se ponašati pred drugima? Kakve se slike trebam pridržavati pred najbližima?

Ispravno ste primijetili da se prostranstvo narušava na vašu štetu. Samo što uzrok nije u očekivanjima ljudi, nego u tome što ste se uhvatili za ta očekivanja kao za sidro i samim tim unijeli destruktivan element u svoje temeljno načelo. Mišljenje okoline vrlo je klimavo uporište. Ne treba se "ponašati pred drugima", nego pred sobom. "Slike" se ne treba "pridržavati" pred najbližima, nego pred svojim ogledalom. Amalgam tog ogledala treba se sastojati od vašeg temeljnog načela, a ne od tuđih mišljenja.

Dvadeset i dvije su mi godine, seksualna energija ključa, ali, nažalost, ne mogu je ostvariti. Ne uspijevam umanjiti važnost i zbog toga se mučim. Ne mogu reći da je sve baš tako loše, no osjećam nekakvo ustručavanje, manjak samopouzdanja, čak ni ne znam to opisati. Želim redovit seks 3 do 4 puta tjedno s različitim partnericama. Također želim spavati istodobno s dvije djevojke. Svijet se protivi, kao da mi ne dopušta da se intimno ostvarim. Sve je dobro, no kad dođe do seksa, ili djevojka ima mjesečnicu, ili se prijatelji prije vremena vrate iz kina, ili eksplodira snažna bomba. Želim da u mom svijetu bude puno seksa. Ne znam kako to vizualizirati kroz slajdove. Također imam strah od upoznavanja i ne znam kako s tim živjeti.

Treba se probuditi i sagledati situaciju sa strane. Situacija je ovakva: muškarac se boji prići ženi. Postavlja se pitanje za što je takav muškarac sposoban, u čemu je dobar i je U on uopće muško?

Jednostavno osvijestite sav apsurd takvog straha i odmah ćete se za početak postidjeti, a zatim osjetiti lakoću i samopouzdanje. Vi ste gospodar svoje stvarnosti. Ili ipak niste? Na kraju krajeva vi ste muškarac. Ili opet ne? Ni psihologija, ni transurfing, ni slične metode smanjivanja straha ovdje nisu prikladne. Trebate se samo sjetiti tko ste.

Ma što ja tu uopće objašnjavam? Uspavani, probudite se! Pogledajte do čega smo stigli. U školama gdje podučavaju tehnike zavođenja muškarce prije svega uče da se ne plaše upoznavanja sa "slabijim spolom". I koji onda spol treba smatrati slabijim?

Ovdje se opet susrećemo s pojavom razdvajanja. S jedne strane, predstavnik jačeg spola želi sebe smatrati takvim. S druge, budući da mali broj ljudi ima temeljno načelo cilja (a on nije u tom broju), javljaju se sumnje u postojanje vlastite snage. Ispada sljedeće: želim se pokazati jačim, ali plašim se da ću pogriješiti.

Ovdje ne govorim "želim biti", nego upravo "želim se pokazati", zato što čovjeku bez temeljnog načela nije toliko bitno realno stanje stvari koliko

privid. On računa na lukav sporazum: nasamo, negdje u dubini duše, priznajem svoju slabost, no važno je da drugi to ne naslućuju i da misle da sam jak.

Što treba učiniti da bi se ispunio taj sporazum? Uskladiti izvanjski oblik sa sadržajem. To znači da je potrebno dokazati i sebi i ostalima tko je tu alfa-mužjak. Jednostavno govoreći, treba spavati sa što više žena.

To što je umijeće zavođenja u svojoj biti cinično i nemoralno ne uzima se u obzir. Da, naivne žrtve koje je netko iskoristio, patit će nakon što ih se

ostavi. Ali mene nije briga jer ja sam "gospodar", vođa čopora i zato radim što poželim. I tako muškarac koji se odluči baviti zavođenjem odlazi u školu (točnije u dječji vrtić) u kojoj će ga učitelji podučiti da se ne plaši komunikacije sa slabijim spolom i svakojakim drugim tehnikama uspješnog osvajanja.

Općenito, pojam slabijeg spola trebao bi se pripisati upravo muškarcima. Što bismo drugo mogli reći o onima koji teže razvoju svog samopouzdanja na tuđi račun? Ako pogledamo taj prizor kao gledatelj iz gledališta, vidjet ćemo zabavnu sliku.

- 11 -

Na primjer, budući da je bila žena, Mariju Magdalenu nikako nisu mogla službeno priznati i prihvatiti dvanaestorica apostolu. Pa kako bi mogla! Obilježena je kao prostitutka. Također je karakteristično da se "naopaki gospodari" s prezirom odnose prema prostitutkama, bez obzira na to što se rado koriste njihovim uslugama. Ona je drolja, a ja sam vrhunac stvaranja. "Vrhunac" često iskorištava čak i bliske žene s ciljem prilagođavanja nestabilnog oblika svog temeljnog načela čestitom sadržaju. Imam važan posao, zato imam pravo opuštati se uz bocu i ništa ne raditi po kući. Iako se u većini slučajeva sva važnost posla, u svojoj biti, svodi na napuhavanje lica i prebiranje prstima. Rađanje, briga za djecu, a također i briga za odraslog člana obitelji ne smatraju se poslom.

No, sve su to sitnice. Kad "gospodar" izađe iz "zavodničke" dobi, u najboljem slučaju on će se jednostavno pomiriti s neskladom između željenog oblika i osrednjeg sadržaja i tada, bez obzira na to koliko paradoksalno zvučalo, njegovo temeljno načelo dobiva svoju cjelovitost - on postaje ono

što zapravo i jest - beznačajna osoba koja se ničime ne ističe i koja će svoj život završiti u amorfnom stanju. Međutim, u najgorem slučaju on se neće smiriti i njegova borba s vlastitim kliničkim neskladom može poprimiti hipertrofirane oblike. Nitko drugi nego on, inferiorni patnik željan vlasti, započinje krvave ratove i radi slične podlosti.

