18. POGLAVLJE

TAJNA DOKTRINA

PODRIJETLO ARIJSKE RASE U ATLANTIDI

"U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kada su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi poznati ljudi."

1. Mojsije 6,4

Kada se prije nekih 10.000 godina među upućenima u Tibetu po prvi puta pojavila Tajna doktrina, nije podučavana razumno ili prenošenjem s generacije na generaciju. Pristup Tajnoj doktrini novaku je bio moguć tek kada bi bili razvijeni centri u astralnom tijelu, a njegov se eterični organizam potpuno razvio.

Kao posljednja priprema za trenutak otkrivenja, kandidat je korak po korak morao biti uveden u kozmičko pismo, što znači da je morao proći isti proces što ga kasnije predaje grala nazivaju "učenje abecede bez vještine crne magije".

Kada je treće oko bilo potpuno otvoreno, tako da je moglo čitati Akašku kroniku (akasha u indijskoj filozofiji predstavlja eter, koji zajedničkim medijem okružuje kako materijalna tako i nematerijalna bića), inicirani bi postajao živim svjedokom cjelokupnog razvoja svijeta i čovječanstva.

Time što bi se kroz golema vremenska razdoblja vratio u prošlost postajalo mu je jasno duhovno podrijetlo zemlje i ljudskoga roda, tako da je kroz neprestano promjenljive uvjete života i razvojne cikluse mogao pratiti sudbinu čovječanstva.61

61 Tibetanski posvećenik koji je "čitao" Kozmičku kroniku uviđao je da čovjek nije nastao iz nižih životinjskih vrsta, koje su se sa svoje strane razvile kroz elemen

Dijelovi Tajne doktrine što ih je Haushofer prenio Hitleru odnosili su

se uglavnom na podrijetlo različitih ljudskih rasa u vremenskom razdoblju pretpovijesti što ga okultna znanost naziva Atlantidom. Ona pod tim shvaća civilizaciju što je tisućama godina postojala na nestalom kontinentu, sada pokopanom na dnu Atlantskog oceana.

Mnogi od važnih opisa životnih uvjeta u staroj Atlantidi, što ih je Haushofer prenio Hitleru, ljudima odgojenima u sterilnim i okamenjenim pojmovima modernog materijalizma moraju djelovati fantastično i neuvjerljivo.

Nešto od čudnog okoliša i neobičnih odnosa s obzirom na oblik, sposobnosti i svijest, te magične sile i svojstva što su vladali u Atlantidi, nastavlja živjeti u pustolovnoj mitologiji nordijskih naroda.

Atlantiđani nisu bili divlja i primitivna bića kakvima ih moderni znanstvenici, današnji antropolozi, neispravno prikazuju. Neke od mnogih i vrlo raznovrsnih civilizacija u Atlantidi dostigle su razdoblja socijalnog i tehničkog savršenstva u kojima su s mnogo predanosti njegovani znanost, odgoj i lijepe umjetnosti. Znanstvenici Atlantide otkrili su sredstvo kako iz sjemena izvlačiti životnu energiju, i te su sile koristili za dalekosežne komercijalne projekte u cijelom svijetu. Prijevozna sredstva nisu se sastojala samo od golemih, motorima pogonjenih brodova, nego su korišteni i zrakoplovi s različitim rafiniranim upravljačkim sustavima.

Pozabavi li se moderan čovjek životnim uvjetima i prilikama okoliša u Atlantidi, teško mu je shvatiti da su priroda elemenata i način njihova sklapanja u to doba bili potpuno drugačiji. S dobrim se razlogom može reći da je voda u tom razdoblju razvoja zemlje bila mnogo "rjeđa" nego danas, a i zrak je, sukladno tomu, bio daleko "gušći".

