JEDANAESTO POGLAVLJE

Telegram od Gaje

DEAN RADIN ŽELIO je izabrati trenutak koji će biti najnapetiji i najuzbudljiviji za televizijske gledatelje. Zaključio je da će za tu svrhu svakako biti najpogodniji kraj sudskog procesa O. J. Simpsonu koji je tada zaokupljao američku javnost i postao američko suđenje stoljeća. Od trenutka kada je bijeli Ford Bronco odjurio losanđe- leskom autocestom, rasplet drame na Court TV gledalo je više od deset milijuna Amerikanaca. I sada, kada je sudski proces trajao već godinu dana, pola milijarde gledatelja diljem svijeta uključilo je svoje TV-prijemnike kako bi gledali izravan prijenos sudbine Bronco-vog vozača koji je čekao na presudu porote o tome je li ili nije nožem brutalno ubio svoju ženu i njezinog ljubavnika.

U devet i pol mjeseci suđenja koje je obuhvatilo sto trideset i tri dana svjedočenja, sto dvadeset i šest ispitanih svjedoka, osamsto pedeset i sedam izloženih materijalnih dokaza, te brojne rasprave o rasizmu, testiranje DNK i krvavih rukavica, šokantne pogreške po- licije i sudskih vještaka, kao i dramu suca Ita Lancea koji je sudske snimatelje dva puta izbacivao iz sudske dvorane, a zbog glasnih pre- pirki oštro opominjao dvije suprotstavljene pravničke ekipe, pred televizijom je bilo prikovano toliko ljudi da je prema procjenama stručnjaka američki bruto dohodak zbog smanjene produktivnosti pretrpio otprilike četrdeset milijardi dolara gubitka. A sada, godinu i četiri dana nakon imenovanja, porota je trebala zaključiti tu istin- sku životnu dramu koja je tolik broj ljudi natjerala da redovito prate njezin tijek na televiziji i koja je, slično televizijskim sapunicama, na raspolaganju imala najbolje reklamne termine.

Štoviše, u posljednjim je trenucima neočekivano došlo do dra- matičnog «nastavlja se». Kada su članovi porote donijeli presudu i vratili se u sudnicu, predsjednica porote Armanda Cooley otkrila je da je obrazac na kojem su napisali svoju presudu, zapečaćen u kuverti, zaboravila u sobi za porotu. No, čak i da je presudu imala kod sebe, u sudnici nisu bila prisutna dva branitelja, uključujući i

Johnnyja Cochranea, prvog čovjeka Simpsonove «ekipe snova» na- jistaknutijih odvjetnika. Sudac Ito je odredio stanku. Presuda će biti pročitana sljedećeg dana u deset sati prijepodne. Svijet će morati pričekati još jedan dan.

Dana 03. listopada 1995. godine pred TV-prijemnicima okupila se brojnija publika od one koja je pratila tri od pet posljednjih pri- jenosa Superbowlsa (finalne lige američkog nogometa s najvećom gledanošću i najskupljim cijenama oglasnog prostora između po- luvremena) ili epizode Dallasa naslova «Tko je ubio JR-a». Sudac Ito zamolio je da se presuda uruči sudskoj zapisničarki Deirdre Robertson. Robertson i O. J. su ustali. Svijetu je zastao dah.

«U slučaju broj BA 097211, predmet državljani Kalifornije protiv Orenthala Jamesa Simpsona, mi, porota, na temelju gore navedenog djelovanja presuđujemo da je tuženik, Orenthal James Simpson, ne- vin.« - pročitala je gospođa Robertson.

Lice O. J. Simpsona, koje je tijekom većeg dijela suđenja odavalo sasvim ravnodušan izraz, sada se raširilo u pobjedonosni osmijeh.

O. J. je bio oslobođen krivnje po obje točke optužnice. To je bio konačni preokret u cijeloj priči. Odluka porote zaprepastila je gleda- teljstvo pred televizijskim ekranima, a isto se dogodilo i s pet tihih promatrača - REG računala, od kojih je jedno bilo postavljeno u PEAR-ovom laboratoriju, drugo na Amsterdamskom sveučilištu, a preostala tri na Sveučilištu u Nevadi. Bila su programirana da rade tri sata: prije čitanja presude, za vrijeme i poslije čitanja.

Nakon toga Radin je proučio dobivene podatke. Svih pet računala zabilježilo je tri statistički značajne vršne vrijednosti «glava»: mali vrh u devet dopodne po pacifičkom vremenu, veći vrh jedan sat kasnije, te ogroman vrh sedam minuta potom. Spomenuta tri otklona od normale podudarala su se s tri najvažnija, odlučujuća trenutka u procesu suđenja: prvi se otklon poklopio s uvodnim televizijskim komentarom, kada je emisija započela i kada je većina ljudi uklju- čila televizore, drugi je nastupio kada je počeo neposredan prijenos događanja u sudnici, a treći točno u trenutku donošenja presude. Poput svih drugih ljudi diljem svijeta, i ta su se računala napela kao struna ne bi li otkrila je li O. J. kriv ili nevin.1

Dean Radin već je niz godina - možda pod utjecajem majke koja se svih tih godina bavila yogom - razmišljao o mogućnosti postojanja kolektivne svijesti. Ideja o kolektivnoj svijesti poznat je

koncept u starim i istočnjačkim kulturama, ali i drugi su - na pri- mjer, psiholog William James - pretpostavljali da mozak odražava kolektivnu inteligenciju, kao što radijska postaja prima i odašilje radijske signale. Kada su Radin i njegovi kolege uočili da ljudski um može proširiti svoje granice, zapitali su se nisu li učinci još veći kada velik broj pojedinaca djeluje unisono i, naposljetku, ne postoji li možda kolektivni globalni um koji djeluje kao cjelina. Ukoliko je moguće stvoriti koherenciju između pojedinaca i njihove okoline, je li moguća i skupna koherencija?

