Očuvati skladno okruženje

Jednog dana dok je mudrac pio čaj sa svojim učenikom, začuše izvana viku. To su se dva čovjeka o nečemu prepirala. I jedan i drugi vikali su sve glasnije. Nijedan ni drugi nisu bili spremni popustiti.

Nakon tog silnog vikanja, jedan se bijesno okrene i ode. Drugi ostane kipteći od gnjeva. Taj je nakon nekog vremena ušao u kuću tražeći Mudraca.

"Učitelju, morate presuditi u našoj razmirici", reče. "Ja sam mu pokušavao objasniti, ali ne sluša. Nevjerojatno je tvrdoglav. "

Mudrac mu da do znanja da će pomoći te čovjek ispriča cijelu njihovu svađu. Do tančina je prepričao što je u svađi tvrdio i objasnio zašto je njegov stav očito najrazboritiji i najispravniji.

"Sto kažete, Učitelju? Imam li pravo ja ili on?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Malo poslije, onaj drugi čovjek, koji bijaše otišao, također ude u kuću tražeći Mudraca.

"Učitelju, vjerojatno ste maloprije čuli da vičem", reče. "Stavovi onog drugog zasnovani su u potpunosti na netočnoj logici, a ja za svoje argumente imam čvrste dokaze. Možete li vi riješiti našu razmiricu?"

Mudrac potvrdno kimne te mu čovjek ispriča svoju priču. Brižljivo je istaknuo logičke pogreške svojeg protivnika i naveo dokaze koji govore u prilog onome što je on u raspravi zastupao.

"Sto mislite, učitelju? Tko ima pravo, a tko krivo?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče Mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Učenik, koji je sve vrijeme šutio, ostao je nemalo iznenađen: "Učitelju, kako je to moguće? Ako ovaj ima pravo, onda onaj ima krivo, ali s obzirom na to da ste onome već rekli da ima pravo, znači da ovaj ima krivo! Jedan od njih je govorio istinu, znači da drugi nije. Ne mogu istovremeno obojica biti u pravu. Zar nemam pravo?"

"Naravno da imaš pravo!", reče Mudrac.

                                                         Tao

Tau možemo pristupiti samo ako se oslobodimo smrtonosnog stiska logike, koristeći puno moćnije oruđe Intuicije. Kad propadne pokušaj da racionalnošću uma dokučimo Tao, u igru ulazi Srce i prigrljuje ga spoznajom koja nadilazi znanje. Tajna je u osjećajima.

Jedna od većih opsesija koju gajimo u životu jest želja da budemo u pravu. Ponašamo se kao da nam je očajnički potrebno dokazati da smo u pravu, pa što košta da košta. Ako se netko ne složi s nama, nije nam žao uložiti ogromnu fizičku i emocionalnu energiju da mu dokažemo da smo mi u pravu i spremno se prepiremo.

Postižemo li što smo htjeli? Obično ne. Prepirke rijetko završavaju sporazumom. Mnogo češće razdvajaju ljude. Vaše rezoniranje može biti savršeno precizno i vaši dokazi mogu biti nepobitno čvrsti, a ipak se može dogoditi da sugovornika ne možete uvjeriti u svoje mišljenje zato što rasprave obično ne nastaju zbog istine, nego zbog vrlo ljudske potrebe da budemo u pravu - bez obzira na činjenice.

Zato se mudri ljudi suzdržavaju od rasprava. Svađa troši energiju, a daje malo rezultata. Što ste uporniji u nastojanju da druge ljude uvjerite u ispravnost svojeg mišljenja, to se oni upornije opiru. Rasprave i prepirke obično su protivne wu veiju.

Poglavlje 81 Tao Te Chinga jasno kaže:

Dobri ljudi nisu svadljivi, svadljivi ljudi nisu dobri.

Mudraci ne potiskuju i ne potiru potrebu za raspravom. Oni je nadilaze. Svjesni su uzaludnosti pokušaja da svoj stav nametnu nekome tko to ne želi. Budući da je to samo gubitak vremena, pažnju usmjeravaju na to da temu razgovora sagledaju iz perspektive sugovornika.

Budući da se suzdržavaju od rasprave i promatraju, mudri ljudi imaju sposobnost sagledavanja raznih strana. Većina ljudi vidi samo jednu stranu istine. Za Mudraca je to ograničiti perspektivu slično kao i navući zastore ostavljajući uzak prorez. Široka percepcija uočava da obje strane istovremeno mogu biti u pravu. Zapravo, valjanih perspektiva je mnogo, ima ih koliko ima i ljudi na svijetu, jer svaka je perspektiva nekome valjana.