tarne organsko-fizičke procese. On je na cijeli razvoj čovječanstva gledao kao na neku vrstu dvostrukog procesa. S jedne strane vidio je fizičko-materijalni svijet u njegovom razvoju do životnih uvjeta koji čovjeku dozvoljavaju da se nastani u njemu kao fizičko biće, a s druge strane, shvaćao je da su i duhovni i duševni čovjekov organizam stvorili duhovi koji su ga htjeli pripremiti na njegov silazak iz makrokozma u mikrokozam, što će reći na ovozemaljski život. Ako bi takav Tibetanac iz pradavnih vremena živio danas i ako bi htio opisati takvo shvaćanje razvoja čovječanstva, morao bi se služiti kako darvinističkom fizikalnom terminologijom tako i Prvom knjigom Mojsijevom. Samo spajanjem tih očito suprotstavljenih pojmova mogao bi razotkriti slutnju stvarnosti sadržanu u Tajnoj doktrini.

S obzirom na današnje pojmove, Atlantida bi nam se činila kao da je prekrivena gustom maglom. No, Atlantiđani se time nisu osjećali ni na koji način hendikepiranima, jer svoja iskustva iz svijeta fenomena nisu stjecali izravno kroz osjetila. Živjeli su u nekoj vrsti intenzivne slikovne svjesnosti u kojoj je raznobojna predodžba događaja točno odražavala svijet osjetila.

Znatna razlika između današnjeg čovjeka i nekadašnjeg Atlantiđana posljedica je enormnih promjena što su se od tada zbile u ljudskoj svijesti.

Dok je moderan čovjek najjasnije svjestan svoje okoline dok "bdije", svijest o sebi samom u snu se potpuno gubi. Atlantiđaninu se, nasuprot tomu, tijekom dana, dok je bio aktivan u svijetu fenomena, svijest snižavala.

No, noću bi mu se svijest izoštravala, tako da je mogao vidjeti nebeske hijerarhije makrokozma s kojima je bio u magičnoj vezi.

Doba Atlantide obuhvaćalo je sedam epoha u kojima se, jedno za drugom, razvilo sedam ljudskih podrasa. Svaka od njih opstala je toliko dugo dok se sljedeća ne bi potpuno razvila. Sukladno Tajnoj doktrini, te rase Atlantide nazivale su se Rmoahalijcima, Tlavatlijcima, Toltecenima, Turancima, Arijcima, Akadijcima i Mongolima.

Adolf Hitler o Atlantidi je ponešto saznao od ostalih članova društva Thula, no bile su to uglavnom iskrivljene predodžbe, razvijene na temelju intelektualne analize nordijskog i teutonskog folklora. Tako je sada bio fasciniran svime što je od Haushofera saznao o skroz-naskroz magičnim sposobnostima i silama starih Atlantiđana.

Izvor magičnih sila Rmoahalijaca, Tlavatlijaca i Toltecena bio je potpuno razvijeni eterični organizam koji je sezao daleko preko granica fizičkog tijela. Njihov je jezik, primjerice, bio prisno povezan s prirodnim silama.

Njihove riječi mogle su ne samo ubrzati rast biljaka i krotiti divlje zvijeri, nego i u najkraćem roku na čudesan način liječiti bolesnike, ili su u ratnim vremenima mogle pokrenuti strahovite sile razaranja. Ono što je Karl Haushofer znao o vođama iz doba Atlantide vrlo će snažno utjecati na to kako će Hitler kasnije shvatiti svoju ulogu vođe njemačkog naroda.

Jer vođe atlantiđanskih podrasa nisu podlijegale zakonima prema kojima su se razvijala normalna ljudska bića. Oni su, doduše, na neki način pripadali sebi jednakima, no budući da su njihova fizička tijela u to doba bila mekša i plastičnija, takoreći gipkija i podložnija oblikovanju, duhovna bića koja su se nalazila na višoj razini mogla su se lakše zavući u njihove ljudske prilike. Oni su posjedovali duhovna i duševna svojstva nadljudske prirode; oni su svojim suvremenicima djelovali poput nadljudi, neke vrste bogo-čovjeka. Svi niži smrtnici štovali su ih, sa zahvalnošću su se podređivali njihovu vodstvu i bespogovorno su slušali njihove zapovijedi.