Za razliku od drugih, Radin je razmišljao na koji bi način mogao znanstveno provjeriti ovu pretpostavku. Roger Nelson bio je među prvima koji su pomislili da bi kolektivnu svijest mogao registrirati REG uređaj. Na tu je zamisao došao 1993. kada je jednog dana prou- čavao podatke u PEAR-ovom laboratoriju. Nelson, tada pedesettro- godišnji doktor psihologije, neslužbeno je smatran koordinatorom pokusa u PEAR-ovom laboratoriju. Naime, Roger je bio rođeni vođa koji ljude drži na okupu i brine se da posao bude priveden kraju. U PEAR je došao 1980. godine na jednogodišnji studijski dopust ko- jega je produžio za jednu godinu, sve dok naposljetku nije otkazao svoja predavanja kolegija na koledžu u Vermontu, i poručio im da se ne namjerava vratiti. Rad u PEAR-ovom laboratoriju Nelsona je posve zaokupio. Robusni, crvenobradi Roger, rodom iz Nebraske, bio je još jedan znanstvenik-filozof, kojeg je još u vrijeme dok je bio dijete privlačilo istraživanje nepoznatog.

Jedne je večeri na Odsjeku za niskogradnju Princetonskog Sveučilišta Nelson izrađivao dijagrame koji su prikazivali raspo- dijeljenost rezultata mnogostrukih REG pokusa. Kada je provjerio dijagrame pokusa kod kojih su ispitanici imali jednu vrstu mentalne namjere (da rezultat bude više 'glava'), a zatim dijagrame sa supro- tnom namjerom (da rezultat bude više 'pisama') nije primijetio ništa neuobičajeno. Dijagram za 'glave' - kao što se i očekivalo - bio je po- malo pomaknut ulijevo, a dijagram za 'pisma' malo udesno. Roger je potom još pogledao podatke za treći dio pokusa, u kojem ispitanici nisu trebali izražavati nikakvu namjeru prema stroju. Očekivao je da će vidjeti standardnu krivulju čiji oblik bi se morao podudarati s oblikom slučajnosne krivulje karakteristične za slobodni rad stroja, kada na stroj ništa ne utječe. Međutim, dijagram nije nimalo sličio standardnoj krivulji. Bio je sav stisnut, a u samoj sredini imao je jasan i očigledan otklon: malu traku koja je stršila, podsjećajući na

malenu stisnutu šaku. Činilo se kao da mu prijekorno maše. Nelsona je spopao takav smijeh da je pao sa stolca. Kako je moguće da nije to već prije primijetio?! I samim nastojanjem da ne mislimo na ništa možemo stvoriti usredotočenost energije. Um je jednostavno takav. Imamo li namjeru da na nikakav način ne utječemo na REG stroj, to je slično kao da pokušavamo ne misliti na slona. Očigledno da svaka vrsta pozornosti već samim usredotočenjem svijesti stvara red. Um se nikada ne zaustavlja, već neprestano nastavlja opažati, razmišljati.

Mislimo, dakle utječemo.

U PEAR-u su za to već imali nekoliko dokaza. Nelson se uvjerio da su određeni ljudi, a osobito žene, bili mnogo uspješniji u utjeca- nju na REG strojeve kada bi se koncentrirali na nešto drugo.2 Tu je pojavu počeo ispitivati uz pomoć naprave koju je nazvao ContREG ili kontinuirano djelujući REG stroj; želio je otkriti hoće li stroj u određenom dijelu dana generirati više 'glava', odnosno 'pisama' nego što je to uobičajeno, te potom provjeriti što se u trenutku zamijeće- nog učinka događalo u prostoru.

Iz toga se rodila još jedna zamisao. Svakidašnje opažanje zahtijeva vrlo nizak stupanj pozornosti. Za vrijeme obavljanja uobičajenih aktivnosti iz svoje okoline primamo brojne prizore, zvukove i mi- rise. Međutim, kada radimo nešto što istinski zaokuplja naše misli i osjećaje - kada slušamo glazbu, gledamo napet prizor u kazalištu, prisustvujemo političkom skupu ili vjerskoj službi - tada smo usre- dotočeni svakom porom svojeg tijela. Pratimo to u stanju najvišeg intenziteta.

Nelsona je u prvom redu zanimalo je li sposobnost svijesti da stvara red, odnosno da utječe na druge ovisna o usredotočenosti promatrača, te, ako to vrijedi za pojedince, kakav bi bio učinak skupine ljudi? PEAR-ovi podaci ukazivali su na to da vezani parovi - ljudi koji su povezani nekom jakom vezom - imaju snažniji učinak na REG strojeve od  pojedinca. Dakle, dva sličnomisleća čovjeka stvaraju veću uređenost u slučajnosnom sustavu. Pretpostavimo da se na jednom mjestu okupi velik broj ljudi pri čemu će se svi napeto usredotočiti na istu stvar. Hoće li učinak u tom slučaju biti još veći? Postoji li povezanost između veličine skupine, odnosno intenzivnosti njihovog zanimanja i veličine učinka?  Naposljetku, svi smo već doživjeli trenutke u kojima smo mogli gotovo fizički osjetiti svijest nekog skupnog događaja. REG stroj je pak toliko osjetljiv da bi mo- gao registrirati takve utjecaje.

Nelson je odlučio provjeriti ovu teoriju na predstojećim stru- kovnim susretima. Robert Jahn i Brenda Dunne u travnju 1993. godine namjeravali su posjetiti Međunarodne laboratorije za istra- živanje svijesti (International Consciousness Research Laboratories ili ICRL), gdje se skupina vodećih znanstvenika sastajala dvaput go- dišnje kako bi izmjenjivali informacije o ulozi svijesti. Sam Nelson nešto kasnije iste te godine planirao je posjet skupini za neposredne mentalne interakcije (Direct Mental Healing Interactions) budući da je očekivao da će taj susret na Institutu Esalen u Kaliforniji biti jaka konferencija s desecima znanstvenika koji će raspravljati o načinima izvođenja istraživanja u zdravstvu. U Hollywoodu su s određenim strahopoštovanjem gledali na ljude koji su bili «good meetings», a Nelsona je na sličan način zanimalo može li REG stroj prepoznati i dobre vibracije.