Zaključimo sljedeće: tko ima temeljno načelo, nema zašto započinjati ratove i nema se od čega štititi (ne brkati s "nema čemu težiti"). On samo ide  i mirno uzima svoje, bez histeričnog napada, uzima točno onoliko koliko mu je potrebno.

Možemo li osobnu slobodu smatrati ciljem ? Vaše sam knjige pročitala u dahu i učinak je bio vrlo snažan. Čitajući došla sam do zaključka da je moj cilj kupnja vlastitog stana i uređenje ugodnog ognjišta za moju obitelj. Cilj sam označila kao "Moj dom i sreća u njemu". Zatim sam nekoliko mjeseci prakticirala metodu koju ste opisali. Do sada nije došlo do značajnih promjena na planu mogućnosti da kupim svoj dom. Posljednji se mjesec više nisam tako aktivno bavila vizualizacijom slajda. Uglavnom - amalgam. No trenutačno se osjećam potpuno zbunjeno.

Posljednjih sam dana zaključila da kupnja stana možda i nije moj cilj. Točnije, to je samo sredstvo. Prvi je cilj sloboda da radim ono što želim, da budem slobodna u svojim željama i izražavanju. Nisam to imala od djetinjstva, uvijek su mi govorili ili pokazivali što i kako da radim. U sebi osjećam kolosalan osjećaj krivnje koji mi smeta da slobodno izražavam svoje želje. Sada imam svoju obitelj i dijete, no nastavljam živjeti u skladu s principima koje sam usvojila živeći s roditeljima: zabranjujem si svoje želje, stalno se opravdavam.

Shvatila  sam  da  ne želim  raditi,  u svakom  slučaju,  u onom  obliku  i konceptu kako sam  oduvijek radila  (sada sam kod kuće  s jednoipolgodišnjom  kćeri) i kako rade svi.

A. čime se baviti i kako zaraditi za Život— ne znam. Ne mogu shvatiti, vidjeti to u sebi. Grozno mije kad me osuđuju zato što želim živjeti na tuđi račun, kad mi

zamjeraju, preziru me. Strah me kazne. Požurujem svoju potragu, a od toga mi je još gore. Čini se kao da je odgovor sasvim blizu, a ne mogu ga dohvatiti. Znate, vrlo je slično hvatanju ribice u akvariju, jasno mi je da povećavam suvišni potencijal, ali ne mogu ugledati prozorčić.

Sloboda nije cilj, već nešto što se samo po sebi podrazumijeva ako prakticirate transurfing. Sjećate li se zagonetke Čuvara? Svaki čovjek može steći slobodu da odabere sve što poželi. Kako dobiti tu slobodu? Odgovor je: pronalazite slobodu kad prekinete svoju bitku. Što je bitka detaljno je opisano u knjigama o transurfingu. Mogu reći da bitka koja oduzima slobodu uglavnom dolazi sama po sebi što se prirodno pretvara u bitku s ostatkom svijeta. Početni uzrok te bitke je nepostojanje temeljnog načela.

U općim crtama, problem je u tome što život ne ispadne onakav kakav bismo željeli. Svijet ne želi slušati. Moguće je poduzeti određene pokušaje da se na njega djeluje.  No budući da vam nije vidljiv cijeli lanac uzroka i posljedica,  bit ćete prisiljeni neuspješno lupati šakama po ogledalu, odnosno uključiti se u bitku.

Postoji drugačiji put. Treba se sjetiti da je stvarnost odraz vašeg načina razmišljanja. Ako se u ogledalu opaža besmislena slika, treba korigirati lik.

Sve je vrlo jednostavno: ako postoji temeljno načelo, i u životu će sve biti kako treba. Ne trebate se brinuti kako će točno temeljno načelo ispraviti stvarnost. Kad u liku više nema iskrivljavanja, odraz se sam od sebe ispravlja.

Kako doći do temeljnog načela? Za to je potrebno postupke i misli svesti pod zajednički nazivnik. Govorim ono što mislim i mislim ono što govorim.

Što je u mislima, to je i na djelu, što je na djelu, to je i u mislima. Treba prekinuti razdvajanje duše i razuma. Tako je općenito lakše i jednostavnije

živjeti. Odmah se odbacuju raznovrsni utezi suvišnih potencijala.

Prvo trebate oblikovati temeljno načelo u skladu s vlastitim uvjerenjima i sklonostima. No neće uvijek i svima poći za rukom to odmah postići. Tada oblik (djela) i sadržaj (misli) postupno mogu postati po lancu obrnute veze. Kako se to radi, objašnjeno je u početnoj lekciji transurfinga na primjeru kompleksa krivnje i manje vrijednosti.

Da biste se riješili osjećaja krivnje i obvezanosti, morate se prestati opravdavati. Da biste se riješili osjećaja manje vrijednosti, trebate prekinuti s aktivnostima koje su usmjerene na umjetno povećavanje vlastitog značenja. Oblikovanje temeljnog načela također je jednostavno: treba prestati

izvlačiti se, pretvarati se, lagati (prije svega sebi), ugađati manipulatorima. Pokušajte i uvjerite se, svidjet će vam se.

Postat ćete cjelovita i karizmatična osoba. I do toga ćete doći samostalno, ne na tuđi račun. Svijet će se obaviti oko vas i sve će biti baš kao što

treba.