Talmud

Prava osnova židovske vjere nije Stari zavjet, kao takav, niti Petoknjižje, odnosno Pet knjiga Mojsijevih, zato što su one vezane za Stari zavjet. Još jednom, on je samo

djelomična obmana i dimna zavjesa za njihov pravi program. Kada židovski dječaci i djevojčice napune trinaest godina, ne dobivaju Stari zavjet u kome bi potražili savjet, jer su do tog vremena već završili pomno proučavanje i prošli kure indoktrinacije Talmudom. On je njihova biblija.

Židovi tvrde da je Mojsije, kada je od Boga primio pisani zakon na kamenim pločama, na planini Sinaj, u isto vrijeme dobio i njegovo usmeno objašnjenje, tj. “usmeni zakon”. Oni kažu da je to razlog zbog koga se Mojsije toliko dugo zadržao na planini, jer je pisani zakon mogao primiti za jedan dan. Bez obzira što sve ovo ponovno predstavlja gomilu fantazija i židovskih izmišljotina, ipak je značajno vidjeti njihovo objašnjenje vlastite religije.

U nastavku se kaže da je Mojsije prenio ovaj usmeni zakon Jošui; Jošua ga je kasnije prenio sedamnaestorici mudraca; ovi mudraci prenijeli su ga prorocima, a proroci Velikoj sinagogi. Židovi tvrde da je on kasnije prenošen izvjesnim rabinima, sve dok više nije bilo moguće zadržati ga u takvom obliku, pa je tada zapisan. Ovo je, ponovno, mistično objašnjenje porijekla njihove svete vjere. Naravno, ono nije zasnovano na bilo kakvim činjenicama. Kao i ostalo u njihovoj izmišljenoj povijesti i ovo predstavlja čisti mit. Vrlo je sumnjivo da li su ličnosti poput Mojsija i Jošue uopće postojale. Ipak, vraćajući se povijesnim izvorima, saznajemo da su, prije nastupanja kršćanstva, u Palestini postojale škole u kojima se proučavala “sveta” židovska književnost. Komentari doktora prava bili su bilježeni na tablicama i listićima, kao pomoć memoriji, i zbirka tih zapisa oformila je početak Talmuda.

Odavde pa na dalje ide duga povijest kompilacija i rasta Talmuda do današnjeg izgleda. Ne želim trošiti prostor i udubljivati se u komplicirane makinacije koje su se vršile da bi se došlo do današnjeg ogromnog broja tomova.

Dovoljno je reći da je Mišna osnova i najvažniji dio cijelog Talmuda. Ovu knjigu prihvaćaju svi Židovi i ona je priznata kao njihov autentični zakonik. Tijekom vremena rastao je broj interpretacija ovog zakonika, a rasprave i odluke stručnjaka za pravo su zapisivane. Ovi zapisi, koji predstavljaju još jedan dio Talmuda, zovu se Gemara. Ova dva dijela, dakle Mišna, koja služi kao tekst zakonika i Gemara, koja predstavlja analizu i tumačenje tih zakonika,  sačinjavaju židovski Talmud.

Do 500. godine naše ere Talmud je, manje više, sakupljen u današnji oblik. Čak i u to vrijeme postojala su dva glavna Talmuda koje su Židovi koristili. Jedan je bio Palestinski Talmud, a drugi Babilonski Talmud, od kojih je ovaj posljednji bio iscrpniji. Talmud nije sakupila jedna osoba, već je on djelo mnogih prominentnih židovskih lidera koji su na njemu radili puno, puno godina.

Babilonski Talmud danas prihvaća većina Židova, mada ne svi. Kada govorimo o Talmudu u ovom poglavlju, mislimo u osnovi na Babilonski Talmud.

Tako Mišna, Gemara, Tosefat i Maimonidesov Hamischnaioth, sakupljeni zajedno, čine obimno djelo zvano Talmud. Talmud se sastoji od ukupno 63 knjige sa 525 poglavlja.

Ovo ogromno književno djelo na svojim stranicama sadrži puno gadosti i smeća koji su utkani u osnovna židovska učenja. Talmud daje pravac za uništavanje nežidovskih naroda. On postavlja povijesni cilj: židovsku kontrolu nad svijetom i njegovim bogatstvima i porobljavanje svih naroda. U osnovi, on sadrži židovske zakone o njihovim međusobnim odnosima, a također i zakone za odnose Židova sa nežidovima.

Talmud također sadrži i detaljne savjete o uporabi voća, sjemenja, biljaka, drveća, itd. Još detaljnije govori o židovskim praznicima, odnosno, kada trebaju početi, kada završiti i kako da se slave. Sadrži i pozamašnu količinu zakona koji se bave pitanjima braka, odbacivanja žena, njihovim dužnostima, odnosima, bolestima i mnogim drugim djelatnostima na ovom polju.