Jahn i Dunne na susret su ponijeli kutiju s REG programom i prijenosno računalo za bilježenje podataka koji su bili uključeni ti- jekom cijele konferencije. Nelson je učinio isto na susretu u Esalenu. Zanimalo ih je da li postojani otklon od nasumičnog gibanja ukazuje na nekakvu promjenu u «informacijskoj« okolini, i je li povezan sa skupnim informacijskim poljem te kolektivnom sviješću skupine.3 Glavna razlika između tog testa i običnih REG pokusa bila je u tome da skupina ni na koji način neće pokušavati utjecati na stroj.

Kada su se vratili na Princeton i rezultate podvrgli analizi, ot- krili su neosporan učinak. Odlučili su provesti niz pokusa iste vrste. Na sljedećem sličnom događanju - radilo se o «Akademiji svijesti« pod pokroviteljstvom ICRL-a - rezultati su bili još uvjerljiviji. Veliki središnji otklon u dijagramu točno se poklapao s dijelom susreta u kojem se razvila intenzivna dvadesetominutna debata o ritualima svakodnevnog života koja je zaokupila pozornost publike. Nelson je uz to pregledao dnevnike i zvučne snimke koje su u to vrijeme na- pravili članovi skupine. Mnogi od ukupno pedeset sudionika upravo su tu debatu ocijenili kao osobit skupni trenutak. Jedan od sudioni- ka, koji nije znao za rezultat REG stroja, spomenuo je da je promjena u energiji skupine bila gotovo fizički opipljiva.4

Nelson je u svojem istraživanju u Esalenu također otkrio da je snažan otklon od slučajnosnih rezultata nastao upravo u najnapeti- jem trenutku skupa.

Rezultati su bili intrigantni, no zamisao je trebalo dodatno pro- vjeriti na različitim vrstama događaja. To bi, svakako, bilo moglo la-

kše uz pomoć naprave koja je doista prijenosna. Njihovo je računalo bilo nezgrapno i neprikladno iz razloga što je zahtijevalo vlastito energetsko napajanje. Zato se Nelson dosjetio da koristi Hewlett Packardov dlanovnik, ne mnogo veći od džepnog kasetofona, koji je pri vrhu, priključen na svoj serijski port, imao minijaturni REG uređaj.

Nelsona nije zanimalo hoće li kao rezultat dobiti više 'glava' ili 'pisama' jer u pokusima nitko nije izražavao posebnu namjeru. Želio je provjeriti hoće li stroj pokazati bilo kakav otklon od svoje slučajnosne aktivnosti, s vjerojatnošću od jedan naprama jedan. Po- mak od slučajnosti označavala bi bilo kakva promjena: više 'pisama', odnosno više 'glava', ili pak ponekad više 'pisama' a ponekad više 'gla- va'. Takav je pristup zahtijevao drugačiju statističku metodu analize podataka od one koju su u PEAR-ovom laboratoriju upotrebljavali kod uobičajenih istraživanja. Nelson se odlučio za metodu «hi kva- drata« kod koje se za svaki pojedini rezultat iscrta kvadrat. Pomoću te metode jednostavno će se pokazati svako neuobičajeno ponaša- nje, svaki produljeni ili drastični otklon od očekivane slučajnosne jednoličnosti 'pisama' i 'glava'.

Roger Nelson te je pokuse nazvao «in field consciousness», ili skraćeno «FieldREG». Naziv na engleskom jeziku ima dvojako zna- čenje: to je bio REG na terenu, ali i testna naprava koja treba poka- zati postoji li «polje svijesti».

Nelson je svoj FieldREG iskušao na najrazličitijim događanjima: na poslovnim i akademskim skupovima, na festivalima humora, na koncertima i kazališnim festivalima. Tražio je neobično zanimljive događaje koji u potpunosti plijene pažnju publike: trenutke u kojima velik broj ljudi istovremeno intenzivno misli na istu stvar.5 Kada je jedan član Saveza unitarističkih univerzalističkih pogana (Covenant of Unitarian Universalist Pagans ili CUUPS) pokazao zanimanje za PEAR-ov rad, Nelson mu je posudio FieldREG koji je potom ovaj upotrijebio na petnaest poganskih obrednih skupova, uključujući sabate i susrete tijekom punog mjeseca.6

Prijatelj jednog Nelsonovog kolege iz PEAR-a, umjetnički di- rektor velike glazbene revije The Revels (Veselice) koju su svakog prosinca priređivali u osam američkih gradova kao uvod u Novu godinu, Nelsonu je rekao da bi rado iskušao FieldREG za vrijeme svoje predstave. Predstava se činila idealnom: imala je svoj ritual, glazbu i sudjelovanje publike. Kada je Roger pogledao scenarij, re-

kao je umjetničkom direktoru da izabere pet najzanimljivijih dijelova predstave, dijelova s najvećim utjecajem na publiku; oni bi trebali najjače djelovati na stroj. FieldREG je korišten na deset predstava u dva grada 1995. godine, i na nekoliko predstava u osam gradova tijekom 1996. godine. U svim trenucima koje je Nelson unaprijed predvidio, kao po narudžbi nastao je otklon u podacima strojeva.7

Polako je izranjao jasan uzorak. Stroj bi iskočio iz svojeg slučaj- nosnog slijeda i ušao u neku vrstu reda točno u trenutku kada je pozornost bila na vrhuncu: pri posebnim izlaganjima na stručnim susretima, na vrhuncu festivala humora, za vrijeme ključnih trenu- taka poganskog obreda. Za REG stroj, čija aktivnost je vrlo osjetljiva i suptilna, ti su učinci bili relativno veliki: tri puta veći od učinaka ljudi koji su u PEAR-u pojedinačno utjecali na strojeve. Na pogan- skim seansama FieldREG je dva puta divlje promijenio uobičajeni slijed, oba puta za vrijeme obreda pri punom mjesecu; tada je zabi- lježio mnogo više 'pisama' no obično.

