TECNI KAMEN  (22)

15.9.2002.

Houston

"Dobro Semire, ja sam znala i bez tih knjiga da su oni te blokove napravili u kalupima", kaze Oksana. I nastavlja: "Oni su bili pametniji".

                                                              ********

Fratar Fray Diego de Alcobaso je bio medju prvim Spanjolcima koji su u sesnaestom stoljecu dosli u Peru. Posjetivsi Tiahuanaco ostavio je zapise koji svjedoce o njegovoj gandioznosti. "Radnici su koristili perfektno odrezane kamene blokove dugacke po dvanaest metara, teske preko 200 tona, a prevozene iz kamenoloma dalekih osamdesetak kilometara..."

Vrijeme je, izgleda, da provjerimo validnost klasicne teze o "obradi i transportu kamenih blokova iz kamenoloma".

                                                             ********

Jozeph Davidovits vec deset godina ne daje intervjue niti se pojavljuje na TV. Davidovits je izumio proces geopolimerizacije i svjetski je ekspert za moderne i anticke cemente. Profesor je na unverzitetima u Francuskoj, Njemackoj, Americi, Kini... a nedavno ga je francuski predsjednik Chirac odlikovao medaljom casti.

Pocetkom 1980-ih (Simpozij Arheometrije, Bradford University, 1982) profesor Davidovits je uzburkao naucnu javnost svojim tezama o vjestackom porijeklu kamenih blokova sa platoa Tiahuanaco. Tvrdi da je molekularna struktura kamenih blokova re-aranzirana sto sugerira njihovo prethodno tecno stanje.

Drugim rijecima, kameni blokovi ovog drevnog grada nisu dosli iz kamenoloma desetine kilometara udaljenog u cvrstom stanju. Njegova hipoteza glasi: "Originalni graditelji bi otopili kamen putem kemijskih reakcija, zatim bi ga transportirali u tecnom stanju do gradilista, i na koncu bi ga izlili u kalupe." (www.geopolymer.org/pub3.html )

Najpovoljnija smjesa za rastvaranje kamena nastajala je kombinacijom sircetne, limunske i oksalne (ceceljeve) kiseline. Za izvore kiselina koristeno je voce, krompir, agava, fikus, kukuruz i druge juznoamericke biljne kulture.

Pomenuti bio-reagensi bi se sa otopljenim kamenom nalazili u kalupima. Tamo bi se povecavanjem temperature masa u kalupu stvrdla u zeljenoj velicini i obliku.

Davidovits je izazvao prave tektonske poremecaje u krugovima ortodoksnih egiptologa nedugo poslije ovog Simpozija. Godine 1984. je u Manchester-u iznio hipotezu da su kameni blokovi od kojih su gradjene egipatske piramide takodje stvoreni ljudskom rukom. Dakle, vjestacki, u kalupima, a ne isklesani u kamenolomima i transportovani destinama, pa cak i stotinama kilometara (slucaj Asuanskog granita).

Institut za Geopolimere iz Saint-Quentin-a (sjeverno od Pariza), na cijem je celu Davidovits, proucavao je uzorke iz sest kamenoloma pokraj Gize i onda ih poredio sa uzorcima kamena Keopsove, Tetijeve i Seneferuove piramide. Kamenolom je pokazao ocekivane rezultate: 96-99% je cisti kalcit, a u tragovima se nadje i kvarc (0.5-2.5%).

Uzorci piramidinih blokova doveli su do sokantnih rezultata. Pored kvarca (85-90%), pronadjeni su i elementi koji se ne mogu naci u kamenolomima: opal, siliko-aluminati i hidro-apatit. Neminovan zakljucak je bio da kamen od kojih su gradjene piramide nije prirodni kamen.

Sta je to znacilo za egiptologe? Rusi se njihova kula pretpostavki o desetinama hiljada robova koji su klesali, vukli i teskom mukom ugradjivali visetonske kamene blokove u piramide po nekoliko decenija. Jos jedna bajkica je dozivjela svoj kraj.

Razlicit sastav kamenih blokova doveo je do njihovih razlicitih karakteristika. Za razliku od prirodnih stijena koje imaju izrazenu gustocu, ovaj vjestacki kameni blok je rjedji i sadrzi brojne interne zracne balone.

Davidovits objavljuje knjigu "The Pyramids, An Enigma Solved" 1988 godine, da bi mu drugo dopunjeno izdanje trebalo izaci slijedeci mjesec (oktobar 2002).

Najedamput sve poteskoce u pogledu hipoteza kako su 200-o tonski kameni blokovi dovlaceni iz 800 km udaljenog Asuana, dobijaju svoje drugacije objasnjenje.

Radnici su izlivali kalupe na samoj gradjevini formirajuci ogromne blokove. Veza izmedju njih je bila tako precizna da nije bio potreban nikakav vezivni materijal (malter ili cement), a pri tome se nije sjecivo noza moglo uglaviti izmedju dva bloka. Perfektno ravne povrsine takodje dobijaju svoje objasnjenje. Umjesto stotina hiljada robova i decenija gradnje, sad sa dobijaju mnogo realniji rokovi za gradnju.

Davidovits daje objasnjenje za pojavu kamenih vaza i skulptura koje nauka nije mogla objasniti. Naime, nije bilo alata da se obradjuju tako cvrste i tvrde kamene povrsine iznutra i izvana. Kalupi, uz koristenje prirodnih biljnih ekstrakta, postaju logican odgovor. Primjera radi, statua faraona Kefrena od prije 4.600 godina (danas u Kairskom muzeju), napravljena je od diorita. Egipcani nisu imali ni priblizno cvrst metalni alat za obradu diorita. Davidovits nudi prihvatljiv odgovor kako je ona napravljena.

                                                                ********

Visoko na peruanskim planinskim vrhovima, vracevi potomaka Huanka plemena kreiraju svoje male kamene objekte, a da pri tome ne obradjuju kamen. Kao sirovi materijal koriste komadice kamena (po sastavu siliko-aluminate) i rastapaju ih u ekstraktima biljnih kiselina. Zatim smjesu izlivaju u male kalupe gdje ih oblikuju prema zelji... i zagrijavaju dok ne otvrdnu.

Oni danas prave male kamene statue, a njihovi preci su pravili grandiozne zidove, observatorije i gradove.

Na drugoj strani svijeta, u Egiptu, drevni Egipcani su koristili znanja Atlantidjana i podizali svoje hramove i gradjevine kopirajuci prastare, perfektne objekte sfinge i velikih piramida.

                                                                 ********

Mjerilo napretka jedne civilizacije nije nivo razvijenosti tehnologije, postojanje berzi i aviona na mlazni pogon.

Nasa civilizacija je jos u povojima, jer je odavno zaboravila da su svi odgovori u prirodi i nama samima.

U prirodi, jer biljni svijet krije rjesenje za sve bolesti, za stanovanje, gradnju, ishranu.

U nama samima, jer nam za putovanja, komunikaciju i srecu nisu potrebni brodovi, telefoni i novac. Duboko u nasoj dusevnoj supstanci nude se metode putovanja ka svim tackama u kosmickom prostoru i vremenu i za svu komunikaciju koju zelimo sa dragim osobama.

Francuski profesor Joseph Davidovits, osnivac Instituta za geoploimere.

Uzburkao je javnost tvrdnjama o vjestackom porijeklu drevnih  kamenih blokova u Peruu, Egiptu i Boliviji.

Njegova revolucionarna teza je da bi originalni graditelji piramida prvo otopili kamen

i izlivali ga u kalupe te bi zagrijavanjem dobili zeljeni oblik i velicinu.