Tajanstveni čovjek

Po svemu sudeći su priče o ekspediciji stigle do mnogih poklonika, tako da su i drugi automobili počeli pristizati. Tako da je Svami rekao: “Ne, nećemo jesti ovdje.” Gospođe su pospremile hranu natrag u automobile i krenuli smo natrag prema Simli. Na našem putu smo trebali proći preko prostranog zasnježenog polja. Svami je zaustavio automobile, mi smo izišli i počeli hodati po snijegu. Svi su početi praviti i bacati snježne grude jedni po drugima, svi osim Svamija. Nakon nekoliko minuta cijela procesija automobila koja se je uputila na mjesto gdje smo bili, misleći da je Svami još uvijek tamo, prouzročila je gužvu na cesti. Jedan automobil se zaustavio upravo na rubu ceste na mjestu gdje smo se mi grudali. Svami je otišao do tog automobila, prozor se otvorio i u njemu je na stražnjem sjedalu sjedio zdepast Indijac. Svami mu je prišao, zamahnuo je svojom rukom kružnim pokretom, dlanom okrenutim prema dolje i stvorio je veliki prsten, stavio ga na prst muškarca, a nakon toga se vratio do mjesta na kojem smo mi stajali u snijegu i promatrali. Nije rekao niti jednu riječ, a isto tako niti muškarac nije ništa prozborio. Još jedno, barem po mojem sudu, vrlo tajanstveno.