Jedan član skupine CUUPS uopće nije bio iznenađen kada mu je Nelson rekao rezultate pokusa. «Gledano u cjelini», napomenuo je,

«naši sabati nisu previše osobni ili intenzivni, dok su puni mjeseci ponekad vrlo snažni.»8

Pokazalo se da sama vrsta aktivnosti ne igra veliku ulogu. Naj- važniji je intenzitet skupine, odnosno sposobnost dotične aktivnosti da drži publiku u napetoj pažnji, a bilo je od pomoći i ukoliko je u skupini postojala neka vrsta kolektivne rezonancije, pogotovo ako je bila emocionalno značajna za sudionike. Na festivalu humora uređaj je pokazao najveći otklon za vrijeme glavne točke večeri koja je bila toliko smiješna da je publika komičara pozdravljala dugotrajnim ovacijama i zahtijevala bis. Očigledno je bilo najvažnije da se svi nazočni usredotočuju s potpunom pozornošću i da svi misle na istu stvar.

Najvjerojatnije se pri tome događa sljedeće: kada pažnja usmje- rava valove pojedinačnih umova na nešto slično, stvara se neka vrsta skupnog kvantnog «suprazračenja» koje ima fizički učinak. REG uređaj je poput termometra koji mjeri skupnu dinamiku i ko- herenciju. Isključivo poslovni i akademski susreti nisu imali nikakav učinak na stroj. Ako su se članovi skupine dosađivali i bili odsutni duhom, na neki način «dosađivao» se i sam stroj. Samo intenzivni trenuci jednakog razmišljanja imali su dovoljno snage da prenesu red na kaotičnu besciljnost REG uređaja.

Nelsona su posebno zanimala sveta mjesta. Jesu li postala sveta zato što su ih tijekom mnogih stoljeća koristili u tu svrhu, ili pak od samog početka imaju neko posebno svojstvo - raspored drveća ili kamenja, duh mjesta, sama lokacija - koje je navelo ljude da ih iza- beru kao sveta? Stari su narodi bili vrlo osjetljivi na Zemljino zna- menje; poznavali su i obraćali pozornost na određene konfiguracije kao što su «zmajeve crte». Ako je, dakle, sveto mjesto samo po sebi drukčije, da li se na njemu vremenom stvorio energijski vrtlog kole- ktivne svijesti, ili je pak neka vrsta energetske rezonancije oduvijek postojala? I, bi li REG stroj mogao razaznati nešto od toga?

Nelson je odlučio posjetiti nekoliko lokacija u Americi koje su za domorodačke Indijance bile svete. Svojim uređajem snimio je vrača za vrijeme iscjeliteljskog obreda kod spomenika Vražji toranj u Wy- omingu, mjesta koje neka indijanska plemena drže svetim. Kasnije je s PalmREGom u džepu sam nekoliko puta obišao Vražji toranj, a potom je posjetio i Ranjeno koljeno u Južnoj Dakoti, mjesto pokolja čitavog plemena Siouxa. Nelson je razgledavao po okolnoj pustinji, te posjetio groblje i spomenik mrtvima. Obuzela ga je duboka tišina. Kada je kasnije pregledao podatke prikupljene na oba mjesta, nije bilo sumnje: na output njegovog stroja svakako je djelovao snažan utjecaj, mnogo veći nego pri uobičajenim PEAR-ovim istraživanji- ma; bilo je to kao da na tim mjestima postoji neko dugotrajno sjeća- nje s mislima svih ljudi koji su tamo živjeli i umrli.9

Idealna mogućnost da pobliže ispita prirodu kolektivnog sjećanja i rezonancije bilo je putovanje u Egipat, i tako se Nelson pridružio skupini od devetnaest kolega. Tijekom dvotjednog putovanja namje- ravali su posjetiti glavne hramove i sveta mjesta starog Egipta, te na tim mjestima izvoditi neformalne obrede s pjevanjem svetih pjesama i meditacijom. Putovanje mu je pružalo mogućnost da otkrije mogu li meditacijske tehnike na svetim mjestima - za koje su ta mjesta u nekom smislu i izgrađena - dodatno povećati učinak na strojeve. Nelsonov PalmREG bio je uključen u džepu njegovog kaputa tije- kom obilazaka svih glavnih mjesta: Velike Sfinge, hramova Karnak i Luxor, Velike Piramide u Gizi. PalmREG je bio uključen kada je sku- pina meditirala ili «mantrala», ali i kada su samo razgledavali hramo- ve, kao i u trenucima kada je on sam meditirao. Osim toga, vodio je dnevnik s točnim vremenskim naznakama pojedinih događaja.

Kada se vratio kući i objedinio sve podatke, pojavio se zanimljiv uzorak. Najjači učinci na stroj uočeni su u vrijeme kada je skupina

na svetom mjestu izvodila kakav obred, na primjer pjevanje svetih pjesama. U većini glavnih piramida učinci su bili šest puta veći od učinaka kod običnih REG pokusa u PEAR-u, i dva puta veći od uo- bičajenih FieldREG pokusa. Ti su učinci bili među najvećima koje je dotada vidio, jednako veliki kao kod vezanih parova. Kada je pak objedinio sve podatke prikupljene na dvadeset i sedam svetih mjesta koja je posjetio - dok ih je samo u tišini i s poštovanjem razgledavao - rezultati su bili još više zapanjujući. Činilo se da je sam duh mjesta stvarao učinke koji nisu bili ništa manji od učinaka meditacijske skupine.

