Ima jedna priča o učeniku koji je došao k učitelju i rekao mu: "Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reći nešto što će me voditi na mojem životnom putu?" Bio je to dan učiteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: "Svjesnost." Kada je to učenik vidio, reče: "To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?" Učitelj je opet uzeo natrag listić i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost." Učenik reče: "Dobro, ali što to znači?" Učitelj je opet uzeo taj listić i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost - znači svjesnost."

Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pričate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjećujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proučavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite  i čega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit će se.

Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Nema nekog općeg pravila. Jako je poznata ona priča o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenađenje ugledao lava među ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trčao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca počeo je sav drhtati. Lav mu reče: "Što radiš među ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav reče: "Ne, ne, nisi ti ovca. Pođi za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.

Ako imate sreće, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošću (upotrijebite teološki izraz koji hoćete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i više nikad nećete biti isti, nikada. Ništa vas više neće moći ožalostiti, i nitko vas više neće moći povrijediti.

Nikoga i ničega se više nećete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet ćete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izađe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obična trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste "nitko". Uopće vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znači. Čast, sramota, ne znače vam ništa! Također vam ništa ne znači ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujući svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obećavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoća njihovog života se mijenja tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugačiji su, drugačije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli.

Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit ćete ono što jeste, bit ćete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na kočnici. Upravo bi se to dogodilo.

Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je naučio napamet: “Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage." Nije li to slika većine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeđujete ili gubite.

Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošću, i u svjesnosti ćete shvatiti da slava i čast ne znače ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopće nisu zamarali. Ni čast ni sramota nisu im ništa značile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuđenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa značili. Imali su ovaj stav: "Ja sam budala, i ti si budala, i u čemu je onda problem?"

Netko je jednom rekao: "Tri najteže stvari za čovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuća, nego, prvo: uzvraćati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbačene; i treće: priznati da si u krivu." Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajućim”. U tom slučaju možete reći stvari kao što su: "U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam često u krivu. Što biste drugo mogli očekivati od jedne budale?" Međutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U počecima će stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit ćete potišteni i tjeskobni. Tugovat ćete, plakati, i tako dalje. "Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten." Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjećujem. Znate li kako je to velika razlika?

Iskoračite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjećujete se s njome. Ništa ne činite da ona prođe; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom  dok potištenost ne prođe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znači, imate se čemu radovati. A tjeskoba? Kada dođe, niste zabrinuti. Kako čudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti.

Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada dođe jer čim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Međutim, ne smijete imati krivi pojam o sreći. Mislili ste da je sreća uzbuđenje ili ushićenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushićeni ste, ali samo pripremate teren za sljedeću potištenost. Ushićeni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: "Što učiniti da to potraje?" To nije sreća, to je ovisnost.

Pitam se koliko ne-ovisnika čita ovu knjigu. U prosječnoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholičare i narkomane - možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred očima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znači biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude - jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike.

Može li ruža reći: "Dat ću svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat ću ga od zlih"? Ili, može li svjetiljka reći: "Dat ću svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdržat ću ga od zlih ljudi"? Ili, može li drvo reći: "Dat ću svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat ću ga od zlih"? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav.

Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama - što uopće nije ljubav, već njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreća kada imate lijep ten i vikendicu. Sreća nije u tim stvarima, ali mi na profinjene načine našu sreću činimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: "Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze." Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni već sada, s neurozom. Želite li čuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate ono što mi u Indiji zovemo anand - sreća, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotočujete se na ono što nemate. Inače biste osjetili blaženstvo. Usredotočujete se na ono što nemate. Međutim, već sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo.

Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoće li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju.

 

Anthony De Mello

Metafizički portal ZNANJE