Takav nadčovjek podučavao je ljude znanosti, umjetnosti, zakonodavstvu i religiji te ih upućivao kako se izrađuju oruđa i vodi obrt.

Ti nadljudi također su bili upućeni u zakone koji su utjecali na nastajanje novih rasa. U svojim proročištima birali su posebne učenike koji su slani u vježbenička središta gdje su neko vrijeme morali živjeti izolirano.

Tamo su podučavani u razvijanju svojstava nužnih za uzgajanje novih rasa.

Takve precizno planirane mutacije koje su tijekom čitave epohe Atlantide regulirale nastanak i redoslijed podrasa bile su upravo suprotne drugim tipovima mutacija sasvim različite vrste.

Veličina, oblik i plasticitet tijela tijekom tih prethistorijskih epoha zasnivali su se više na stvarno postojećim duhovnim svojstvima nego na nasljednim čimbenicima. Ondje gdje su magične sile bile zloupotrebljavane kako bi služile za egoistično zadovoljavanje instinkta, strasti i želja, nastali su ljudski likovi koji su i oblikom i veličinom, bez izuzetka, bili odvratni i groteskni. To da su takvi "samomutanti" postojali poznato nam je iz opisa divova u mnogim nordijskim mitologijama, posebice iz Edde, koju su proučavali Dietrich Eckart i društvo Thule.

Sve tendencije u razvoju svjesnosti tijekom prve polovine epohe Atlantide svodile su se na profinjavanje snaga pamćenja. Budući da još nije postojala sposobnost razmišljanja u pojmovima, osobno iskustvo moglo se steći samo sjećanjem. Ako bi se pred dušom Atlantiđana ranoga doba prikazala neka slika, na um bi mu pala gomila sličnih predodžaba što ih je već doživio. Na taj način pohranjene su svakovrsne mudrosti za kojima je osobna sposobnost rasuđivanja mogla posegnuti.

Tako je sposobnost prisjećanja postupno dovela do stvaranja društvene strukture na tom potonulom kontinentu. Grupe ljudi birale su za svog vođu čovjeka koji je stekao velike rezerve sjećanja. Načelno je rasni identitet bio aspekt zajedničkog pamćenja.

Kada se pamćenje u obliku neke vrste "krvnog sjećanja" moglo prenositi kroz generacije, bio je to daljnji korak naprijed. Ljudi se djela svojih predaka nisu sjećali manje jasno nego što su sagledavali vlastiti život.

Vladari su svoja iskustva naslijeđem prenosili sinovima i unucima. Kult predaka razvijao se prema sličnim smjernicama prema kojima je nastao mnogo tisućljeća kasnije u Kini. Dinastije kraljeva stvarale su ogromna kraljevstva i imperije, a neprekinuti slijed vladanja povećavao je bogatstvo kraljevskih sjećanja i moć rasuđivanja.

Ipak, upravo je to sjećanje bilo ono što je dovelo do zlokobnog kulta ličnosti koji je do krajnjih granica poticao osobno častohleplje. Što je veća bila osobna moć nekog vladara, to je on više nastojao iskoristiti je. Budući da su stanovnici Atlantide imali magičnu moć nad životnim silama prirode, njihova je zloporaba dovela do katastrofalnih posljedica. Sile rasta i razmnožavanja zakočene su ako su izvučene iz konteksta svojih prirodnih funkcija i ako se neovisno o njima koriste u magičnom odnosu sa silama što se nalaze u zraku i vodi. Mnogi od najmoćnijih turanskih kraljeva upućeni su u funkcije duhova što se nalaze u elementima. Sada su počinili izdaju nad svojim znanjem. Egoističkom zloupotrebom učenja orakla, zasnovanih na svetim kulturama plodnosti, izazvane su najstrašnije katastrofe. Obredi crne magije, koji se nisu libili ni protuprirodne primjene sila za razmnožavanje, oslobodile su okova strašne, zlokobne sile, koje su konačno dovele do toga da je cijeli kontinent propao u strašnim prirodnim katastrofama.

