KADA SU GA upitali koji je ispravan put, put tuge ili put radosti, rabin Berditchev odgovorio je:

Postoje dvije vrste tuge i dvije vrste radosti. Kada se čovjek mračno zamišlja nad nesrećama koje su ga snašle, kada čuči u kutu i očajnički traži pomoć — to je nezdrava i štetna tuga, tuga za koju se kaže: »Božanska nazočnost ne prebiva u mjestu obilježenom potištenošću«. Druga je vrsta iskrena bol čovjeka koji zna što mu nedostaje. Isto vrijedi i za radost i sreću. Onaj koji nema unutarnje materije i koji je ne osjeća usred svojih ispraznih zadovoljstava, to ne osjeća, ne nastoji popuniti prazninu i stoga je obična budala. No onaj koji je istinski sretan nalik je na čovjeka kojem je izgorjela kuća, koji osjeća potrebu duboko u duši i počinje iznova graditi. Njegovo se srce raduje svakom novom položenom
kamenu.

Živjeti cjelovito i plodonosno, voljeti u neograničenome izrazu, razvijati smisao i poniznost, te doći do mudrih i bezvremenih spoznaja — sve to može izniknuti iz naše sposobnosti da doživljavamo i spoznajemo sadašnjost. Pojavljuje li se samo srce duhovnoga života iz života u svijesti o smislu u stvarnosti sadašnjeg trenutka koja se neprestano mijenja? Je li moguće tražiti

Tajna uspjeha sastoji se u stalnosti cilja. — Benjamin Disraeli

Uspjeh u neposrednoj zadaći koja je pred nama najbolji je korak prema uspjehu kakav priželjkujete. — Bernard M. Baruch

Plodonosnost za kojom tragamo najčešće nećemo pronaći u novim pogledima, zvukovima, okusima i mislima. Ona se pronalazi u živoj stvarnosti svakog trenutka koji dotaknemo iskrenom nakanom kako bismo živjeli produktivno. Jedan od elemenata produktivnoga života može se opisati i kao »svjesno hodanje korak po korak, dan po dan«. Mogli bismo još dodati: »sa svrhom, marljivošću, časno i uz viziju!« U Skrivenim riječima Baha'u'llah govori: »Samo jedan korak dijeli te od veličanstvenih visina i od nebeskog stabla ljubavi«. Dodirnemo li prisnije iskustva svakodnevnoga života, hoće li se naša srca otvoriti prema jednoj dubljoj razini? Možemo li u svijesti kao prioritetnu misao držati da postoji mjesto na kojem »je sve moguće onima koji vole Boga«? Kada redovito odvajamo vrijeme za molitvu, možemo doći do tog mjesta; a naša kreativnost i produktivnost doživjeti će procvat.

Svaki je trenutak našega života jedinstven i stoga neprocjenjivo dragocjen. Može li se točno ponoviti današnji izlazak i zalazak sunca? Može li se osobito dijeljenje s drugima, ili radostan djetetov smijeh, osjetiti ili ponoviti baš na potpuno jednak način? Je li viziju sadašnjeg trenutka moguće ponovno dohvatiti, u doslovnome smislu, ako dopustimo da nam izmakne? Priželjkujemo li produktivniji život, ne bi li tako bilo najbolje početi od sadašnjosti?
Promotrimo neke od mogućnosti.

Što kažete na jednostavnost, na jednostavan život? To ne znači da se trebamo povući iz svijeta i svrsishodnih zadaća koje trebamo obaviti samo da bismo otkrili istinsku jednostavnost srca.
Jednako tako, nema potrebe ni za dramatičnim potezima. William Blake rekao je: »Želi li čovjek činiti dobro, dobro mora činiti u minijaturnim i konkretnim stvarima. Opće je dobro dio poziva licemjera, laskavaca i pokvarenjaka«. Produktivna jednostavnost o kojoj govorimo, oslobođena je svake pretencioznosti. Nalik je na vodu koja jednostavno teče niz padinu. U Ženu se to naziva »obnavljanjem vlastite istinske prirode«.

Svatko tko je ikada živio na ovome planetu razvija ljudsku priču. Ona počinje s našim začetkom, nastavlja se tijekom djetinjstva, obuhvaća sve naše osobne uspjehe i probleme, i dovodi nas do sadašnjeg životnog trenutka. Postoji i božanski šapat, usporedan s tom pričom, koji nas podsjeća da Zemlja nije i naš posljednji dom, naše krajnje odredište. Koliko god se oko njih kovitlali raznorazni događaji, oni ostaju usredotočeni i smireni. — Tao

Hodam polako, ali nikad unatrag. — Abraham Lincoln

Jedan je mistik rekao: »Čemu služi otvoreno oko ako je srce slijepo?« Mogu li mudrost i uravnoteženost simbolizirati dva »umijeća« potrebna za produktivan život — mudrost i nadahnuti intelekt udruženi s neograničenom ljubavlju otvorenoga srca? Istinska mudrost ne dokida bol i tugu ovoga svijeta. Umjesto toga, ne uči li nas da živimo časnije i strastvenije usred svih životnih iskustava?
Mudrost otkriva kako s velikom ljubavlju i spokojem odgovoriti na izazove ovog sadašnjeg žvota. Kad mudrost i ravnoteža zajednički prožimaju sve aspekte našeg postojanja, više se ne opiremo eventualnim životnim izazovima, niti nas oni preplavljuju i obeshrabruju. Kada ostvarimo uravnotežen život, postajemo li već i prirodno produktivnijima?

Kako stvoriti i urediti život kao utjelovljenje mudrosti, mira, spokoja, suosjećanja, neograničene ljubavi, integriteta i produktivnosti?
Koje nam odlike omogućuju da živimo i napredujemo u duhu slobode i učimo najveće lekcije? Kako bi današnji obrazovni procesi mogli pomoći u otkrivanju osobitog dara prirođenog svakom djetetu? Osim toga, kako obrazovni proces može pripomoći razvoju na tim područjima? Što znače znanje i postignuća ako ne razumijemo kako doprijeti do tuđeg srca ili ako ne osjećamo tuđi dodir? Otvara li produktivan život vrata raju
na zemlji?

Možete li zamisliti kako bi bilo živjeti produktivno, a zatim prihvatiti taj stav? Kako bi bilo činiti ono u čemu ste toliko dobri tako da se cjelokupni život začudi talentu koji ste razvili?

 Većina ljudi sretna je koliko odluči u umu. — Abraham Lincoln

Sreća i vjera u to da možemo iskusiti vlastitu sreću, kad god i gdje god, najveća je moguća prednost koja proistječe iz stava!