Područje koje on pokriva gotovo je neograničeno. Zalazi u kazne i kompenzacije za učinjenu štetu. Na široko govori u žrtvovanju, svetim ritualima i vjerskim praznicima. Također se detaljno bavi pročišćenjima, do najsitnijih detalja.

Talmud se, zatim, vrlo temeljito bavi zakonima. Govori o zakonima koji se tiču kupovine i prodaje, zemljoposjedništva i trgovine. Zalazi u sudove i njihove procedure, kao i u kazne za najveće zločine. Bavi se, isto tako, i raznim vrstama zakletvi i njihovim kršenjima. Sadrži u sebi zbirku tradicionalnih zakona i odluka skupljenih na osnovu svjedočenja njihovih istaknutih znanstvenika i židovskih učitelja.

I tako se knjiga širi i širi. Jedva da postoji tema koja nije obuhvaćena, bar što se tiče života Židova. Većina toga je trivijalno, a najveći dio je smrtno dosadan. Pa ipak, kroz cijeli Talmud provlači se osnovna filozofija i vjera samog Židova, koja ga čini tako opasnim parazitom za svako društvo u koje prodre.

Nije mi cilj potrošiti previše vremena na obilje detalja usađenih u brojne knjige Talmuda. Dovoljno je reći da su Židovi oduvijek ovo djelo smatrali svetim. Uvijek su ga držali, a drže ga i danas, važnijim od takozvanog Svetog pisma. Sam Talmud to vrlo jasno pokazuje. U jednom njegovom dijelu se kaže: “Oni koji se posvete čitanju biblije iskazuju izvjesnu vrlinu, ali ne veliku; oni koji proučavaju Mišnu pokazuju vrlinu zbog koje će biti nagrađeni; oni, međutim, koji na sebe uzmu da proučavaju Gemaru, iskazuju najveću vrlinu.”

U drugom jednom odjeljku Talmuda kaže se: “Sveto pismo je kao voda, Mišna je kao vino a Gemara kao aromatično vino.”

Ono što slijedi je dobro poznato i visoko hvaljeno mišljenje u rabinskim spisima: “Sine moj, obrati pažnju na riječi spisa više nego na riječi zakona.” Drugim riječima, mladom Židovu, koji se priprema preuzeti svoju ulogu u židovskoj svjetskoj uroti, stalno se ponavlja da mora obratiti pažnju na učenja Talmuda više nego na pisani zakon Starog zavjeta. Iako su u obje ove knjige izložene osnove njihove vjere, prevladava Talmud i on je važniji.

Širom cijelog Talmuda uporabljuje se riječ “Goj”, koja služi da označi nežidove,  a posebno bijele nežidove i Rimljane. To je pogrdni naziv i znači stoka, odnosno životinja, a u množini glasi “Gojim”. Od najranijeg djetinjstva, Židovi se uče da je nežidov, svaki nežidov, životinja i da ga treba tretirati kao stoku. Kroz cijelo učenje Talmuda protkana je ideja o neprijateljstvu i mržnji prema Gojima.

Iako Talmud nije bio u potpunosti sakupljen do 500 g. naše ere, veći dio je napisan prije kršćanske ere, kada je Rim bio na vrhuncu. Politika parazitskih Židova je, od davnina, bila iskazivanje najžešće mržnje protiv vladajuće i dominantne strukture bijele moći. Zbog toga ne iznenađuje što je većina mržnje, sadržana u Talmudu, uperena direktno protiv Rima.

Kada je Babilon bio na vrhuncu, njihova najotrovnija mržnja bila je uperena prema Babilonu. Pošto su uništili Babilon, mržnja se okrenula protiv Rima. Kao i uvijek, Židovi su izvršili invaziju i rasuli se širom bogatog i produktivnog bijelog društva. Zatim su počeli vrištati o progonima. Nazvali su Rimljane tiranima. Tvrdili su da Rimljani drže u zarobljeništvu djecu Izraela. Fanatično su opominjali sunarodnjake da će se samo uništenjem Rima Židovi osloboditi, kako su govorili, četvrtog ropstva. Stoga su zahtijevali da svaki Židov bude obvezan učiniti sve što može kako bi se uništilo to nečastivo carstvo Edomita (Rimljana), koje vlada svijetom.

Pošto, međutim, nije uvijek i svuda moguće izvesti istrjebljenje Gojima, Talmud zapovijeda da se napadaju na svaki mogući način i da se tako, slabljenjem njihove moći, pomogne konačno uništenje. Gdje god je to moguće, Židov treba ubijati Goje i to bez milosti, kaže Talmud.

