Svrha života

Tisućljećima je, čovječanstvo u cjelini, a filozofi posebno, proučavalo smisao života. Ovo pitanje je, bez sumnje, mučilo i brinulo praktično svako inteligentno ljudsko biće.

Vrlo mali broj njih je stigao do bilo kakvog zaključka za svog života, ostavljajući ovo pitanje bez odgovora. Naravno da je i mene ovo pitanje interesiralo, manje ili više, tijekom mnogobrojnih faza mog života, počevši od ranog adolescentnog doba. Mada sam pretraživao crkvene zapise, proučavao religije, filozofije mnogobrojnih poštovanih mislilaca kroz povijest, ništa od svega ovoga nije mi pomoglo da dođem do zadovoljavajućeg odgovora. Na kraju sam zaključio da ne postoji smisao života, da on nema svrhu, da je naš boravak ovdje besmislen, beskoristan trud koji može ostati i nezavršen. U stvari, pred deset godina sam bio do te mjere tako uvjeren u bezrazložnost našeg postojanja ovdje na zemlji, da sam počeo pisati knjigu na ovu temu, pod nazivom Utrka štakora u zaborav.

Ali, činjenica da ovdje postojimo i dalje je stajala, kao i činjenica da ćemo i dalje biti ovdje i da će naši potomci biti ovdje generacijama i stoljećima i tisućljećima koji dolaze. Očigledno da će vrsta ljudi, koja će živjeti ovdje u budućim stoljećima i tisućljećima, biti uvelike određena svakom generacijom, u odnosu na to što je uradila, kakav je bio njen pogled na život, kakvi su bili njeni načini razmnožavanja i kakve su bile njene filozofije i religija. Također je bilo očigledno da će uvjeti, pod kojima će naši budući potomci živjeti, biti u mnogome određeni onim što mi sada radimo, baš kao što su i uvjeti, pod kojima mi danas živimo određeni onim što su uradili, ili nisu, naši preci.

Što sam više proučavao povijest, sve je očiglednije postajalo da je u niti povijesti utkan beskonačan i najvažniji faktor rase. Najočigledniji od svih faktora se počeo uzdizati - da je jedna i samo jedna rasa izgradila i unaprijedila sve civilizacije - i da je to bila Bijela rasa. Štoviše, postajalo je sve očiglednije da je padu svake civilizacije prethodilo trovanje krvi stvaralačke Bijele rase, a njenu propast je uvijek uzrokovala nebriga Bijele rase da pazi i štiti čistoću svojih krvnih loza.

Daljim proučavanjima, ispitivanjima i utvrđivanjima povijesnih činjenica, postalo je očigledno da je čovječanstvo, kao cjelina, pratilo iste evolutivne sheme kao što je to radila svaka druga vrsta, a da je evolucija svake vrste pratila stroge i nepromjenljive zakone prirode. Tako ni čovjek nije bio izuzetak, mada je u svojoj zabludi i gluposti često pokušavao sebi reći da je on iznad i izvan svih zakona prirode i da je, u stvari, pokorio prirodu.

Tako je on mislio. Međutim, ništa nije dalje od istine od toga. Hladna, kritička analiza povijesti i zakona prirode pokazuje da razvoj čovječanstva prati zakone prirode isto toliko odano i strogo kao i razvoj, recimo, ptice ili dinosaurusa. Štoviše, pad i istrjebljenje čovjeka su isto tako mogući kao i nestanak dinosaurusa sa lica zemlje.

Iz svih ovih proučavanja, počeli su nicati određeni, vrlo očiti zaključci. Broj 1. - da je čovjek vrsta čiji su razvoj i opstanak na zemlji podređeni organiziranim zakonima prirode. Broj 2. - da je jedan od najsurovijih zakona prirode opstanak najjačih. Broj 3. - da priroda, u cilju usavršavanja vrste, promovira i podržava razdvajanje unutar vrsta, pri čemu se jedna vrsta bori protiv druge, a jača opstaje. One koje se kreću stazama koje im ne odgovaraju za tu surovu borbu ne preživljavaju, već nestaju.

Postalo je očigledno da priroda ne brine o opstanku pojedinca, već je mudro postavila i usadila u svaku jedinku vrste sredstva i volju da propagira, širi i unapređuje samu vrstu i, pri tome, u surovoj borbi za opstanak, tjera vrste da se usavršavaju i napreduju, ili da, u protivnom, nestanu.

U trećem zakonu prirode nalazimo svrhu života i svrhu zbog koje smo smješteni na lice zemlje. Ovdje smo da usavršavamo i razvijamo svoju vlastitu vrstu. To nije cilj samo ljudske vrste, već i svih ostalih vrsta koje vidimo oko sebe, bez obzira da li je to ptica ili jelen, ribe u moru ili jato u zraku. Cjelokupni njihovi napori i cjelokupno razdoblje njihovog života je posvećeno ovom značajnom cilju koji je priroda postavila jedinki: da promovira, usavršava i razvija vrstu, i pri tome da je poboljšava. Ili to ili nestanak. Priroda nije ni ljubazna ni neljubazna, ni milosrdna ni

nemilosrdna u provođenju svojih zakona. Ona ne pravi izuzetke i ne tolerira ispričavanja. Samo uobražena, zaluđena budala može sebe zamišljati kao biće koje je iznad i izvan zakona prirode.

Svaka ptica i svaka životinja znaju što je njihov cilj. Čim postanu dovoljno zrele, one se počnu razmnožavati i odgajati svoje obitelji dok i ove ne sazru. To im je glavna preokupacija tijekom čitavog zrelog doba života. One izgleda jasno vide svrhu svog života. Čini se da je samo Bijela rasa tužno zbunjena po pitanju svog cilja. Priroda je odlučila koji su naši ciljevi, bez obzira da li ih mi ispunjavamo ili ne. Čovjek, kao i svako drugo stvorenje, vodi vrlo plodan život sljedeći plan koji mu je priroda namijenila: širenje vlastite vrste, podizanje obitelji i usavršavanje vrste.

