PEČAT SVJESNE KREACIJE ČINI TRENUTAK VJEČNIM.

Iza  prozorskog okna pljuštala je kiša. probuđen grmljavinom, Andrej je uzalud pokušavao da se pomjeri. njegovim tijelom vladao je osjećaj težine. to ga je uplašilo. natjerao je sebeda ne paniči i poslije kratkog vremena ponovo pokušao da se pomakne. Ništa.

mudrac, gledajući iz svog nevidljivog svijeta, odluči se materijalizirati pored Andrejevog  kreveta. bilo mu je  žao mladića.

" Koliko si puta ispio sadržaj čaše a da nisi ni bio svjestan da si je napunio? Koliko si samo puta došao kući s novinama pod miškom a da se uopće nisi sjećao u kojem momentu si ih kupio? koliko iščitanih stranica bez svjesnog čitanja?"

"Gdje sam ja bio sve to vrijeme? tko je u moje ime razgovarao kad ja nisam bio tu? Tko je kupovao, tko plaćao?"

 Andrej je mislio da će se rsplakati. odjednom je vidio nepregledni niz trenutaka koji su prošli pored njega jer on sam nije bio u sadašnjosti da te trenutke uzme, prepozna, zavrti, radostan što je tu, što je živ.

Skočio je koliko se prepao.Kao dlanom o dlan nestali su bolovi.

Bio je budan kao rijetko tko prije.

"Prosta mehanička ponavljanja vladaju čovječanstvom. većina ljudi je u stanju konstantnog poistovjećivanja ili sa nekom svojom predstavom o sebi, ili nekom idejom, ili pak, sa onim što je trenutno predmet pažnje.

prosječan čovjek je svjestan sebe samo u izgrednim situacijama. nekima mašta gospodari i nosi ih čitav život bez prestanka. Godine prolaze i kad se netko od njih trgne, ne može a da se ne upita gdje je bio sve to vrijeme, gdje su prošle tolike godine...

Svijetom vlada duboka pomrčina. Duboki je san spavača kao u priči o Trnoružici, gdje dvorjani spavaju čitav eon. Centriranje svijesti je svjesnost, budnost i životnost, ali nitko neće da se liši slatkog, uspavljujućeg mljackanja u snu."

"Tko zna, što sam ja svašta u svom životu ispričao!", pomisli Andrej te reče:

"osjećam da u društvu izvjesnih ljudi gubim energiju kao da postajem rezervoar njihovih motora."

"Zamoli Stvoritelja da te zaštiti od negativnih uticaja sugovornika i budi svjestan da si ljudsko biće koje dijeli trenutak sa drugim živim bićem.

Ali nemoj kriviti druge da ti uzimaju energiju.

Nitko ti ne može ukrasti tvoju energiju, ona je određena tvojim genetskim kodom.

Uzrok umora poslije nekih razgovora je u tome što su se u tebi, zbog teme razgovora, pokrenuli procesi koji troše energiju. Ali nije sugovornik kriv, on je ogledalo u kojem se ogleda ono što nisi pročistio u sebi.

Svjesnost otkriva nove svjetove, približava otkrivenju Tajne. Često više rizikuje onaj tko ne doživljava sebe iz trenutka u trenutak, nego što bi rizikovao, recimo, golman koji čeka usporeni snimak šuta, da bi se bacio na loptu. Tko će se sjećati ako ti samog sebe zaboraviš?"

Andrej je savršeno dobro razumio ono što mu je mudrac govorio. Koliko su mu samo puta misli kasnile za izgovorenim, ili namjere za posljedicama !

Samodragi bog zna.

Mudrac malo sačeka, pokaže na stvari oko sebe pa reče:

"Sve što te okružuje, zvuci koje čuješ, boje i oblici koje vidiš, predmeti koje dodiruješ, emocije koje se u tebi javljaju ili postoje sve vrijeme, jesu vibracije tj. energije.

Visok nivo svijesti donosi neovisnost od uslovljenosti uma i slobodu u vibratorno-energetskim tokovima."

"kako je to čudno, ja sam ovdje, postojim, živo sam biće!" mladić je bio svjestan trenutka, sebe u njemu.

"Čini se da je tvoj glas dublji, kao narezan u vremenu, a lik svjetliji, izoštreniji, udubljen u prostoru, čini mi se kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Sve izgleda nekako stvarnije. što misliš da li je život san ili ne?"

"Hm! jeste san ali za spavače. Život je, međutim, Stvarnost za Ostvarene. Ono što je običnim ljudima stvarnost, ostvarenom čovjeku je iluzija.

Neznatna je razlika između spavanja zatvorenih i spavanja otvorenih očiju-

malo ih je koji su u središtu života. Tko nije u središtu, zapravo ne živi.

Hipnotizirano čovječanstvo sanja život. Žalosno, šta ti misliš?"

"Što mislim? Mislim da moram da se probudim!"

"Slažem se!", odgovori Mudrac i doda:

"Zamoli Stvoritelja da ti osvijesti um! Hoćešli?"