Njihova mržnja prema Rimu nema granice. Kažu da carstvo čiji je glavni grad Rim Židovi trebaju najviše mrziti. Nazivaju ga carstvom Esava, Edomita, carstvom gordosti, zlim carstvom, nečastivim Rimom. Tursko carstvo zovu carstvom Ismaelićana i njega ne žele uništiti. Rimsko carstvo, međutim, mora biti uništeno, jer kada propadne pokvareni Rim, doći će spasenje i sloboda izabranom narodu božjem, kaže Talmud.

I kao što svi znamo, oni su bili ti koji su i uništili Rim. Oružje, koje je korišteno, je samoubilačko kršćansko učenje koje su Židovi nametnuli bijeloj rimskoj civilizaciji.

Talmud

Talmud dalje kaže: “Odmah pošto Rim bude uništen, mi ćemo se iskupiti.” Prevedeno sa židovskog žargona to znači da će oni, čin Rim bude uništen, postati vrhovni gospodari. Povijest pokazuje da poslije židovskog razaranja Rima, bijeli čovjek više nikada nije uspio povratiti kontrolu nad svojom sudbinom.

Uništenje Rima, naravno, nije bio ni u kom slučaju kraj židovskog programa. Židov, budući da pripada izabranom narodu i da je obrezan, posjeduje toliko digniteta da mu čak ni anđeli nisu ravni, kaže Talmud. Štoviše, smatra se da je gotovo jednak Bogu. “Onaj tko udari Izraelićana”, kaže rabin Hanina, “kao da je ošamario u lice samog uzvišenog Boga”. Židov se uvijek smatra dobrim, usprkos neograničenim grijehovima koje može počiniti; ti grijesi ga ne mogu zaprljati, kao što ni prašina ne može zaprljati jezgru oraha, već samo pada po njegovoj ljusci. Na Židova se uvijek gleda kao na čovjeka; cijeli svijet je njegov i sve stvari treba da mu služe, a posebno “životinje koje imaju ljudski oblik”.

U zakonskim stvarima “Goj ili sluga nisu u stanju da budu svjedoci”. Dalje, Židov može lagati i krivo se zakleti kako bi se osudio Goj. O ovome Talmud kaže slijedeće: “Naše je učenje ovako: kada Židov i Goj dođu na sud, oslobodi Židova, ako možeš, prema zakonima Izraela. Ako Goj pobjedi, kaži mu da naši zakoni tako zahtijevaju. Ako, međutim, Židov može biti oslobođen prema nežidovskim zakonima, oslobodi ga i kaži da je to po našim zakonima. Ako se ovo ne može učiniti, nastavi bezdušno protiv Gojima, kao što rabin Išmael savjetuje”.

U svakom slučaju, rat protiv Gojima ne prestaje. Citiraju “Izreke” 24:6, “Po mudrom savjetu ratovat ćete protiv njih”, a Talmud onda postavlja pitanje - kakvom vrstom rata? “Vrstom rata kakvom se svaki sin čovječji mora boriti protiv svojih neprijatelja, onom što je Jakov koristio protiv Isava - obmanom i prijevarom, kad god je to moguće. Protiv njih se mora boriti bez prestanka, dok se ne uspostavi pravi poredak. (Za Židove uspostavljanje pravog poretka znači njihovu tiraniju nad svijetom). Tako sa zadovoljstvom kažem da ćemo se osloboditi i vladati nad njima.”

Toliko o citatima iz Talmuda. Već samom svojom dužinom on, od očiju Gojima, krije najzlobniji i najosjetljiviji materijal. Tek je dugačkim i intenzivnim proučavanjem židovskih učenja otkriven smrtonosni program u cjelini. Nije mi namjera da makar i djelomično  dam pregled ogromnog broja tomova velike dužine.

Dovoljno je reći da je to detaljni program za ujedinjavanje Židova pod zakonskim propisima i dugoročan program za uništenje Bijele rase. Konačni cilj je potpuno uništenje nežidova i vladavina nad židovskim svijetom u kome im je Bijela rasa najomrznutiji neprijatelj.

Još ću govoriti o sadržaju Talmuda detaljnije, u poglavlju o Protokolima sionskih mudraca. Pošto Protokoli jasnije i preciznije iznose suštinu Talmuda, njima će biti posvećeno više prostora.

U rezimeu, nezavisno od ovoga što sam iznio o Talmudu, treba reći da Protokoli i Komunistički manifest sasvim dobro pokrivaju cijeli prostor židovskog programa za porobljavanje svijeta. Protokoli i Komunistički manifest nisu ništa drugo nego pročišćenje učenja Talmuda. Talmud je došao prvi i on je, po sebi, vrhovni židovski plan koji zasjenjuje sve ostale židovske knjige.