TEMELJI UNIVERZALNE RELIGIJE

Naslov originala:

"The Basis of Universal Religion"

Prvi prijevod: Paolo Brajković

Drugi prijevod: Kristina Tavra - Paramešvari Lektor: Ana Anić

1.      TEMELJI UNIVERZALNE RELIGIJE

Beskonačnost nema početka, nema sredine i nema kraja. Stvar koja ima  početak, mora također imati i kraj. Takva stvar postaje ograničena i konačna. Beskonačnost je Sveprožimajuća, Samopostojeća. To je Ocean Svijesti Sam po Sebi.

Samo jedna Beskonačnost može postojati. Da su dvije, jedna bi ograničavala drugu i tako bi obje postale konačne.

Vječnost je Krajnja Istina, ali su joj dana različita imena kao: Brahman, Apsolut, Bog, Vrhovna Sila, Vrhovna Moć, itd. Imena se razlikuju, ali Beskonačnost je jedna i ista. U Beskonačnosti ne može biti ni povećanja ni smanjenja čak ni za atom. Sam pojam promjene je apsurdan. Jer stvar koja se mijenja je samo ograničena i konačna.

Riječ "kreacija" pogrešno je upotrebljavana riječ, jer ona sadrži u sebi pojam o kreatoru odvojenom od kreiranih stvari ili bića, a to je nelogično i apsurdno. Kad postoji samo jedna Beskonačnost koja je puna, savršena i Sveprožimajuća, ne može biti stvorene stvari ili stvorenog bića odvojenog od Nje. Ponovno, pojam  kreacije označava ideju da je nešto proizašlo ni iz čega, što je također nelogično. Kao što je rečeno, u Beskonačnosti ni atom ne može biti nadodan ili oduzet. Da je to moguće učiniti, Beskonačnost bi postala ograničena i konačna. Tako riječ "kreacija" nameće ograničenje na neograničenu Beskonačnost. Jer, ako je stvoritelj odvojen od stvorenja, oni ograničavaju jedan drugog i Vječnost se pretvara u nešto ograničeno i konačno.

Na primjer, uzmimo sunce. Sunce i njegovo svjetlo koegzistiraju i sasvim su neodvojivi jedno od drugog. Slično koegzistiraju Bog i univerzum. Nikad nije bilo vremena kad univerzum nije postojao i nikad neće biti vremena kad će univerzum prestati postojati. Kad bi se takva stvar dogodila, Vječnost bi izgubila svoje specijalne karakteristike i postala bi ograničena i konačna. Nastajanje univerzuma u određeno vrijeme i njegovo rastvaranje je ograničavanje Beskonačnosti. Evolucija i involucija su vječna igra u Vječnosti. Ako gledamo površinu oceana, vidimo bezbroj mjehurića i valova u konstantnoj igri. Neki već postoje, neki se podižu, a neki se rastvaraju u vodi oceana. Slično je konstantno nastajanje bezbrojnih Sunčevih sustava, zajedno s njihovim planetima. Neki nastavljaju život, dok se drugi rastvaraju u komadiće Vječnosti. Nastajanje bezbrojnih Sunčevih sustava, njihovo trajanje i uništenje konstantno se odvijaju u Vječnosti. U toj trostrukoj funkciji, suma ukupne korištene energije u Vječnosti uvijek ostaje ista.

Kao što sveprožimajuća para, postajući hladnija i hladnija, poprima formu oblaka, vode, leda, itd., tako se moć Božja (Shakti) pojavljuje (razvija) kao Duh, um i materija i kao pojavni univerzum. Para se pretvara u led, a led, kad se topi i hlapi, postaje ponovno para. Isto tako se evolucija i involucija univerzuma nastavlja vječno u Beskonačnosti, bez ijednog gubitka, povećanja ili smanjenja energije. Tako je i suma cjelokupne Energije korištene u Vječnosti, u evoluciji i involuciji univerzuma, uvijek ista.

Kao što je pojedina zraka svjetla suncu, tako je individualno biće Bogu. U stvari, zraka sunčevog svjetla nema odvojenog postojanja od sunca i individualnost bića nema odvojeno postojanje od Boga ili Vječnosti. Kad bi odvojena individualnost ili stvar postojala uz Boga, tada bi Bog ili Vječnost bio ograničen i konačan. U stvarnosti, dakle, postoji samo jedna Apsolutna Egzistencija koja se može doživjeti u stanju Nirvikalpa Samadhija.

