Jer naučio sam, ma u kojem stanju da sam, biti zadovoljan.

—     Sv. Pavao, poslanica Filipejcima, 4:11

Prvo, istina.

Ako ste goli, gladni i promrzli te nekako dobijete sklonište, odjeću i hranu, osjećat ćete se bolje. Zadovoljenje tih potreba stvara kvalita­tivnu promjenu u životu, a čak bi se moglo reći da u neku ruku stvara i "sreću". Osjećate se udobno i sigurno. Vaše se unutrašnje stanje — sta­nje uma i emocionalno stanje zadovoljstva — popravilo kao rezultat tih vanjskih promjena i okolnosti koje se tiču vašeg tijela, kao posljedica toga da ste stekli neke stvari.

Nazovimo to točkom "dovoljnosti". Predstavlja točku u kojoj čo­vjek ima sigurnost, a život i egzistencija nisu mu ugroženi.

A sad laž odnosno mit.

"Ako te to malo stvari usrećilo, onda će te dvostruko toliko stvari dvostruko usrećiti, deset puta toliko stvari donijet će ti deset puta više sreće i tako dalje, do beskraja."

Po toj logici bi nevjerojatno bogati ljudi poput Princa Charlesa ili Donalda Trumpa ili kralja Fahda živjeli u stanju potpunog blaženstva. "Pohlepa je dobra," često ponavljana mantra Reaganova doba, utje­lovila je vjerski ili moralni način izražavanja toga mita. Više je bolje. Pobjednik je onaj tko umre s najviše igračaka.

Mnogi Amerikanci koji su preživjeli Veliku Depresiju shvatili su da je "više je bolje" samo mit.

Baka moje supruge, starica u devedesetim godinama, koja još uvijek živi skromno ali udobno, u to je vrijeme imala obiteljsku farmu i bila je sposobna prehraniti cijelu svoju obitelj uzgajajući hranu na svojoj zemlji, imala je drva za ogrjev i sama je tkala odjeću. Reciklaža nije bila pomodna stvar nego navika neopho­dna za preživljavanje. Sad, pod stare dane, baka ima dovoljno novca (zarađenog ulaganjima prihoda od prodaje farme) da bi mogla živjeti ekstravagantno, ali ona još uvijek svoje dvije haljine godišnje kupuje preko Searsovog kataloga, prikuplja kišnicu u kojoj pere svoju prekra­snu dugu kosu, piše pjesme i nalazi radost u pripremi hrane. Prozrela je mit i nastavlja živjeti mimo njega.

Neki su, naravno, iz Velike Depresije izišli s takvim ožiljcima da su otišli u suprotnom smjeru i posve prigrlili taj mit. Ekscesi Howarda Hugesa, na primjer, postali su legendarni, kao i bolna stvarnost da mu gotovo neiscrpni izvori nikad nisu donijeli sreću.

Na sličan je način taj mit postao srž vjerovanja u kulturama Ame­rike, velikog dijela Europe i većine zemalja u razvoju. Reklamne po­ruke ohrabruju djecu i odrasle neka kupuju proizvode koji im zapravo ne trebaju, a poruka u podlozi jest da će kroz nabavu, posjedovanje i uporabu tih stvari steći sreću. Cesto je reklamna poruka "kupite ovo i bit ćete sretniji" tako otvorena da zatekne i uzdrma osobu senzibiliziranu na taj mit. Zaboravite "točku dovoljnosti", kažu prodavači: ovaj proizvod ili ova usluga baš je ono što će vam napokon donijeti ispu­njenje.