O tome govore mnoge stranice Evanđelja. I do toga se dolazi shvaćanjem. Shvaćanje. Shvatite da je iluzija i to da je sreća isto što i uzbuđenje ili ushićenje. To je još jedna iluzija: da se do ushićenja dolazi ostvarivanjem želja. Želja rađa tjeskobu, i prije ili kasnije, donosi za sobom mamurluk. Kada se budete dovoljno napatili, bit ćete to spremni vidjeti. Hranite se ushićenjima. To je kao da trkaćeg konja hranite slasticama, kao da mu dajete kolače i vino. Tako se trkaći konj ne hrani. To je kao da čovjeka hranite lijekovima. Lijekovima se nećete nasititi. Potrebno vam je dobro, zdravo i hranjivo jelo i piće. Morate sve ovo sami shvatiti.

Još jedna iluzija je da to netko drugi može učiniti umjesto vas, da to neki spasitelj, guru, ili učitelj može učiniti umjesto vas. Čak ni najveći guru na svijetu ne može učiniti niti jedan korak umjesto vas. Sami ga morate učiniti. Sveti Augustin je to tako lijepo rekao: “Sam Isus Krist nije mogao učiniti ništa za mnoge od onih koji su ga slušali.” Ili da ponovim onu zgodnu arapsku poslovicu: “Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće.” Vi to morate učiniti. Nitko drugi ne može vam pomoći. Vi ste taj/ta koji/koja mora probaviti svoju hranu, vi ste taj/ta koji/koja mora shvatiti. Nitko drugi to ne može shvatiti umjesto vas. Vi ste taj/ta koji/koja mora tražiti. Nitko ne može tražiti umjesto vas. I ako je ono što tražite istina, onda to vi morate učiniti. Ne možete se ni na koga oslanjati.

Postoji još jedna iluzija - iluzija da je važno biti poštovan, voljen i cijenjen, da je važno nekome ili nečemu pripadati. To je krivo. Odbacite ovu iluziju i naći ćete sreću. U našoj je naravi potreba da budemo slobodni, da volimo, a ne da budemo voljeni. Ponekad se na svojim psihoterapijama susretnem s jednim čestim problemom: “Nitko me ne voli. Kako onda mogu biti sretan(sretana)?” Objasnim mu(joj) to ovako: “Hoćete reći da u vašem životu nema trenutaka kada zaboravite da niste voljeni, da prestanete misliti da to i da ste sretni?” Sigurno da ima i takvih trenutaka.

Uzmimo, kao primjer, neku ženu koja se udubila u film. Gleda komediju i valja se od smijeha, i u tim blaženim trenucima zaboravila je da je nitko ne voli, nitko je ne voli, nitko je ne voli. Sretna je! A onda izađe iz kina i njezina prijateljica s kojom je gledala film ode sa svojim dečkom ostavljajući tu ženu samu. I počne ona razmišljati: “Sve moje prijateljice imaju dečke, a ja nemam nikoga. Tako sam nesretna. Nitko me ne voli!”

Mnogi siromašni ljudi u Indiji počeli su nabavljati radio prijamnike, koji su za njih prilično veliki luksuz. Čujete ljude kako govore: “Svi imaju tranzistor, ali ja ga nemam. Tako sam nesretan.” Dok svi nisu počeli nabavljati tranzistore, bili su savršeno sretni i bez njih. Tako je to i s vama. Dok vam netko nije rekao da ne možete biti sretni ako niste voljeni, bili ste savršeno sretni. Možete postati sretni a da niste voljeni, da ni za nikoga niste poželjni ili privlačni. Sreću ćete postići dodirom sa stvarnošću. To je ono što donosi sreću: dodir sa stvarnošću od trenutka do trenutka. Tu ćete naći Boga; tu ćete naći sreću. Ali većina ljudi nije spremna ovo čuti.

Sljedeća iluzija je da izvanjski događaji imaju moć povrijediti vas. Nemaju. Vi ste taj/ta koji/koja im dajete moć da vas povrijede.

Sljedeća iluzija: mislite da zaista jeste sve one etikete koje ljudi stavljaju na vas, ili ih vi sami stavljate na sebe. Niste, niste! I zato se ne morate na njih lijepiti. Onoga dana kad mi netko kaže da sam genij i kad to uzmem ozbiljno bit ću u velikoj nevolji. Možete li shvatiti zašto? Zato jer ću postati napet. Moram živjeti na toj razini, moram to zadržati. Poslije svakog predavanja moram saznati: “Da li vam se predavanje svidjelo? Mislite li još uvijek da sam genij?” Shvaćate? I zato morate pokidati etikete. Pokidajte ih i bit ćete slobodni! Nemojte se poistovjećivati s tim etiketama. To je nešto što netko drugi misli. Tako vas je on(na) tada doživio(doživjela). Jeste li stvarno genij? Jeste li skrenuli? Jeste li mistik? Jeste li ludi? Zar je to važno? Naravno, ako ostanete svjesni, ako živite od trenutka do trenutka. Kako je to divno opisano u ovim riječima iz Evanđelja: “Pogledajte ptice nebeske: niti siju niti žanju…..” (Mt 6, 26-28). Tako govori pravi mistik, probuđena osoba.

Zašto ste onda tjeskobni? Možete li sa svim tim tjeskobama dodati jedan jedini trenutak svom životu? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Postoji li život poslije smrti? Hoću li poslije smrti i dalje živjeti? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Uđite u sadašnjost! Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zaposleni pravljenjem drugih planova.” To je patetično. Živjeti u sadašnjem trenutku. To je jedna od stvari za koju ćete primijetiti da vam se događa kada se probudite. Živjet ćete u sadašnjosti i moći ćete okusiti svaki trenutak koji proživljavate. Još jedan prilično dobar znak je kada čujete zvukove simfonije kako dolaze jedan za drugim bez želje da se zaustavite na bilo kojem od njih.

Anhony De Mello

Metafizički portal ZNANJE