Kako vidimo smrt
Gospa Li, kneza Aija kći, kad se za kralja Jina udavaše, plakala je, rukav suzama natopila. Ali kad živjela je u palači, i s kraljem u kraljevskoj postelji počivala, i fina jela objedovala, požali što je plakala.
Znamo li da mrtvi nisu požalili što živjeti nisu željeli?
Ova Chuang Tzuova priča uspoređuje ljude s kraljevnom Li. Prije vjenčanja sve bi dala da se ne mora udati, kao što bismo i mi sve dali da ne moramo umrijeti. Njezine suze predstavljaju sve naše pokušaje da živimo dulje, ostanemo zdravi i zadržimo mladenaštvo što je dulje moguće.
Ali kad se udala i počela živjeti u braku, kraljevna je otkrila da bračni život i nije tako loš. Uživala je u svakovrsnom obilju. I tek je tada shvatila da je njezin prvotni otpor bio besmislen.
Tako ćemo možda i mi tek nakon smrti uvidjeti da Život nakon smrti možda i nije ništa strašno. Ljudi koji su iskusili susret sa smrću listom govore o tome da se ne treba bojati onoga što nas čeka s Druge Strane. Možda će se i nama jednom sav taj trud da izbjegnemo smrt činiti besmislenim.
Smisao Chuang Tzuove priče aktualan je i danas, 2500 godina nakon što ju je zapisao. Mi jednostavno ne znamo što nas čeka nakon smrti. A budući da nemamo apsolutno nikakve informacije, zašto stvaramo bilo kakve pretpostavke? Ne bi li bilo pametnije da zaboravimo strah i strepnju i energiju uložimo u življenje, ovdje i sada?
bglavac
edin.kecanovic