U tom kritičnom trenutku povijesti Atlantide osnovana je nova rasa koja će duhovnu jezgru čovječanstva štititi od uništenja i jamčiti njen pravičan napredak tijekom sljedećih tisućljeća sve do prve polovice našeg postatlantidskog doba.

Destruktivne sile, inherentne magičnim svojstvima degeneriranih naroda, mogle su biti poražene samo novom i još višom sposobnošću -sposobnošću razmišljanja.

Sposobnost razmišljanja čak je nadmoćna magičnom sjećanju na prošlost. Razmišljanjem je čovjek naučio uspoređivati svoja iskustva i improvizirati.

Iz razmišljanja je proizišla sposobnost moralnog prosuđivanja, te na taj način kočenja i u razumne okvire usmjeravanja nezasitne sile instinkta, nagona i požuda. Samim time što je čovjek naučio razmišljati mogao je osluškivati unutarnji glas savjesti i time okončati egoistično zadovoljavanje perverznih želja kojima su Atlantiđani postupno uništili svoj kontinent.

Pod tako nemilim i hitnim aspektima odvijalo se rađanje "više rase" u Atlantidi. Ali, ta nova arijska rasa nije bila rezultat oplemenjivanja ranijih atlantidskih podrasa. Cjelokupni proces ljudskoga razvoja ostvario jeskok unaprijed kako bi tu novu, središnju rasu, nakon uništenja kontinenta prilagodio izmijenjenim uvjetima okoline.

Stara slikovna svijest koja je neviđene realnosti fizičkog svijeta odražavala u raznobojnim nizovima slika, nadomještena je sposobnošću izravne osjetilne percepcije svijeta fenomena.

Eterični organizam tog novog arijskog tipa smanjio se kako bi omogućio promjenu osobne inteligencije i izravne percepcije svijeta osjetila.

Ali te sposobnosti razmišljanja i osjetilnog percipiranja plaćene su totalnim gubitkom sve magične vlasti nad prirodom i životnim silama u ljudskom organizmu. Čak se i vanjski lik čovjeka radikalno promijenio. Plastično, gipko, meko, hrskavičavo tijelo Tlavatalijaca, Toltecena i Turanaca nadomješteno je tijelom izgrađenim oko čvrstog skeleta modernog čovjeka.

Uzgoj nove rase uslijedio je u oštrim klimatskim uvjetima u brdskim područjima na sjeveru kontinenta. Sasvim postupno i tijekom mnogih generacija uzgojeno je tijelo dovoljno čvrsto da bi se oduprlo štetnim utjecajima sila duše koje su ranije rase Atlantide odvele u propast.

Postupno paralelno smanjivanje eteričkog organizma nove je naraštaje lišilo sve magične vlasti nad prirodom. No, kao kompenzacija za to, onaj dio eteričnog tijela koji se spojio s fizičkim tijelom počeo je fizički mozak preobražavati u važan instrument razmišljanja. Kako je taj proces napredovao, to su jasnije nove generacije u svom fizičkom tijelu osjećale "ja" ili "ego", i time je čovjek po prvi puta doživio individualnu svijest.

Svi koji su bili odabrani za vođe i ratnike došli su u kamp za treniranje gdje su školovani nepokolebljivo i u najstrožoj disciplini. Ovdje su učili da svime što im se na zemlji prikazuje pred očima u makrokozmu upravljaju nevidljivi duhovi te da se tim silama moraju bezuvjetno posvetiti i staviti im se na raspolaganje. Njihov odgoj, koji je ležao u rukama hibridnih bogova-ljudi ili nadljudi, toliko ih je poticao da su svojim mislima mogli shvatiti načela prema kojima se arijska rasa treba nastaviti razvijati. Prije svega drugoga, tako su ih učili, trebaju poštivati i čuvati čistoću svoje krvi. Njihova moralna snaga ojačana je i iskušana tako da su se mogli oprijeti svim egoističkim prohtjevima i požudama. Na taj način razvijena su najbolja svojstva u najprobranijim primjercima arijske rase, a oplemenjivanje arijske rase time je sve više napredovalo.

