Kako prijatelji pomažu egu

Su Dongpo, jedan od najvećih kineskih pjesnika koji je živio prije otprilike tisuću godina, za vrijeme dinastije Song, bio je marljiv učenik budističkih učenika. Često je o budizmu razgovarao sa svojim dobrim prijateljem Fojinom, zen učiteljem. Stanovali su u blizini, između njih je bila samo rijeka: Su Dongpo je živio na sjevernoj obali, a hram zlatne gore u kojem je živio Foyin bio je na južnoj obali.

Jednog dana, Su Dongpo osjeti nadahnuće i napisa ovu pjesmu:

Klanjam se nebu unutar neba,                                                                                                                                 tankoj crti svjetla što obasjava Svijet.                                                                                                                             Osam me vjetrova nije pomaklo                                                                                                                                        kad sam miran sjeo na purpurno zlatan lotosov cvijet.

Zadovoljan pjesmom, Su Dongpo pozva poslužitelja da je odnese Foyinu. Bio je siguran da će i njegov prijatelj biti jednako oduševljen.

Pročitavši pjesmu, Fojinje odmah vidio daje pjesma posvećena Buddhi i da ističe Duhovnu oplemenjenost pjesnika. "Osam vjetrova" iz pjesme su pohvala, poruga, čast, sramota, dobitak, gubitak, zadovoljstvo i jad — sile koje pripadaju materijalnom svijetu i kojima ljudi utječu jedni na druge. Su Dongpo pjesmom kaže da je on dosegao višu razinu Duhovnosti na kojoj te sile na njega više nemaju utjecaja.

Sa smiješkom na licu, zen učitelj dopiše riječ "prdež"na isti list papira i pošalje ga natrag Su Dongpou.

Su Dongpo očekivaše potvrdu i komplimente te se strahovito iznenadio kad je vidio što mu je učitelj zena napisao. Sav se zajapurio od bijesa. "Kako se usuđuje slati mi ovakve uvrede taj ušljivi starac! Zahtijevam objašnjenje!"

Bijesan i uvrijeđen, Su Dongpo zatraži čamac koji će ga odmah prevesti na drugu obalu. Tek što su prešli rijeku, nestrpljivo iskoči iz čamca i uleti u hram. Odmah će naći Fojina i zahtijevati ispriku.

Fojinova su vrata bila zatvorena. Na vratima je bio papirić na kojem je pisalo:

Osam me vjetrova nije pomaklo,                                                                                                                                                   prdež me odnio preko rijeke.

Su Dongpo bijaše nemalo iznenađen. Fojin je, dakle, očekivao da će on odmah doći. Sav je njegov gnjev odjednom nestao, jer je shvatio što mu prijatelj poručuje. Ako je zaista tako Duhovno profinjen da ga osam vjetrova ne može pomaknuti, zašto tako spremno odgovara na malu provokaciju?

Sa svega nekoliko poteza perom i bez imalo napora, Fojin je pokazao Su Dongpou da ipak nije tako Duhovno napredan kako tvrdi. Posramljen, ali bogatiji za ovu spoznaju, Su Dongpo se tiho povuče iz hrama.

Ovaj je događaj bio ključan preokret u Su Dongpovu Duhovnom razvitku. Postao je istinski skroman čovjek, a ne netko tko samo tvrdi daje takav.

                                                             Tao

Jedna od lekcija koje je najteže svladati jest nadilaženje ega. Na intelektualnoj razini razumijemo sve razloge zbog kojih je ta lekcija tako važna, no kad dode trenutak da pokažemo kako stvari stoje umjesto da samo pričamo, često pokažemo da smo još jako daleko od ideala.

Ego se često manifestira kao snažna potreba da budemo u pravu. Mehanizam njegova djelovanja često je neprimjetan - obično u tom trenutku nismo svjesni da smo pod utjecajem ega. Djelovanje ega je negativno jer nas ne potiče da potražimo dublju istinu ni potpunije razjašnjenje. Nagoni nas da krenemo kraćim putem izvrćući nam misli tako da smo na kraju posve uvjereni u vlastitu ispravnost. S tim čvrstim uvjerenjem bacamo se na žestoko dokazivanje da smo u pravu i želimo pobijediti pod svaku cijenu. Ponekad se ono što tvrdimo podudara s objektivnom stvarnošću, ali ponekad nije tako. Zaslijepljeni egom, ne vidimo razliku. Pa i kad na kraju uspijemo dokazati da smo bili u pravu, pobjeda je nekako prazna i besmislena, jer radi pobjede smo odbacili sklad i suosjećajnost.

Moguće je da se trudimo i opominjemo da pripazimo na ego, ali u trenutku kad krene napad na naše stavove, zaboravimo sve opomene i spremno se bacamo u bitku. Možda ne vladamo sobom... možda su naši postupci i riječi u vlasti ega koji je uvijek željan bitke i nadmetanja. Priča o Su Dongpou govori nam da je obuzdavanje ega vječni izazov za svakog čovjeka i da je taj izazov težak jednako danas kao što je bio prije tisuću godina. Ako je čak i veliki Su Dongpo imao problema s time, što očekivati od nas, običnih smrtnika.