Konvencionalna predodžba po kojoj je jedno apsolutno točno, a drugo apsolutno pogrešno, samo je iluzija. Možda može utješiti nekoga tko traži pojednostavljen, crno-bijeli prikaz kompleksne stvarnosti sa svim njezinim nijansama sive boje, ali isto tako može voditi i u nefleksibilnost, uskoću pogleda, dogmatičnost, pa čak i fanatizam.

To ne znači da Mudraci nemaju vlastito mišljenje. Upravo obrnuto. Ne samo da imaju svoje mišljenje nego je to mišljenje obično i izuzetno utemeljeno mišljenje, upravo zbog toga što su predmet sagledali sa svih strana. Stoga se ne može reći da su Mudraci ljudi koji ne razlikuju dobro od lošeg; upravo obrnuto, vrlo su rigorozni i disciplinirano se pridržavaju svojeg poimanja dobrog i lošeg.

Ključ je u tome što su jednako rigorozni i disciplinirani u tome da se klone nametanja svojih ideja onima koji ih ne žele saslušati. Uostalom, zašto da se mudar čovjek prepire s vama kad ste vi ionako u pravu?

Ceniti i poštovati druge

Tako dobri ljudi služe kao učitelji lošima,                                                                                                                                     a loši ljudi daju snagu dobrima.                                                                                                                                      Tko ne poštuje Učitelja,                                                                                                                                                      ili ne cijeni onog koji mu daje snagu,                                                                                                                          iako prividno učen, ne slijedi pravi put.

                                                           Tao

Poglavlje 27 Tao Te Chinga iz kojeg su ovi stihovi povezujemo s frazom koja se često čuje: kad u nekoga uperiš prst tri su prsta uperena u tebe. Isto se može reći i naviše drugih načina. Na primjer, jedna poslovica kaže da onaj tko živi u kući od stakla ne bi trebao bacati kamenje. Treba biti svjestan svoje nesavršenosti i ne donositi lako sud o drugima. Isus je krenuo i dalje pitajući zašto bismo uopće sudili o drugima. Nezaboravne su njegove riječi: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen."

Tražeći mane drugima, upiremo prst u njih. I bacamo kamenje teških optužbi i srama. Često pritom ne razmišljamo o vlastitim nedostacima. Ne vidimo staklene zidove kuće u kojoj živimo.

Većina nas će se s ovim složiti, ali neće nas mnogo to provesti u djelo. Upiranje prstom ne svodi se samo na optuživanje i blaćenje. Činimo to i isticanjem nedostataka, porugom i pokudom. Reklo bi se da u tome nalazimo takav užitak da to činimo bez prestanka.

Razmislite li u ovom trenutku o nekim konkretnim primjerima u svojem životu, možda ćete otkriti isti problem. Svi u drugima nalazimo mane koje jednostavno smatramo nepodnošljivima. Ponekad je teško odoljeti iskušenju da im nešto kažemo o tim njihovim manama - poslije će vam možda biti žao, ali u tom trenutku dali ste si oduška i bilo vam je lakše, zar ne?

"Ja samo kažem istinu", reći ćete možda u svoju obranu. "Negativnosti koje ističem odgovaraju stvarnosti. U stvari, ta osoba zaslužuje i puno gore od toga."

Drugim riječima, za sebe ste u tom malom dramskom komadu uzeli ulogu pozitivca, a drugome ste dodijelili ulogu negativca.

Ne zaboravite da je u paradigmi Taa sve relativno. Sve dobiva značenje samo u usporedbi s nečim drugim. To u ovom slučaju znači da ne možete uvijek vi biti "dobar čovjek". U usporedbi s nekim tko možda još nije na vašem stupnju duhovnog razvitka, vi to možda i jeste, ali u usporedbi s nekim čišće duhovnosti, mogli biste ispasti "loš čovjek".

Vidimo kako bi loši ljudi još trebali puno učiti od onih dobrih. Ali kako loši ljudi mogu biti izvor snage dobrima? Sto je Lao Tzu mislio time reći?