Dakako, moguće je da su na to utjecala njegova vlastita očekiva- nja dok je nosio PalmReg naokolo u svojem džepu, što je fenomen poznat kao «učinak eksperimentatora». Dobiveni rezultati mogli bi biti i posljedica kolektivnih očekivanja i dubokog poštovanja drugih posjetitelja, jer na svetim mjestima nikada nije bio sam. Međutim, neki drugi parametri ukazivali su na to da situacija nije tako jedno- stavna. Kada je skupina mantrala i meditirala na drugim mjestima, koja ne glase kao sveta ali su svejedno zanimljiva, učinci PalmREGa bili su statistički značajni, no manji. Čak i u slučajevima kada se či- nilo da su članovi skupine međusobno usklađeni - tijekom sunčeve pomrčine, na posebnoj astrološkoj seansi ili za vrijeme prazniko- vanja rođendana pri zalasku sunca - učinci na uređaju su također bili maleni, ne mnogo veći no što su učinci kod standardnih REG pokusa. Nelson je pratio i niz vlastitih rituala s usredotočenom pa- žnjom: molitvu u džamiji, određene ritualne šetnje, te promatranje i pokušavanje «dešifriranja» hijeroglifa. Neki od tih obreda posve su zaokupili Nelsona, a neki su ga čak duboko ganuli. Unatoč tome, output uređaja pokazivao je samo mali otklon, ništa veći od onoga kada bi sjedio pred REG strojem kod kuće u Princetonu. Bilo je očito da na svetim mjestima postoji neka snažna rezonancija, možda čak i vrtlog koherentnog sjećanja.

Shvatio je da pri stvaranju posebne skupne svijesti ulogu igraju i samo mjesto i aktivnost skupine. Na svetim mjestima je - i kada nisu pjevali svete pjesme, zbog same skupne prisutnosti, ili možda čak zbog samog mjesta - postojala visoka rezonancijska svijest. Uređaj je zabilježio učinak i kod više svjetovnih aktivnosti ili mjesta dok god je nešto pobuđivalo pozornost skupine. I bez obzira na to koliko je Nelson nasamo bio zadubljen, učinci su uvijek bili manji od učinaka u skupini.

Njegovi su podaci pokazali još nešto značajno. Kada su posjetili Veliku Keopsovu piramidu u Gizi, za vrijeme skupnog pjevanja svetih pjesama u Kraljičinim odajama u Velikoj galeriji, PalmREG je pokazao pomak u pozitivnom smjeru, a tijekom mantranja u Kra- ljevim odajama otklon u negativnom smjeru. Slično se dogodilo i u Karnaku. Nelson je bio osupnut kada je ugledao podatke iscrtane na grafikonu; oboje su tvorili veliku piramidu. Nije mogao ne pomisliti da je PalmREG, na nekoj razini, usporedno doživljavao njegovo pu- tovanje u Egipat.10

Dean Radin je na sastanku skupine za neposredno mentalno liječenje vidio Nelsonove neobične podatke. Kako je Radin bio Nel- sonov kolega i suautor metaanalize PEAR-ovih istraživanja, bio je najbolji kandidat za ponavljanje Nelsonovog rada.

U svojim prvim istraživanjima Radin je, kao i Nelson, otkrio da se takvi učinci pojavljuju kada se FieldREG nalazi u prostoriji ili na mjestu događanja. No, što je s velikom razdaljinom? Najočitiji pre- nosilac jednakog mišljenja na velike udaljenosti je naravno televizija. Svi ljudi gledaju televiziju, posebno popularne emisije. Da li tijekom gledanja televizije svi ljudi misle isto? Kako bi to provjerio nije bila dovoljna obična situacijska komedija; bio je potreban događaj koji će publiku prikovati ispred televizijskih ekrana." Presuda na suđenju

O. J. Simpsonu kasnije će predstavljati idealan izbor. Međutim, za svoje prvo istraživanje Radin je izabrao sedamdeset i šestu dodjelu Oskara u ožujku 1995. godine, koja je s otprilike milijardu gledatelja imala jedan od najvećih mogućih auditorija. Tu publiku sastavljali su ljudi iz sto dvadeset država, tako da je doprinos masovnoj pozor- nosti pristizao iz cijelog svijeta.

Da bi dodatno potkrijepio istovremenost tih učinaka na proi- zvoljnoj udaljenosti, Radin je upotrijebio dva REG stroja postavljena na različitim mjestima. Jedan se nalazio dvadeset metara od njega dok je 27. ožujka gledao dodjelu nagrada, a drugi u laboratoriju nekih dvadeset kilometara dalje; taj je djelovao zasebno i nije bio ispred televizijskog prijemnika. Tijekom prijenosa događaja Radin i njegov asistent marljivo su bilježili, minutu za minutom, trenutke visokog i niskog zanimanja. Za sve trenutke vršne napetosti, kada je, na primjer, objavljeno ime dobitnika Oscara za najbolju kameru, najboljeg glumca ili glumicu, zapisali su točno vrijeme i označili ih ' 'koherentna razdoblja.

Nakon završetka predstave proučili su rezultate. U razdobljima najvišeg zanimanja stupanj reda u oba stroja se tako povećao da je vjerojatnost da je to bio puki slučaj jedan naprama tisuću. S druge strane, tijekom razdoblja niskog zanimanja stupanj reda je pao, pa je vjerojatnost slučajnosti bila jedan naprama deset. Oba računala bila su uključena još četiri sata nakon predstave; u tom kontrolnom razdoblju poslije malenog valnog vrha, koji je najvjerojatnije pred- stavljao svršetak ceremonije dodjele nagrada, oba su hitro preuzela uobičajeno, slučajnosno ponašanje. Radin je sljedeće godine sam ponovio svoj pokus, a na ljetnoj Olimpijadi u srpnju 1996. godine i naravno na suđenju O. J. Simpsonu dobio je slične rezultate.

