Umnogim ponavljanjima Ja, Krist, kao
Isus, poučavao sam svoje apostole i učenike
zakon Božji i zakon sjetve i žetve. Unatoč
svemu tome oni su stalno govorili o nebitnim
stvarima i o sebi samima da bi se
pokazali. Stalno sam im govorio i upozoravao
ih na nebitno, na osobno:
Kad govorite o sebi samima tada izgovarate
samo ono što vi sami još jeste. Kome
želite time pomoći?
Sve što nije ostvareno - prazno je, takore
ći šuplje i nije ispunjeno snagom i
mudrošću. Ako ste malo ostvarili, niste
ispunjeni ni snagom ni mudrošću, već ste
ispunjeni ljudskim ja koje ima svoja
priviđenja.
Na prazne, takoreći šuplje riječi nasjeda
opet onaj koji je sam prazan i šupalj; jer on
vidi samo riječ i onoga koji govori, budući
da on sam sebe ne čuje niti sam sebe ne vidi.
Možda će vas on izabrati za vođu i tada je -
onaj zavedeni. Oboje su onda slijepci koji
198
padaju u jamu svoga ja i tamo su prikovani
jedan za drugoga jer se slijepac oslonio na
slijepca.
Stoga ispraznite najprije svoju posudu
od svoga ljudskog, očistite dakle prvo svoje
pehare i zdjele, čestice svoje duše i stanice
tijela, dakle svoj hram od mesa i kostiju,
tako da nađete pristup u svetište, odakle
ćete biti u stanju svojim bližnjima dati ono
što im je potrebno, i moći im ponuditi nesebi
čnu uslugu, čime ćete im pomoći u
duhovnom usponu.
U svemu što vam prilazi najprije pogledajte
najunutarnjije u čovjeku. Ispunite
vječni zakon dakle na svakome koji vam
priđe, pa makar i jednom nesebičnom
riječju, nesebičnom gestom ili nesebičnim
pružanjem ruke. Te male nesebične usluge
su za spas njegove duše i za njegov duhovni
život vrednije nego kada mu u vanjštini
mnogo toga poklonite i prema prilikama
199
time mu pomognete da dođe do ugleda,
bogatstva i moći. To zemaljsko opterećenje
moglo bi ga navesti u još dublji pad.
Najmanje iz zakona Božjeg, nesebično
pruženo, je najveće; to služi duši i daje joj
snagu. Najmanjom nesebičnom uslugom i
vi ćete ostati u tišini, u sigurnosti Božjoj, u
Njegovom obilju, jer ste neosobno dali.