Jedan od načina na koji loša osoba može biti izvor snage jest da bude primjer. Dobri od lošega promatranjem mogu puno naučiti. Na primjer, kad netko tko ne zna zbog svojeg neznanja učini nešto što nije pametno i donosi nevolje, promatrajte i učite da ne biste učinili istu pogrešku. Loša osoba može biti izvor snage i tako da služi kao zrcalo i kao povećalo. U ovom slučaju je najvažnija spoznaja da nedostatak koji vam je na drugoj osobi odbojan najvjerojatnije imate i sami. Možda samo u tragovima, ili je možda samo prije postojao i više ga nema, ili bi tek mogao postojati i vi se toga bojite. Što manje želite imati određenu osobinu, to žešće reagirate kad je prepoznate u drugome. To djeluje na vas kao da ste se vidjeli u iskrivljenom zrcalu koje odražava i naglašava nešto negativno. I ta vas pomisao izluđuje. Jedan moj prijatelj je to doživio na vrlo prizemnoj razini. Jednog dana je hodajući ulicom ugledao predebelu ženu pokvarenih zubiju koja se na cesti natezala sa svojom djecom. Scena mu

je bila nevjerojatno odbojna. Toliko ga je pogodila da je cijeli dan nije mogao izbrisati iz glave. Odlučio je porazgovarati s nekim. Jedan je njegov prijatelj dobar psiholog te mu se obratio i ispričao mu kakvo gađenje i odbojnost osjeća prema toj ženi. Prijatelj je neko vrijeme šutke slušao. Zatim ga je upitao: "Jesi li ti ikad imao problema s prekomjernom težinom?"

"Jesam. Bio sam strašno debeo."

"A zubi? Jesi li ikad imao problema sa zubima?"

"Dosta sam popravljao zube.Vidim kamo ovo vodi..."

Njegov prijatelj je samo kimnuo glavom. "A djeca? Jesi li imao problema s djecom?"

"Da", odgovori moj prijatelj. Polako je počeo shvaćati. "Nije ona ta koja u meni izaziva gađenje. Gadim se samom sebi ili se možda bojim da bih jednog dana i ja mogao biti poput nje. Nije mi više čudno što me ta scena tako pogodila."

Pokušajte i sami učiniti nešto slično. Pokušajte izvesti sljedeći pokus: na papiru ispišite imena ljudi koji vam se ne sviđaju. Zatim uz svako ime napišite koja vam osobina te osobe naročito smeta. Zatim pročitajte cijelu listu mana i pritom budite potpuno iskreni: moguće je da ćete, na svoju veliku žalost, otkriti da svaka mana koju ste naveli postoji, na neki način ili u neko određeno vrijeme, i u vama.

Ne dajte da vas to obeshrabri. Shvatite da su vam ljudi čija ste imena naveli učinili veliku uslugu. Pomogli su vam da prepoznate nesavršenosti vlastitog karaktera. Postali su, doslovno, izvor vaše snage.

I ne zaboravite da tao uvijek ide ruku pod ruku sa smislom za šalu. Njegujući Duhovno volimo se malo i nasmijati, takav je tao. Iskoristimo novostečenu spoznaju na neki kreativan način.

Pođite do ljudi koji vam se ne sviđaju i recite im, jednom po jednom, da su oni vaš veliki izvor snage. Možete li zamisliti njihov izraz lica u tom trenutku?

Neka ljudi koje volite pročitaju ovo poglavlje ili im ga prepričajte svojim riječima. Kad se sljedeći put posvađate s njima i kad znate da nemate pravo, ali se ne želite nipošto ispričati (muškarci, vi sad posebno obratite pažnju na ovo), pitajte ih jeste li im upravo vi poslužili kao izvor velike snage. Vjerujte da će sva napetost odmah popustiti.

Vratimo se uzrečici kojom smo započeli ovu raspravu: kad u nekog uperite prst, tri su prsta uperena u vas. Uvjerili smo se da je to i doslovno istina, jer svaka osobina koja vam se na nekome ne sviđa u nekom obliku postoji i u vama. Možda postoji samo trunčicu, ali ipak postoji i to je ono na što ste reagirali.

A što bi bilo da ste osoba bez mane? U tom slučaju nijedan prst ne bi bio okrenut prema vama i u trenutku kad biste u nekoga uperili prst, svi bi prsti bili okrenuti prema toj osobi. Pokušajte to vizualizirati. Vidjet ćete da pokret rukom više nije gesta optužbe. Ne, vi ste ispružili cijelu ruku, pružili ste ruku nekom da se rukujete ili da mu pomognete. Ako nijedan prst nije okrenut prema vama, znači da ne tražite mane. Ova je osoba izvor vaše snage, a vi volite izvor svoje snage... jer ste postali učiteljem.