Godine 1996.Radin je svoje strojeve iskušao i tijekom američkog Superbowla, a jedne večeri u veljači te godine čak i za vrijeme zaje- dničkog udarnog termina na sve četiri glavne američke televizijske postaje. Za vrijeme najvažnijih trenutaka utakmice Superbowla stroj je pokazao blagi otklon, no učinak nije bio ni izdaleka tako znakovit kao onaj tijekom suđenja O. J. Simpsonu ili dodjele Oscara. Uzrok tome možda je posebna značajka sportskih događanja - činjenica je da skupine ljudi drukčije i strastveno reagiraju na svaku igru, što posebice ovisi o tome za koju momčad navijaju. Radin je vjerovao da je to najvjerojatnije povezano i s brojnim reklamama koje stalno ispresijecaju igru, a osobito s činjenicom da su reklame za vrijeme Superbowla postale popularne kao i sama igra. Ponekad je bio teško razlikovati razdoblja visokog zanimanja i razdoblja niskog zanimanja što su rezultati i pokazali.

U svom drugom istraživanju udarnih televizijskih termina Radin je pretpostavio da će i strojevi i ljudski promatrači vrhunce imati u ključnim trenucima televizijskog showa, te se polako sma- njivati prema kraju, kada se obično prikazuju reklame. Upravo to se i dogodilo. Veličina učinka zaista nije bila vrlo velika, no stroj je postigao najveću uređenost upravo u trenutku kada je publika bila najviše zaokupljena televizijskom emisijom.

Wagnerijanci su pravi fanatici, mislio je Dieter Vaitl, kolega Ro- gera Nelsona, zaposlen na Odsjeku za kliničku i fiziološku psiholo- giju Sveučilišta u Giessenu. Festspielhaus u Bayreuthu, operna kuća koju je Wagner sagradio za svoje potrebe, s vremenom je postala neka vrsta svetog mjesta kamo su Wagnerovi vatreni obožavatelji svake godine hodočastili na Wagnerov festival. To su bili pravi

Wagnerovi fanatici koji su poznavali svaku notu, svako uzdizanje i spuštanje emocija, sretni zbog toga što mogu uživo poslušati či- tavu petnaestosatnu tetralogiju Prsten Nibelunga. Većina prisutnih u Festspielhausu bili su stručnjaci za Wagnera. Ukratko, to je bila idealna publika za pokus s FieldREGom.

Vaitl, koji je i sam bio wagnerijanac, sa zalizanom pompadur- frizurom, bijele kose i ponosnim držanjem, 1996. godine na festival je došao s FieldREG uređajem koji je registrirao prvi ciklus opera. Pokus je ponovio sljedeće godine, i godinu dana poslije. Sve u sve- mu, REG stroj u tri je godine proveo sate i sate uz Wagnera - devet opera, od Tristana i Izolde do Götterdämnerunga (Sumraka bogova). Tijekom sve tri godine uređaj je pokazivao stalan trend; promijene u uređenosti nastupale su za vrijeme iznimno emocionalnih scena i prizora s najpotresnijom glazbom, na primjer tijekom zborskih dionica.12

Tu se PEAR-ov laboratorij nije mogao mjeriti s Vaitlovim rezul- tatima. I oni su s FieldREG uređajem prisustvovali najrazličitijim operama i umjetničkim predstavama u New Yorku, no strojevi nisu pokazali statistički važnu reakciju.13 Pozornost publike očito je za- htijevala wagnerijansku intenzivnost kako bi utjecala na stroj. Vaitl je došao do zaključka da je stvaranje rezonancije vjerojatnije kada publika dobro poznaje glazbu, te je s njom potpuno usklađena.

Još zanimljiviji rezultat postigao je drugi Radinov bliski sura- dnik, profesor Dick Bierman iz Amsterdama, koji je u nekoliko na- vrata pokušavao ponoviti njegova istraživanja. Bierman je FieldREg želio iskušati u kući u kojoj su primijećeni poltergeistički učinci: čudno pomicanje velikih predmeta koje su navodno prouzrokovali duhovi (otuda i ime poltergeist koje znači «bučni duhovi»). U nekim krugovima smatra se da su poltergeisti jednostavno intenzivna energija koju širi neki pojedinac, često neuravnoteženi adolescent. Bierman je postavio REG stroj i uspoređivao trenutke u kojima su stanari kuće doživjeli poltergeistički učinak sa slučajnosnim outpu- tom 'pisama' i 'glava' koje je generirao stroj. U trenucima kada su sta- nari vidjeli kako neki predmet leti po kući stroj je također pokazao otklon od slučajnosti.14 Moguće je da pojedinac s takvom vrstom intenziteta uz pomoć intenzivnih kvantnih učinaka u Polju stvara poltergeističko iskustvo.

Postoji legenda da sunce uvijek sja na glave princetonskih stu- denata, pri čemu se ne misli na njihov cijeli život nego na dan kada diplomiraju. Lokalna predaja govori da čak i kada je prognozirana kiša, ona pričeka sve do okončanja svečanosti dodjele diploma. Ro- ger Nelson, koji je sa ženom svake godine dolazio na tu svečanost, i sam je mnogo puta primijetio kako je lijepo vrijeme. Sada se počeo pitati je li to možda nešto više od puke slučajnosti. FieldREG istra- živanja ostavila su otvorenima pitanja o načinu na koji svijest polja djeluje u stvarnosti. Pomislio je da bi kolektivna želja čitave Sveuči- lišne zajednice za sunčanim danom zaista mogla stvoriti učinak koji rastjera kišne oblake.

Prikupio je sva vremenska izvješća o posljednjih trideset godina, i za svaku je godinu pregledao kakvo je bilo vrijeme pred dodjelu diploma u Princetonu, za vrijeme dodjele i poslije nje. Najviše ga je zanimala dnevna količina oborina, a proučio je i vrijeme u šest

«kontrolnih» gradova u blizini Princetona.

