TAKAV KAKAV SI DANAS, TI SI SAVRŠEN

Ja sam ponovo počela tražiti. Bila je to potraga za mojim jastvom. Često sam izgubila samu sebe. često sam tobože slijedila krivi put. Mnoge godine svog života navodno sam lutala, uvijek ponovo povjerovala krivim ljudima, tako mi se činilo mnogo put. No jedno je ostalo sigurno: Kadgod sam pala i uvijek kad sam opet počela odozdo, svaki put mi se ponudila ruka pomoćnica – vidljivo ili nevidljivo, koja mi je pomogla ustati. Ova me je ruka sa sigurnošću vodila nazad na moj put. Znanje o vodstvu postalo je za mene neoboriva sigurnost.

Mi smo svi zaštićeni od nevidljivih snaga. Ljudi ove snage nazivaju anđelima čuvarima, koji nas vode također u bolima. Mi nažalost najviše učimo kroz patnju. Možda nam je patnja podnošljiva samo zbog ove pomoći ?

Naši svjetlosni pomoćnici vode nas, iako mi toga nismo uvijek svjesni. Mi smo vođeni i štićeni. Naši svjetlosni pomoćnici, koji nam uvijek vjerno i ljubazno stoje na strani i na svakom našem putu drže nad nama svoju zaštićujuću ruku i onda, kad naš ego želi ići svojim vlastitim putem. Posebno onda, ako opet zalutamo u ego klopku.

Duhovna bića, i naročito sam Praizvor, dobro znaju,, da za našu ljudsku svijest, u današnje vrijeme, logika i intelekt ima tobože spremne najbolje odgovore. Svi mi, posebno mi žene, moramo se često teško boriti, da bismo u vrijeme prijelaza mogli održati ravnopravnost u svijetu muškaraca. Mi odbacujemo naše sanjarije, dijelimo se od naših osjećaja i školujemo našu mušku logiku. Borimo se za naša prava, za slobodu i jednakost. To su neophodne borbe, koje zahtijeva novo vrijeme. Nažalost pri tome često zaostaje naša ženskost – naša intuicija.

Također sam i ja morala, u svom djetinjstvu, shvatiti, da u svijetu pred drugima bespomoćno izražavam svoju osjećajnu duševnost. Svakom od moje braće, sestara i prijatelja bilo je bolje nego meni, jer se nisu aktivirali. Ja sam često bila u suzama, jer sam na zemlji skoro sve doživljavala užasnim. Bila sam ismjehivana i kritizirana, jer sam vjerovala u snove, vile, duhove i slično.Ja sam ih mogla vidjeti i s njima razgovarati. No, kako sam često bila izrugivana i kritizirana. Stoga sam već rano odlučila biti jaka. Moj brat i muški školski prijatelji bili su u boljoj poziciji. Nisam više htjela biti slaba, mala dobra djevojka.

Možda je i tebi bilo isto tako, ako si bio sanjalačko i osjetljivo dijete; neovisno o tome, da li si muškarac ili žena ? Ženskost i muškost ne leže u našim vanjskim atributima. Spolno specifični dio ne preteže zato, jer si izvana muško ili žensko Ti si muškarac ili žena u svojoj nutrini. Dosada, agresivnost, težnja za vladanjem, pionirski duh, ideje i aktivnosti izviru i iskaču iz duha (animus).

Ovaj je dio, ispravno primijenjen, stvaralački pokretač i nazočan je isto tako u muškarcima i u ženama. Ako i ti do sada slijedio intelektualni put, tad pogledaj za trenutak nazad na svoj život Nisu  li  te  tvoje odluke, koje su  ti se najprije činile logičkim, često vodile u zabludu, na stranputicu, ako si se odlučio protiv tvog dubokog unutarnjeg osjećaja ? Ako naučiš otkriti i razviti svoju intuiciju, tad ćeš prepoznati, da se intuitivni putovi često čine posve nelogičnim. Intuicija ti uvijek pokazuje direktan put. Put, koji bez zaobilaženja vodi direktno cilju.

Okrenimo se sada pitanju: Što s nama čini naše logično mišljenje, ako prevlada ? Ja sam imala, u uobičajenom smislu, teško djetinjstvo. Od oca odbijana, od majke učinjena odgovornom, odgajana od stranih ljudi, osjećala sam se nevoljnom, žalosnom i uvijek sam željela samo jedno: konačno odrasti i biti slobodna. Ipak sam pretežno živjela svoju žensku ulogu. Bila sam sretna, kad sam bilo što dobila. Malo ljubavi, naklonosti i pohvala od učitelja, bake i drugih ljudi držalo me je na životu.

Ja sam gladovala za ovim darovima, iako sam znala, da to nije stvarnost, koju doživljavam, voljela sam štititi druge i majčinski se brinuti.. Danas znam, da se ovo ponašanje naziva „kupovinom ljubavi.“ Biti dobar, da bi te drugi cijenili, ne izvire iz duše, nego iz ljudske nužde i bijede. Onda je moj svijet druge opskrbiti, životinje zaštititi i biti osjećajan odgovarao mojoj naravi.