Priča naglašava da je jedno znati istinu, a drugo živjeti u skladu s njom. Neosporno je da je Su Dongpou bio briljantan mislilac. Takvim su ga smatrali njegovi suvremenici, a i mnogi noviji naraštaji koji su proučavali njegove pjesme. I vrlo je moguće da je on zaista dobro razumio pouku o osam vjetrova. Na žalost, razumije ju na intelektualnoj razini, a nije ju pretočio u ispravno postupanje ili ispravno nepostupanje.

Isto tako, to što znamo što je ego ne znači da ga znamo kontrolirati. Dok ovo učenje potpuno ne usvojimo, dok samo znamo, na racionalnoj razini, što je njegov smisao, ponavljat ćemo iste pogreške. Vidjeti stazu ispred sebe i krenuti tom stazom nije isto.

Ego djeluje u društvenom kontekstu. Su Dongpo je želio potvrdu vrijednosti svoje pjesme zato što je čeznuo za hvalom i divljenjem, a tu čežnju stvara ego koji potiče potrebu da se "svidimo" drugima. Zamislimo da je to maska koju po potrebi stavljamo da bismo odigrali neku ulogu. Kad smo sami, izvan društvenog konteksta, masku ćemo skinuti jer u tim trenucima nemamo potrebu nikome izgledati blistavo i privlačno.

To znači da bi potpuno eliminiranje ega mogao biti realno dostižan cilj. Društvena smo bića i većina ljudi uvijek će tražiti društvo drugih ljudi. Ego je u određenoj mjeri uvijek prisutan kad ljudi međusobno komuniciraju, koliko god su neki od njih svetački čisti.

Možda je u tome tajna. Ako vjerujemo da se moramo i trebamo riješiti ega, nismo li sebi možda zadali cilj koji je nemoguće ostvariti? Kako bi bilo da ga promijenimo, da nam cilj ne bude eliminacija ega nego sloboda od ega?

Robovi ega postajemo zbog toga što smo ovisni o tome što će drugi o nama misliti. I kad ne dobijemo potvrdu ili odobravanje za kojim čeznemo, burno reagiramo. Tek tada ego izmiče kontroli jer potreba da znamo što o nama misle drugi zapravo je prvenstveno potreba da drugi o nama misle dobro.

Počnemo li sada svjesno popuštati potrebi ega za pažnjom i uvažavanjem, brzo ćemo otkriti da egu toga nikad nije dosta. Neki popularni pjevač može biti idol milijunima i predmet obožavanja prepunog stadiona, a ipak se može osjećati samim na svijetu. Kad ego poraste, otvara se poput jame bez dna koju nikad nije moguće napuniti.

Stoga, kad govorimo o slobodi od ega, ne mislimo na gušenje ega u budističkom smislu i ne želimo reći da ga treba suzbiti ili poricati njegovo postojanje. Suzbijanje i poricanje najmanje su uspješni. Biti slobodan od ega znači osloboditi se njegova čvrstog stiska i ne služiti mu. Želimo biti gospodari svog ega, a ne njegovi robovi.

To znači i odustati od potrebe da branimo svoje stavove. Odbaciti želju da budemo u pravu i da nekog u to uvjerimo. Svoje stavove možemo imati i ne pokazujući ih nikome, ne dokazujući ništa, ne opravdavajući ih. Kad se oslobodimo ovih lažnih zasada, pregledat ćemo. Uvidjet ćemo da je uvjeravanje drugih u naš pogled na stvari rasipanje energije kojom ne postižemo ništa. Naši pogledi nisu više valjani ako ih branimo ni manje valjani ako ih ne ističemo.

Kineska poslovica kaže: "Obitelj koja živi u skladu, živi u blagostanju."

Važnost obitelji ne možemo dovoljno naglasiti. Obitelj je vaš dom, vaše sigurno utočište, vaša palača. Mjesto gdje možete odahnuti, zacijeliti, napredovati i izvor je velike snage.

Obiteljski odnosi odražavaju se direktno na odnose izvan obitelji. Tko je sretan u svojoj kući, obično je uspješan u društvu i na poslu. Nesloga kod kuće često vodi u neuspjehe i nesreće na drugim životnim planovima. Stoga oni koji njeguju tao obitelj smatraju nužnim okruženjem za njegovanje taa.

Kako stvoriti, održati i poboljšati obiteljski sklad? Oni koji njeguju tao rukovode se ovim načelima:

•   Ima li u vašoj obitelji svađa? Ako ih ima, ne zaboravite da svatko ima svoju perspektivu.

•     Je li posebno teško živjeti s jednim članom obitelji? Ako je tako, ne zaboravite da je i taj član obitelji vrijedan izvor znanja i učenja.

•    Postoji li u obitelji netko tko gomila stvari, a nema vremena da u njima uživa? Ako je tako, vrijeme je da stane i razmisli o tome što je u životu važnije.

•    Kako vidite osobe koje su vaša obitelj? Vidite li u njima Buddhu?

•    Vlada li u vašem domu nered koji uništava obiteljski sklad? Ako je tako, za što se vežete i čega se ne možete riješiti?