Stanje Nirvikalpa Samadhija osposobljava čovjeka da se vrati natrag svom Izvoru. Primijenjen proces je isti kao onaj koji se može zamisliti kod vraćanja zrake svjetla suncu. Kad ta zraka svjetla dostigne sunce, ona realizira postojanje samo jednog sunca, dok je u neznanju toliko dugo mislila da je odvojena od sunca i od milijardi drugih zraka. Isto tako, kad čovjek dostigne Nirvikalpa Samadhi vidi jedinstvo u različitosti univerzuma. Tada on vidi samo jednu stvar - Ocean Svijesti Sam po Sebi iza svih imena i formi univerzuma.

Kao što se pojedina zraka sunčeva svjetla, iako zrači od sunca i jedino njemu duguje vlastito postojanje, pojavljuje kao da ima svoju vlastitu individualnost odvojenu od sunca, tako i jedna individua u neznanju i zaboravljajući Boga, svoj Izvor, zamišlja da ima odvojeno postojanje u univerzumu.

U vječnom procesu evolucije i involucije, Božja se Moć (Brahman Shakti) prvo manifestira kao dvije sile – pozitivna i negativna. Te dvije suprotne sile se dalje pojavljuju kao Duh, um i materija, te kao pozitivne i negativne električne struje (pražnjenja), kao parovi suprotnosti, kao dobro i zlo, bol i zadovoljstvo, toplo i hladno, i na kraju kao muške i ženske vrste. Te dvije sile (pozitivna i negativna), privlače jedna drugu. Postoji jako uska veza između pozitivnih i negativnih električnih struja i eferentnih i aferentnih nervnih struja u tijelu. U stvari, eferentne i aferentne nervne struje nisu ništa drugo već negativne i pozitivne minijaturne struje. Iste pozitivne i negativne električne struje, koje djeluju u atomu, pojavljuju se kao elektroni i protoni. Nuklearni centar atoma nije ništa drugo nego Jastvo ili Svijest atoma.

U živom tijelu bića, Jastvo živi samo kao svjedok. Život ili Svijest može biti bez uma, kao što je slučaj u stanju dubokog sna i u mineralima i biljkama, ali um nikad ne može biti bez Jastva ili Svijesti. To jasno dokazuje da su Jastvo ili Svijest i um dvije različite stvari. Od tih, um je samo instrument Jastva, koji mu daje život i svjetlo. Um ne može postojati bez Jastva. Zamislimo, na primjer, da jedna zraka svjetla, polazeći od sunca, pada na ogledalo koje ju reflektira. Ta refleksija pada na vodenu površinu ribnjaka koja opet reflektira sićušni lik sunca. Ako je voda ribnjaka čista, mirna, bez i jednog vala, vidjet ćemo jasan lik sunca. Ako je voda ribnjaka polu-čista, a njegova površina neravna s malim valovima, moći ćemo tu i tamo vidjeti sliku, ali ne vrlo jasno. Ali ako je voda jako prljava i uskomešana s velikim valovima, lik sunca nam postaje potpuno nevidljiv, iako reflektirana zraka i dalje pada na vodenu površinu. Sunce se može usporediti s Apsolutom, zraka svjetla koja pada na ogledalo s individualnom Svijesti ili Duhom, a tri vrste vode s čistim, polu-čistim i nečistim umom. Kao što čista i mirna površina vode ribnjaka reflektira lik sunca i održava vezu zrake svjetla od površine vode do ogledala i od ogledala do sunca neoslabljenom, tako čisti um (Sattva-um) zadržava svoju povezanost s Jastvom ili Duhom i Apsolutom. Kada um dostigne tu vrstu

čistoće, postiže se Samadhi i mudrost najviše vrste (Vijnana). Kao što polu-čista voda ponekad reflektira lik sunca, tako polu-čisti um (Rajas-um) ponekad reflektira ili osjeća postojanje Apsoluta; kao što nečista voda uskomešana valovima ne reflektira lik sunca, tako nečist um (Tamas-um) ne reflektira niti osjeća postojanje Apsoluta.

Um je sve. Dobro uvježban i dobro discipliniran um djeluje kao najbliži i najdraži prijatelj. Suprotno tome, loše uvježban i nečist um djeluje kao neprijatelj i može iznevjeriti u svako doba. Um postaje nečist kroz želje, a želje se provlače u umu s ego idejom. Ako se kontrolira um, kontrolira se sudbina.