Vladari degenerirajućih rasa na jugu kontinenta uočili su opasnost višeg razvoja nove arijske rase i objavili joj rat. Iz magle što je zaogrnula podnožje planina, prema arijskim su braniteljima nagrnule horde pljačkaških ratnika. Mnogi među njima bili su golemi, grotesknog izgleda i opremljeni strašnim magijskim silama, koje su im davale nadljudsku snagu.

Arijci su im suprotstavili novostečenu inteligenciju, a sposobnost improviziranja bila je dragocjenija nego sva magija što su je koristili napadači.

Eho tih okrutnih prethistorijskih bitaka između prvih, svog jastva svjesnih ljudskih bića i čudovišnih i magičnih stvorenja jedne protekle epohe, prenesen nam je mitovima koji nam pričaju kako su divovi bili nadmudreni.

Najveća razlika između arijaca i prijašnjih podrasa nestaloga kontinenta nalazila se u prirodi njihove svijesti. Većina predstavnika nove rase bila je potpuno odsječena od bilo kakvog oblika duhovnog vida. Noću bi uranjali u prazninu sna, a danju su bili slijepi za djelovanje duha u prirodi.

Ranija magična sposobnost pamćenja zakržljala je, a svaka nova generacija koja je odrastala bivala je sve više i više izolirana od duhovnog podrijetla čovjeka. Na raznovrsne načine ti arijevci imali su određene sličnosti s nama, današnjim ljudima, iako nisu poput nas bili zarobljeni u trodimenzionalnoj svijesti, jer oni su svoje misli doživljavali kao nešto darovano im od božanskih sila. Tada još nije postojala individualna sposobnost usmjeravanja i kombiniranja misli na intelektualan način. Ljudima se više činilo kao da su im misli dala viša bića koja su ih vodila i htjela utjecati na njihovu volju.

Kako bi se kompenziralo duhovno sljepilo, izazvano totalnim ograničavanjem osjetilnog svijeta, elita rase pripremana je na inicijaciju na "sunčanom proročištu". Nakon daljnjeg i još napornijeg školovanja u samodisciplini i poslušnosti, sazrijeli su i otvoreni centri u astralnim tijelima nekolicine odabranih, tako da su mogli vidjeti duhovne hijerarhije. Pomoću simbola "sunčanog kola" ili "četverokrakog kukastog križa" novi posvećenici preuzeli su vodstvo svoje rase i postali su posrednicima između narodnih masa i nevidljivih viših sila. Oni su poučavali jednu novu religiju koja je sve aspekte života pokušavala usuglasiti s univerzalnim božanskim poretkom svijeta.

Arijske narode iz Atlantide izveo je veliki Manu, posljednji Božji sin ili nadčovjek. Putovanje je išlo uzduž Europe i Azije prema pustinji Gobi i odande prema lancu planina Himalaje, prema Tibetu. Ondje gore, na krovu svijeta, osnovano je sunčano proročište koje je trebalo upravljati i vladati sa sedam civilizacija tijekom doba nakon Atlantide.

Posvećenici,školovani u tom proročištu, kao reinkarnacija postali su vođe mnogih različitih naroda koji su također preživjeli opći potop i sada su nastavalirazličite dijelove Europe, Azije i Amerike. Velika većina najvrjednijih arijskih naroda naselila se u Indiji.

Nije teško predočiti si koje su djelovanje ta otkrića iz Tajne doktrine imala na Hitlerovu prijemčivu i đavlu odanu narav. Kasnije ćemo još opisati kako su rasistička učenja što mu ih je prenio Haushofer postala dijelom programa školovanja SS-odjeljenja u partijskim školama62 iz kojih je trebao proizići novi tip nacističkog nadčovjeka.

62