Gotovo cijeli život razmišljao sam o tome šta ću postati kad odrastem. A onda, prije otprilike sedam godina, shvatio sam da nikada neću odrasti - odrastanje je proces koji se nikad ne završava. 'Pa dobro, Scotte', zapitao sam se, 'kako si uopće dogurao tako daleko i šta si postao?' I u tom trenutku, kad sam samome sebi postavio to pitanje, shvatio sam, na vlastiti užas, da sam postao evangelist. A to je posljednja stvar na svijetu koju bih poželio bilo kome.

Riječ 'evangelist' budi najgore moguće asocijacije i vjerojatno vas podsjeća na manikiranog svećenika sa šeširom, u odijelu od najmanje dvije hiljade dolara, zlatnim prstenjem prekrivenim rukama, kojima čvrsto steže Bibliju u skupom kožnom uvezu, koji iz sveg glasa urla: 'Spasi me, Isuse!'

Ne bojte se. Nisam postao baš takav evangelist. Riječ 'evangelist', jednostavno, koristim u izvornom značenju - donosilac dobrih vijesti. Ali, upozoravam vas, ja sam evanđelist koji donosi i dobre i loše vijesti.

Ako ste imalo nalik meni - a to znači u stanju odloženog zadovoljstva - na pitanje: 'Šta prvo želiš čuti, dobre ili loše vijesti?', odgovorit ćete: 'Prvo loše.' Zato mi dopustite da vam saopćim lošu vijest: ja ne znam ništa.

Možda čudno zvuči kada se evangelist - 'donosilac istine', ispovijedi tako brzo priznajući da ne zna ništa. Ali, prava je istina da i vi sami ne znate ništa. Niti bilo tko od nas, koji boravimo u tajanstvenom univerzumu.

Ostatak loših vijesti glasi: namjeravam govoriti o putovanju kroz život i zbog toga nikako ne mogu izbjeći problem bola. Bolje nazaobilazni dio čovjeka od Rajskog vrta do danas. Naravno, priča o Rajskom vrtu je mit. Baš kao i ostali mitovi, i ona je oličenje istine. Među brojnim istinitim pričama, mit o Rajskom vrtu govori o ljudskoj evoluciji kroz svjesnost.

Kada smo pojeli jabuku sa drveta spoznaje Dobra i Zla, postali smo svjesni i, automatski, svjesni sami sebe. Tako je Bog i otkrio da smo pojeli jabuku - iznenada smo postali stidljivi i skromni. Dakle, jedna od stvari kojima nas uči ovaj mit jest i to da je stidljivost ljudska osobina.

Često sam, tokom dugogodišnje karijere psihijatra, pisca i predavača, susretao divne, dubokoumne ljude, ali nikada nisam sreo ni jednu osobu koja, makar malčice, nije bila stidljiva. Iako se mnogi nisu smatrali stidljivim osobama, u razgovoru bi se ispostavljalo da ipak jesu. A samo nekoliko ljudi koje sam upoznao bili su u potpunosti lišeni stidljivosti. Na neki način, njihova je psiha bila oštećena - takve su osobe izgubile dosta svoje ljudskosti.

Biti stidljiv je ljudski. Tu osobinu stekli smo još u Rajskom vrtu. Tada smo, naime, postali svjesni sebe. U tom trenutku postali smo svjesni da predstavljamo posebne jedinke. Izgubili smo osjećaj jedinstva s prirodom i ostatkom univerzuma. Taj veliki gubitak simbolično je prikazan protjerivanjem iz Raja.