Postoji uska povezanost između makrokozmosa i mikrokozmosa. Što je vidljivo u makrokozmosu, nalazi se također i u mikrokozmosu. Tijelo jedne individue se može usporediti s carstvom, Jastvo s carem, a um s premijerom. Jastvo daje svu vladalačku moć umu, a um je taj koji vlada nad moćnim carstvom tijela. Jastvo živi u tijelu samo kao svjedok. Njegovo mjesto je duhovni srčani centar na desnoj strani grudi. Pretpostavimo da čovjek ide spavati s osjećajem intenzivne radosti ili boli. Za vrijeme besanog spavanja čovjek potpuno zaboravi bilo radost, bilo bol. Kako da to objasnimo? U stanju dubokog sna, život u tijelu, disanje, otkucaji srca, cirkulacija krvi, itd. normalno se nastavlja. Ipak, čovjek ne osjeća ni bol ni zadovoljstvo. Taj nedostatak iskustva za vrijeme dubokog sna posljedica je odsutnosti uma iz moždanog centra. To jasno pokazuje da su um i Jastvo ili Svijest dvije različite stvari, da Svijest ili Jastvo ostaje u tijelu samo kao svjedok i da nikakvo iskustvo nije moguće bez uma. Kako u stanju dubokog sna um ostaje momentalno uronjen s Jastvom u duhovnom srčanom centru, čovjek nije svjestan ni zadovoljstva ni bilo kakvog čulnog nadražaja.

Ono što je Apsolut ili Ocean Svijesti univerzumu (makrokozmos), to je Jastvo mikrokozmosu. Prijestolnica mikrokozmosa je moždani centar. Um i mozak su dvije različite stvari, a ne jedno te isto kako mnogi izjavljuju u neznanju. Um je suptilna sila koja ima Svijest u svojoj pozadini i djeluje u moždanom centru, dok je mozak gruba tvar s delikatnim i kompliciranim mehanizmom. Um ne može djelovati sam po sebi bez Jastva. Mozak sam po sebi ne može djelovati i spoznati nešto bez pomoći moždanog centra i pet suptilnih i pet grubih osjetila. U stvari, um je samo instrument Jastva, a Jastvo poznaje univerzum kroz njegov instrument, um. Um ne može poznavati vanjski svijet bez moždanog centra i pet suptilnih i pet grubih osjetila.

Ego je uzrok želje, a kad se želja razvije, ona postaje misao, misao postaje uzrok djelovanja u obliku govora, tjelesnih pokreta ili oboje. U budnom stanju, osjetila drže um širom budnim i na taj način se rasipaju moći uma. Kao što mjehurići i valovi uznemiruju mirnu vodenu površinu jezera, tako i želje i misli uznemiruju spokojno stanje uma. Tako su te želje i misli uzrok nečistoće i vezanosti individue.

Jastvo (Atman) je uvijek čisto, savršeno i slobodno. Nije ničim vezano. Pojmovi o slobodi i zarobljenosti su samo u umu. Čisti um vodi k slobodi, a nečist um vuče čovjeka prema dolje u ropstvo i bijedu. Sa svrhom pročišćenja i kontrole uma primjenjuju se različite metode. Krug može imati samo jedno središte, ma kolika da mu je veličina, ali od njega možemo povući bezbroj radijusa. Svi radijusi, počevši od obujma, imaju zajedničko mjesto susreta, središte

kruga. Ovdje se središte kruga može usporediti s Apsolutom, a radijusi s različitim putovima spasenja ili religijama svijeta. Cilj i kraj svih religija je realizirati Krajnju Istinu.

Iako su sva živa bića jedno po vrsti, ona se jako razlikuju po rastu, ukusu i temperamentu. putovi spasenja za individue se razlikuju u skladu s njihovim ukusima i tendencijama. Bilo koji put da se odabere, ono što je najvažnije jest iskrenost svrhe i naporan rad. Široko rečeno, um ima četiri glavne funkcije: voljnu funkciju, osjećanje, mišljenje i koncentraciju. Sve druge sposobnosti ili sklonosti uma su podvrgnute tima četirima glavnim funkcijama. Iako su sve četiri funkcije u umu, nisu sve jednako razvijene kod svih ljudskih bića. Kod većine muškaraca i žena jedna od tih sposobnosti prevladava nad ostalim. Svatko si odabire put u skladu s prevladavajućom funkcijom svoga uma. Ti putovi su Karma Yoga, Bhakti Yoga, Jnana Yoga i Raja Yoga. Sve religije svijeta mogu biti svrstane u jednu od tih Yoga ili Putova.