Nelsonova analiza pokazala je neobične učinke, kao da nekakav kolektivni kišobran stoji nad Princetonom baš na dan kada njegovi studenti diplomiraju. U posljednjih deset godina nije bilo kiše u 72% ili gotovo tri četvrtine tih dana, u usporedbi sa samo dvije trećine, odnosno 67% u okolnim gradovima. Statistički je to značilo da Princeton u vrijeme podjele diploma ima neki magičan protukišni učinak, i da tada manje kiši no obično, dok su sva okolna mjesta jednako kišovita kao što je uobičajeno za to vrijeme godine. Jedne je godine čak, kada je na dan diplomanata u Princetonu bila prava poplava sa 6,6 centimetara kiše po kvadratnim metru, kiša začudo prestala samo na toliko vremena dok ceremonija nije završila.15

Nelsonovo istraživanje vremena u Princetonu bilo je tek malena provjera mogu li ljudi stvoriti pozitivan učinak na svoju okolinu. Organizacija za transcendentalnu meditaciju je pak dvadeset godina sustavno, u desecima i desecima studija, testirala može li skupna me- ditacija smanjiti nasilje i neslogu u svijetu. Utemeljitelj transcenden- talne meditacije (TM) Maharishi Mahesh Yogi tvrdi da individualni stres vodi do svjetskog stresa, te da mir u skupini vodi ka miru u svijetu. Pretpostavio je će se broj konflikata svih vrsta - ubojstava i drugih zločina, zloporaba droga, pa čak i prometnih nesreća - sma- njiti ukoliko jedan posto ljudi na određenom području prakticira TM, odnosno ako kvadratni korijen jednog postotka izvodi TM- sidhi, napredniju i aktivniju vrstu meditacije. Ideja «Maharishijevog

učinka» pretpostavlja da redovitim prakticiranjem transcendentalne meditacije stupamo u vezu s osnovnim poljem koje povezuje sve stvari: zamisao koja je vrlo slična Polju nulte točke. Kada bi dovoljno velik broj ljudi meditirao, koherencija bi «zarazila» cjelokupnu po- pulaciju.

U Organizaciji transcendentalne meditacije to su nazvali «super- zračenje», jer slično kao što supraradijacija u mozgu ili u laseru stvara koherenciju i jedinstvo, tako meditacija djeluje na ljudsko društvo. Po cijelom svijetu organizirali su skupine «jogijskog letenja» u kojima su izvodili posebne «intenzive meditacije«, usmjerene na pojedina konfliktna područja. Od 1979. godine Američka skupina za super-zračenje - u grupi od nekoliko stotina pa do više od osam tisuća nazočnih - dva se puta dnevno okuplja u Maharishijevom međunarodnom sveučilištu u Fairfieldu u Iowi, te pokušava stvoriti veću harmoniju na svijetu.

Organizacije transcendentalne meditacije mnogi ne uzimaju ozbiljno, u velikoj mjeri zbog propagiranja Maharishijevih osobnih interesa, međutim, težina rezultata dobivenih eksperimentima im- presivna je. Brojne studije objavljene su u utjecajnim časopisima kao što su Journal oj Conflict Resolution, Journal of Mind and Behavior i Social Indicators Research, što znači da su morale ispuniti stroge kri- terije za objavljivanje. Novije istraživanje u trajanju od dva mjeseca, National Demonstration Project, kojega su 1993. godine proveli u Washingtonu DC, dalo je sljedeće rezultate: kada je tamošnja sku- pina za super-zračenje narasla na četiri tisuće članova, razina nasil- nog kriminala, koja je postojano rasla prvih pet mjeseci te godine, pala je na dvadeset i četiri posto, te nastavila padati sve do kraja eksperimenta. Čim se skupina razišla stupanj kriminaliteta opet je porastao. Studijom su dokazali da učinak nije mogao biti posljedica promjenjivih činitelja kao što su vrijeme, policija ili neka posebna kampanja protiv kriminala.16

Slični rezultati dobiveni su i u jednom drugom istraživanju koje je obuhvatilo dvadeset i četiri grada u Sjedinjenim Državama: svaki put kada je u nekom gradu jedan posto stanovnika započelo redo- vito izvoditi transcendentalnu meditaciju, stupanj kriminaliteta pao je na dvadeset i četiri posto. Naknadno istraživanje obuhvatilo je četrdeset i osam gradova, od kojih je u 24 njih jedan posto građana meditirao. U gradovima s jednim postotkom meditanata zabilježili su 22-postotni pad kriminala i 89-postotno smanjenje kriminalnog

trenda, dok se u kontrolnim mjestima kriminal povećao za 2%, a kriminalni trend za 53%.17

Organizacija TM istraživala je čak i mogućnost da skupna me- ditacija utječe na mir u svijetu. U studiji iz 1983. godine, kada se u Izraelu održavao poseban sabor Transcendentalne meditacije, dva su mjeseca svakodnevno pratili borbe između Arapa i Izraelaca. U danima kada je meditiralo mnogo sudionika Sabora broj ratnih žrtava u Libanonu smanjio se za sedamdeset i šest posto, a smanjio se i stupanj lokalnog kriminaliteta, prometnih nesreća i požara. I u tom istraživanju uzeti su u obzir sporedni utjecaji kao što je vrijeme, vikendi i praznici.18

Istraživanja Organizacije transcendentalne meditacije te Nelso- nove FieldREG studije na svoj su skroman način utrle put i upalile iskru nade za ovu otuđenu i bezbožnu generaciju. Možda će dobro zaista i pobijediti zlo. Možemo stvoriti bolju zajednicu, jer imamo kolektivnu sposobnost da poboljšamo naš svijet.

Radin nije mislio sasvim ozbiljno kada je izašao sa svojom ide- jom. Krajem 1997. godine bio je s Nelsonom na konferenciji u Fre- iburgu, i tom su prigodom raspravljali trebaju li u REG istraživanja uvesti neka fiziološka mjerenja, kao što je EEG. «Zašto ne bismo provjerili kakav EEG ima Gaja?», spomenuo je tada Radin.

