Živeti radosno

Jednom davno, u drevnoj Kini, živjela su dva brata. Obojica su bili marljivi i radom su stekli veliko blago.

Jednog dana, na putovanju ih uhvati kiša. Do najbližeg sela bilo je još dosta puta, pa odlučiše potražiti zaklon. Na obližnjem groblju naiđoše na napušteni hram.

Ušavši u hram, ugledaše nekog starog čovjeka. Opaziše da u ruci drži mali gong. Zanimalo ih je, pa ga upitaše što mu je to.

Starac reče: 'Ja sam vjesnik. Zadaća mi je da stanem pred vrata čovjeka koji će uskoro umrijeti i udarim u gong tri puta. To im je znak da bi trebali preminuti."

Braća se isprva zgroziše nad pričom, ali poslije obojica pomisliše da je starac najvjerojatnije neki luđak.

Starac je po njihovu izrazu lica znao što su pomislili i reče: "Znam što mislite. Ne vjerujete mi. No, moram vam reći da ćete tijekom sljedećeg tjedna vas dvojica umrijeti. Vidjet ćete i sami kad kucne čas." I tada im pred očima nestane.

Braća su bila potresena. Kad je kiša prestala, nastavili su putovanje, ali i jednog i drugog uznemirio je ovaj neobičan događaj.

Starčeve riječi potaknule su u starijem bratu mučne i teške misli. "Cijeli sam život radio i skupio veliko blago, ali kakve koristi od njega? Preostaje mi još samo koji dan života, a onda me više neće biti." Nije mu više bilo do jela i nije više mogao spavati. Ubrzo se razbolio.

Kad je došao i taj dan, bio je tako bolestan da više nije mogao ustati iz kreveta. Čuo je tri udarca o gong i preminuo, točno kako je starac rekao.

Starčeve riječi potaknule su i u mlađem bratu mučne i teške misli. "Cijeli sam život radio i skupio veliko blago, ali kakve koristi od njega? Preostaje mi još samo koji dan života, a onda me više neće biti."

No tada pomisli: "Zato ne treba gubiti vrijeme. Blago moram iskoristiti i to brzo!" Bacio se na posao da razdijeli sve što posjeduje. Krenuo je kroz selo i dijelio novac, dajući priloge u dobrotvorne svrhe i za javno dobro.

Seljane je njegova darežljivost ugodno iznenadila i bili su mu zahvalni. Odlučiše da će organizirati posebnu proslavu u njegovu čast. Kad su se svi okupili ispred njegove kuće, zabava je počela. Glazbenici su svirali, ljudi plesali i nazdravljali njegovoj dobroti. Svi su se krasno zabavljali.

Pojavi se onaj starac sa svojim gongom. Ugleda pred kućom veliko bučno mnoštvo. No, on je došao obaviti svoju zadaću, pa se progurao kroz gomilu prema kući koliko je mogao i tri puta udario o gong.

Nitko ga nije čuo. Ljudi su mislili daje i on jedan od svirača. Mladi brat je bio tako zauzet razgovorom s ljudima koji su mu zahvaljivali i pljeskali da uopće nije primijetio starca.

Starac pokuša još jednom. Pa onda još jednom. Ništa nije obavio. Na kraju odustane i ode.

Sljedećeg tjedna mladi je brat bio još više zauzet. Ljudi su ga doživljavali kao najuglednijeg mještanina i mnogi su poželjeli surađivati s njim na nekom projektu ili ih je zanimalo njegovo mišljenje o nekoj stvari koja se ticala općeg dobra.

Žureći s jednog sastanka na drugi, mlađi bi brat ponekad stao i zapitao se: "Nije li onaj starac već trebao doći na moj prag? No što ću sad, nemam vremena na to misliti. Ima još puno ljudi kojima moram pomoći."

                                                      Tao

Ova priča nudi više pouka. Starac i njegov gong simbol su neizbježnosti smrti koja dolazi na kraju života. Sve će nas starac jednom posjetiti. Možda ne znamo kada će doći, ali znamo da prije ili poslije mora doći. To je sudbina koja svakog čeka.

Ljudi na to različito reagiraju. Neki medu nama, poput starijeg brata iz priče, pognu glavu pred neizbježnim. Padnu u depresiju. Ova spoznaja razara svu njihovu energiju. Možda se neće svi fizički razboljeti, ali duh će sigurno bolovati. Bolest se manifestira kao dosada i inercija. Dosadno nam je i nije nam ni do čega. Ionako to nema smisla, čemu se uopće truditi?

Drukčije reagiraju oni koji su više nalik mlađem bratu. On je jednako shvatio neizbježnost sudbine koja ga čeka, ali je odlučio da će dotad nešto učiniti. Umjesto da prizna poraz i povuče se, spoznaja da životu dolazi kraj potakla ga je da živi punim životom.

Pogledajmo kako je sva razlika između njih dvojice jedna misao. To pokazuje da je moguće da jedan trenutak potpune jasnoće, jedna iznenadna spoznaja, može biti dovoljan poticaj da zauvijek promijenimo svoj život. To je prosvjetljenje... nešto tako daleko i nedostupno, a zapravo tek časak udaljeno.

Bogatstvo koje su stekla dvojica braće predstavlja stvari koje gomilamo cijelog života. Ne samo predmete i imovinu nego i cijelu mentalnu prtljagu koju cijeli život vučemo za sobom. Bogatstvo je zapravo gomilanje stvari kojima zatrpavamo i svoju okolinu i svoj um: stari časopisi koje nemamo srca baciti, a nikad ih više nećemo čitati, ali i stara razmirica s osobom koju smo nekad poznavali i tako dalje. Postupci mlađeg brata - dijeljenje bogatstva, davanje drugima, pridonošenje općem dobru - simboliziraju kultivaciju taa. Oni koji njeguju Tao daju sve i bezuvjetno, pojednostavljuju svoj život i usredotočeni su na druge, a ne na sebe.Što više to činimo, to smo duhovno jači i radosniji u životu.

To nam kazuju i sljedeći stihovi iz poglavlja 81 Tao Te Chinga:

Mudar čovjek ne gomila stvari.

Što više živi za druge, to je bogatiji njegov život. Što više daje, to više ima.

Ti stihovi, kad ih povežemo s pričom, otkrivaju nam veliku i moćnu istinu: njegovanjem taa nadilazimo sudbinu.

Kad se starac pojavio pred kućom mlađeg brata, on se nije obazirao na njega - jer je davao sve od sebe, bio je posvećen svojim gostima i posve usredotočen na to da živi u punom smislu te riječi. Zbog toga mu starac nije mogao ništa. Isto je i s nama. Njegovati tao ne znači samo meditirati u tišini ili povući se u osamu na planini. Jednako je važno posvetiti se zajednici u kojoj živimo. Njegovati odnose s ljudima, osjećati povezanost i bliskost te iskusiti krepku energiju koju dobivamo družeći se s drugima. Sto više učinimo za druge, to ćemo biti zadovoljniji i sretniji; što više dajemo drugima, to ćemo više radosti dobiti. Živimo li u skladu s ovom poukom, život postaje veliko veselje kao što i treba biti, kao što je veselo bilo mnoštvo pred kućom mlađeg brata. I kad vam se tada pred kućnim pragom pojavi nešto loše, ne može vam nanijeti nikakvo zlo. Pozitivna energija koju stvarate obrambeni je zid koji ne dopušta da vas dotakne i loše će se povući. Zapravo, najvjerojatnije nećete ni primijetiti da je loša karma bila i otišla - poput mlađeg brata iz naše priče, ne stignete to primijetiti jer ste previše zauzeti životnim slavljem!