Ženski, prihvaćajući dio bio je u meni očito prisutan. Pošto je moje nerealno ponašanje izazvalo neprijatnosti i ruganje kao: „krokodilske suze, dušica, poput pauka (paučica), glupa djevojčica“ i sl. u meni izazivalo sumnju, da li sam ispravna. S vremenom mog puberteta spoznala sam, da ne smijem biti pasivna i čekati, da se izmijeni svijet i ljudi. Ne, ja sam spoznala, da ja sama moram biti aktivna. Ja nisam više čekala, da li će mi netko darovati naklonost. S ovim sam odustala kad je umro moj poočim, kad sam imala 12 godina. On je, pored moje bake, bio jedini čovjek od kojeg sam doživjela istinitu ljubav. Duboko sam dakle u sebi zaključila, da me ljubav i osjećaji, koji su bili povezani sa stidljivošću i poniznošću, potiskuju u defenzivu i uzrokuju beskrajnu patnju.Danas znam, da mi sebi tražimo točne okolnosti našeg djetinjstva. Mi sebi tražimo roditelje i okolnosti u kojima ćemo doživjeti gorčinu, osjećajnu hladnoću, strah blizine i navezanosti i time biti primorani, da kasnije možemo sami odlučivati, tko smo mi zaista. Ovo važi također za ljude sa sretnim djetinjstvom. Oni su doživjeli drugi utisak, kojeg će kad odrastu morati razriješiti. Oni su si možda izabrali teži put ? !

Mi dolazimo na zemlju, da se razvijamo na takvim izazovima. Također i upravo kao dijete. Svatko od vas, svejedno kako je proteklo vaše djetinjstvo, točno si je sam izabrao roditelje i okolnosti, u kojima si rođen. I samo su ti ove okolnosti omogućile ispravan start u TVOJ život i u TVOJU životnu zadaću. Ove stare blokade jesu put – TVOJ PUT – za tebe. Preko svojih sjena ti možeš i ti ćeš doći do svjetla. Ti si sebi izabrao iskustva ovih blokada, jer ih želiš doživjeti, a u drugim inkarnacijama to nisi mogao.

Onda, kad sam imala 12 godina, nisam poznavala ove stvari i postalo mi je jasno, da se moram posve promijeniti, ako ne želim propasti. Za uzor sam si uzela mladež mog školskog razreda. Moju dragu dječju lutku svečano sam zakopala na groblju i odmah sam se igrala samo sa dečkima. Lopovi i žandari, tuča sa mladićima u školskom dvorištu, što je igra bila više divlja, tim sam radije sudjelovala, jer sam ovdje mogla naučiti ono, što su veliki već znali i savršeno svladali. Borba i pobjeda. Završilo je s time, da sam sa 13 godina uzvraćala, ako bi me moja pomajka htjela udariti. Rezultat je bio frapirajući, jer bila jedina od šest djevojčica, koja nakon tri mjeseca više nije dobivala batine. Dokaz da sam postupila ispravno ! Mala, tiha, sramežljiva djevojčica, koja nikada nije otvarala usta, odjednom je bila gavran i postala rebelijaš. Moja je deviza bila: Napad je najbolja obrana ! Buntovnik protiv zapovijedi i zabrana, protiv pomajke, svećenika, učitelja, za mene je bio ključ do slobode i time do sreće.

Mi, koji  smo se otvorili, koji sada, u prijelaznoj fazi prema razdoblju vodenjaka, pripremamo put odlučili smo se za buru u području osjećaja. Mi smo morali učiti boriti se, probuditi u sebi božansku ratnicu i ratnika, da bi kao jake žene i muškarci ponovo usidrili svjetlo u ovom svijetu. Ako odbaciš strah, tad ti je svijet pod nogama i ti možeš učiniti tako mnogo, što će donijeti blagoslov tebi samom, zemlji, životinjskom i mineralnom carstvu.

Možda si također i ti, u svom dosadašnjem životu, konfrontiran više sa unutarnjim bolom, nego sa radošću. Možda si prije, ili također još danas, imao osjećaj biti drugačiji, ne pripadati njima, biti buntovnik – buntovnica. Jesi li često imao osjećaj, možda sasvim tiho, da ne živiš svoj život; da živiš život svog partnera, svog poslodavca, svoje djece ili ne znam koga, samo ne svoj vlastiti ?

Sada načini kratku stanku sa daljnjim čitanjem i načini kratak izlet u svijet svojih osjećaja. Ti možeš ovu vježbu izvesti sam sa sobom ili sa povjerljivim prijateljem. Ponovi u mislima cijeli

pročitani tekst. Stavi opuštajuću glazbu i neka te prati tihi glas.