Nelson je istoga časa prihvatio prijedlog. Budući da EEG očitava aktivnost čovjekovog mozga preko elektroda pričvršćenih po nje- govoj površini, slično bi se mogao očitavati i um Gaje, kako mnogi nazivaju naš planet. To je ime po grčkoj božici Zemlje skovao James Lovelock koji je postavio hipotezu da je svijet živo biće s vlastitom sviješću.19 Možda bi mogli postaviti mrežu REGova po cijelom svi- jetu. Svjetski EEG bio bi stalno uključen i stalno bi bilježio tempe- raturu stanja kolektivnog uma. Kada su tražili prikladno ima za nj, jedan drugi Nelsonov kolega predložio je ime «ElektroGajaGram» ili EGG. Nelsonu je bio draži izraz «noosfera» kojega je sročio Te- ilhard de Chardin, a koji je odražavao zamisao da Zemlju okružuje sloj inteligencije. Nelson je tu zamisao razvio u »Projekt globalne svijesti« - projekt pod okriljem Princetona, no odvojen od PEAR-a

-   no, «primilo» se ime EGG.

Ukoliko je točno da se polja koja stvaraju individualne svijesti u trenucima jednakog razmišljanja udružuju - razmišljao je Nelson

-   tada bi i kolektivna reakcija na najviše uznemirujuće događaje

morala imati nekakav zajednički učinak na vrlo osjetljive mjerne naprave kao što su REG uređaji. Prvi takav pokus bilo je suđenje O.

J.   Simpsonu, kada su uređaje postavili na različita mjesta i uspoređi- vali njihove rezultate.

Nelson je započeo rad s malom skupinom znanstvenika koji su REG uređaje uključili u kolovozu 1998. godine. Vremenom je stvorio mrežu od četrdeset znanstvenika koji su pratili REGove po cijelom planetu. Projekt je donosio ogromnu količinu podataka koje su slali preko Interneta i uspoređivali s dramatičnim trenucima su- vremene povijesti: smrću Johna F. Kennedyja mlađeg i skorašnjim impeachmentom Billa Clintona; padom Concordea u Parizu i bom- bardiranjem Jugoslavije; poplavama i vulkanskim erupcijama te s novogodišnjim proslavama Y2K.

Projekt EGG još i prije službenog početka doživio je pravu pro- totipsku provjeru kada je u pariškom tunelu poginula najomiljenija princeza na svijetu. Podaci snimljeni prije, za vrijeme i nakon po- greba Princeze od Walesa prikupljeni su i uspoređeni sa službenim rasporedom događaja. Tijekom svih javnih ceremonija održanih u čast Dijani strojevi su pokazivali pomak od slučajnosnog rada: uči- nak s vjerojatnošću od jedan naprama sto da se radilo o slučaju.20

Međutim, kada je Nelson pregledao slične podatke prikupljene za vrijeme pogreba Majke Tereze, koja je umrla nedugo nakon Di- jane, nije bilo nikakvog posebnog učinka na strojeve. Majka Tereza bila je bolesna i njezina smrt bila je očekivana. Bila je već stara, i iza sebe je imala ispunjen i plodan život. Bilo je jasno da je tragedija mlade i napaćene princeze osvojila srce svijeta i REG uređaji su to prepoznali.21 Događaji kao što su američki izbori, pa čak i skandal s Monicom Lewinsky nisu uspjeli uzburkati svijet. Međutim, novo- godišnje proslave i tragedije prouzrokovali su trnce u kolektivnoj kralješnici, što su uređaji i jasno pokazali. Ne treba nas iznenaditi da su jedni od najdubljih učinaka zabilježeni za vrijeme napada na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine i neposredno po- slije njih.22

Ovakvi početni rezultati postavili su pred Nelsona i Radina brojna i teška pitanja. Ako zaista postoji svjetski um, tada bismo najveće i najveličanstvenije trenutke u ljudskoj povijesti mogli objasniti malim bljeskovima nadahnuća u svjetskoj svijesti, dok s druge strane, kolektivna negativna svijest mogla bi djelovati kao virus koji zarazi ljude i nadvlada ih. Njemačka je poslije Prvog svjetskog rata bila u

potpunoj depresiji. Je li taj očaj utjecao na Nijemce na kvantnoj ra- zini, olakšavajući Hitleru, tom najopojnijem od svih govornika, da uspije stvoriti neku vrstu negativne kolektivne svijesti koja se hranila sama sobom i opravdavala najveća zla? Je li kolektivna svijest bila kriva za španjolsku inkviziciju? Salemska suđenja vješticama? Je li kolektivno zlo također stvaralo koherenciju?

A što je s najveći ljudskim postignućima? Može li se u svjetskom umu pojaviti iznenadna provala nadahnuća? Može li posebno uje- dinjenje energije prouzrokovati procvat umjetnosti ili više svijesti u određenom vremenu? Kod starih Grka? U renesansi? Je li kreati- vnost također zarazna, odgovorna na eksploziju stvaralaštva krajem osamnaestog stoljeća u Beču, kao i uspjeh britanske pop-glazbe u šezdesetim godinama? Polje nulte točke vjerojatno predstavlja obja- šnjenje za neke neobjašnjive tjelesne sinkronicitete, kao što je, na primjer, znanstveno potvrđeno usklađivanje menstrualnih ciklusa žena koje žive u bliskom kontaktu.23 Može li ga se smatrati odgovor- nim i za emocionalne i intelektualne sinkronicitete u svijetu?

To je bio prvi nagovještaj da skupna svijest - preko medija kao što je Polje nulte točke - djeluje kao univerzalni organizirajući faktor u svemiru. Međutim, Nelson je s tehnologijom na raspolaganju imao tek prve naznake dokaza, sitan otklon od slučajnosne aktivnosti. Do sada je mogao mjeriti samo jedan jedini kamenčić ili, u najboljem slučaju, šaku pijeska s cijele plaže: kvantni učinak pojedinca ili male skupine na svijet. Jednog će dana možda moći mjeriti učinak cijele plaže, u čemu i je, u stvari, konačni smisao. Plažu bi trebalo mjeriti samo u njezinoj cijelosti. Pijesak čitave obale je nedjeljiv.

Dvadeset i pet godina nakon što je Edgar Mitchell osobno do- živio kolektivnu svijest, znanstvenici su je počeli dokazivati u labo- ratoriju.24