Tako smo došli do velikog krajnjeg odgovora na to što je svrha našeg života: cilj koji je pred nas postavila sama priroda je, da mi, Bijela rasa uvećavamo, unapređujemo i širimo Bijelu rasu, najviši domet koji se može postići u okrilju prirode.

Mi, Bijela rasa, smo superiorna vrsta. Mi smo kruna slave prirode. Imamo veliku čast i ogromno važnu obavezu. Bijeloj rasi su bili potrebni milijuni godina da se razvije kao vrsta do svoje sadašnje najviše točke. Na nama je da uvećamo, širimo, razvijamo, usavršavamo ovu najelitniju od svih zadivljujućih vrsta prirode. Ne samo da smo dužni da radimo na ovome, već je na nama i da se uzdižemo još više i više, da usavršavamo ovu najdivniju od svih tvorevina i da je poboljšavamo kroz generacije. U ovom trenutku povijesti moguće je ubrzati usavršavanje Bijele rase, kao što je moguće i za kratko vrijeme poništiti ovu fantastičnu pojavu u povijesti stvaranja.

Da, postoje neminovne lekcije povijesti i neizbježni zaključci koje treba izvući iz same prirode. Neki ljudi će provesti cijeli život u traganju za istinom. Tragajući će možda i uletjeti u samu srž istine koju traže, ali je neće prepoznati, saplest će se preko nje, podići se i nastaviti beskonačno tragati. Postoje neke istine koje su tako očigledne, da će promaći pažnji i najučenijih tragača. Sama istina o kojoj mi ovdje govorimo je jedna od najvažnijih i najočiglednijih istina koje se ignoriraju i previđaju, preko kojih se saplećemo i konačno ih zaobilazimo.

Ovo ni za trunku ne mijenja zakone prirode, kao što ni ignoriranje zakona gravitacije ne može promijeniti ovaj strogi i nepopustljivi zakon. Svi ga jasno mogu vidjeti - priroda želi da ga sačuvate od zaborava i da nastavite sa usavršavanjem svoje vrste. Ili ćete to učiniti, ili će vaša vrsta biti izbrisana sa lica zemlje. Priroda se ne brine da li vi prihvaćate ili odbacujete ovu činjenicu, njenim zakonima ćete se svakako pokoriti. Na ovome je zasnovana naša cjelokupna filozofija. Na ovom zakonu prirode bazira se cjelokupna naša religija.

S obzirom da je to tako, uvjereni smo da su sve filozofije života i sve religije koje su u skladu sa zakonima prirode dobre za našu rasu. Svaka religija koja nije u skladu sa zakonima prirode je neprirodna religija, umjetna religija i štetna religija, koja će uništiti rasu i ljude koji je prihvate.

Zbog toga je naša religija zamišljena da bude u skladu sa onim što priroda od nas zahtjeva da činimo. Naša religija je osmišljena da širi, uvećava i usavršava Bijelu rasu kroz čitavu vječnost. Ne možemo zamisliti ni viši cilj ni plemenitiju religiju od ove koja pomaže razvoju i usavršavanju najfinijeg dometa prirode - Bijele rase.

Vjerujemo da u činu širenja naše vrste, pojedinac pronalazi najviše značenje života. Radeći to, stiže do najvećeg zadovoljstva i užitka u toku svog života na zemlji, tijekom godina koje je priroda odredila da provede na ovoj planeti. U razmnožavanju, u podizanju obitelji, u imanju djece i osiguranju njihovog blagostanja, kao i praćenju njihovog zdravog rasta i razvoja, muškarac i žena nalaze svoje najveće ispunjenje i najtrajnije zadovoljstvo. Sve ostale aktivnosti su upućene na ovaj ogromni središnji cilj - podizanje djece do zrele dobi, kada će se ona vezati za suprotan spol svoje vrste, osnivati obitelj, umnožavati vlastitu vrstu, podići ih da budu snažniji, zdraviji, pametniji, ljepši, sposobniji. Ukratko, oni će učiniti boljom sljedeću generaciju i poslati je na put da bi mogla iznijeti novu generaciju. Ovo je veliki cilj u životu koji je priroda stavila pred nas, bez obzira da li se radi o Bijeloj rasi ili o bilo kojoj drugoj vrsti ovog ogromnog univerzuma, punog različitosti.

Bilo koji čin koji sprečava ili ugrožava ovaj plemeniti cilj je neprirodan, te predstavlja kršenje zakona prirode. Nama je svima jasno, na primjer, da je homoseksualnost neprirodna i da su takvi  ljudi  devijantni.  Moramo  također  shvatiti  da  priroda  grubo  kažnjava  devijacije  i  da  ih

istrjebljuje sa lica zemlje. Jasno je, na primjer, da će društvo seksualno devijantnih osoba biti kratkog vijeka i da će ga priroda izbrisati sa lica zemlje.

U današnjem načinu razmišljanja nije toliko jasno da je jedan od primarnih zakona prirode očuvanje čistih vrsta, a u našem slučaju, očuvanje čiste rase i nezagađenosti njene krvi krvlju drugih rasa. Priroda mrzi mješance. Ona prezire miješanje. S obzirom da je odabrala nas, Bijelu rasu, za vrh i krajnji domet najvišeg razvoja, sada je, više nego ikada, naša sveta dužnost da, po svaku cijenu očuvamo ovu veliku čast.

Iz ovog razloga je formulirana naša nova religija i osnovan Kreativistički pokret.