Moralni i etički zakoni ponašanja zajednički su svim religijama svijeta. Istinski rečeno, pravila Yame i Niyame ili moralni i etički zakoni dobrog ponašanja sam su temelj na kojem počiva cijela struktura religije.

Što sijemo u obliku želja, misli i djela, to i žanjemo u svoje vrijeme. Mi smo ono što su od nas učinile naše prošle misli, želje i djela. Naše buduće blagostanje ili bijeda u potpunosti ovise o našim sadašnjim željama, mislima i djelima. Svaki uzrok ima neku posljedicu i svaka akcija ima reakciju. Odatle proizlazi da nitko ne može izbjeći plodove vlastitih reakcija. Ako si dobar, ljubazan i uljudan prema drugima, čeka te ogroman dobitak. Ako si neljubazan i zao prema drugima, ako potkradaš i ranjavaš druge, ranjavaš samoga sebe i taj grijeh postaje uzrokom tvoje patnje i bijede u dogledno vrijeme.

Bez striktnog pridržavanja moralnog i etičkog zakona ponašanja, kontrola uma i postignuće Samadhija je nemoguće. Bez kontrole uma, stvarni mir i blaženstvo nikada se ne mogu postići.

Bogat, moćan čovjek može udariti i ozlijediti siromašnog, bespomoćnog čovjeka bez razloga i još uz pomoć svog novca i utjecaja može izbjeći kaznu. Ali to izbjegnuće, trebalo bi biti znano, je samo privremeno, jer postoji jaka stvar zvana misaona sila. Jadan, bespomoćan čovjek, iako nije u poziciji da se otvoreno osveti, osjeća ozljedu, uvredu i poniženje prilično snažno, te proklinje bogatog čovjeka iz dna srca. Te kletve iz jezgre njegovog srca zahuktavaju se i u svoje vrijeme ranjavaju bogatog čovjeka. Kad takav čovjek nastavlja činiti zla djela, kletve mnogih ljudi dolaze uskoro u akciju i stvore jako moćnog čovjeka koji se osvećuje bogatom čovjeku čak i za trivijalne događaje. Pored toga, zle i grješne želje, misli i djela, čine um takvog čovjeka jako nemirnim i on ne može nikada uživati mir uma. Jer je tu stvar koja je nazvana glas savjesti. Kad čovjek planira napraviti zlo djelo, nečist um ga tjera na grijeh, ali unutarnji glas mu govori da to ne čini. Tu dolazi do sukoba, do borbe za prevlast. Za vrijeme sukoba, ako razlučujuća sposobnost uma zakaže u svom pravilnom funkcioniranju, čovjek djeluje pogrješno i čini grješno djelo. S druge strane, ako razluči pravilno, um uviđa grijeh koje to djelo nosi u sebi. Kad god čovjek počini grješno djelo, čak i tajno, ono u sebi nosi reakciju. Jer Chitta (uma tvar) drži zapisanu svaku želju, misao, djelo

nekog bića. Ništa nije izgubljeno i ništa ne ostaje, a da ne ostavi impresiju u Chitti. Te impresije, dobre ili loše, proizvode učinke: onaj koji čini loše pati, dok činilac dobrih djela uživa. Te prošle impresije daju plod i one su uzrok bijede ili radosti bića. Nemir i patnje koje vidimo u univerzumu rezultat su prošlih ljudskih grijeha. Grješan čovjek ne može nikada imati miran um. Nemiran čovjek ne može kontrolirati svoj um, niti prakticirati koncentraciju.

Tako, pravila Yame i Niyame (sva pravila etičkih i moralnih normi ponašanja) su temeljna početna točka, temelj religije i filozofije. Ako želiš biti uspješan u kontroliranju uma i uživati mir i blaženstvo, pokušaj živjeti čist i svet život. Zarađuj svoju plaću na pošten način. Nikad ne jedi stvari zarađene varanjem. Takva hrana je zaprljana ljudsko