Svjesnost bez procjenjivanja svega

Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da zapocnete sa sobom? Kako bi bilo da vi budete preobraženi prije toga? Ali, kako se to može postici? Opažanjem. Razumijevanjem. Bez vlastitog miješanja ili sudenja jer ono što sudite ne možete shvatiti.

Onoga trenutka kada za nekoga kažete: "On je komunist", prestaje razumijevanje. Prilijepili ste etiketu na njega. "On je kapitalist." Toga trenutka razumijevanje prestaje. Zalijepili ste na njega etiketu, i ako etiketa za sobom povlaci slaganja ili neslaganja, tim gore! Kako cete razumjeti ono s cime se ne slažete, ili ono s cime se slažete? Sve ovo izgleda kao neki novi svijet, zar ne? Nema sudenja, nema komentara, nema stavova: samo opažate, proucavate, gledate, bez želje da mijenjate stanje stvari, jer ako želite promijeniti stanje stvari, da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda vaše razumijevanje prestaje. Dreser pasa pokušava razumjeti psa kako bi ga mogao nauciti da izvodi odredene trikove. Znanstvenik promatra ponašanje mrava sa svrhom da prouci mrave, da što više nauci o njihovom ponašanju. Nema drugih ciljeva. Ne pokušava ih istrenirati da nešto dobije od njih. Mravi ga zanimaju, želi što više nauciti o njima. To je njegov stav. Onoga dana kada postignete takav stav, doživjet cete cudo. Promijenit cete se - bez napora, na pravi nacin. Promjena ce se dogoditi, necete se morati truditi da je postignete. Dok se život svjesnosti nastanjuje u vašoj tami, sve što je zlo nestat ce, a sve ono što je dobro bit ce njegovano. Morat cete to sami iskusiti.

Ali, za to je potreban discipliniran duh. A kada kažem discipliniran, ne govorim o naporu. Govorim o necem drugom. Jeste li ikad proucavali nekog sportaša. Cijeli njegov ili njezin život je sport, i kako disciplinirano mora živjeti. I promatrajte rijeku kako tece prema u moru. Sama stvara svoje korito. Kada nešto u vama ide u pravom smjeru, onda to samo stvara svoju stegu. Onaj trenutak, kada vas ubode žalac svjesnosti, doživjet cete nešto velicanstveno. To je najradosnija stvar na svijetu, najvažnija i najradosnija stvar na svijetu. Ništa na ovome svijetu nije važnije od budenja. Ništa! I to je isto tako stega na svoj nacin.

Ništa vas ne može tako oduševiti kao budenje. Hocete li radije živjeli u tami? Hocete li djelovati, a da niste svjesni što radite; govoriti a da niste svjesni svojih rijeci? Hocete li radije slušati ljude, a da niste svjesni onoga što cujete, ili gledati stvari, a da niste svjesni što vidite? Veliki Sokrat rekao je: "Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš." To je samo po sebi razumljivo. Mnogi ljudi nisu svjesni da žive. Žive mehanicki, misle (redovito tude misli) mehanicki, osjecaju mehanicki, reagiraju mehanicki. Želite li vidjeti kako ste zaista mehanicki? "O, imate lijepu košulju." Dobro se osjecate kad to cujete. Bože, zbog košulje?! Ponosni ste na sebe kad to cujete. Ljudi dolaze k meni u Indiju, u moj centar, i kažu mi: "Kako lijepo mjesto, kako lijepo drvece", (za  što ja uopce  nisam zaslužan) "...kako ugodna klima." I vec se osjecam dobro, dok ne shvatim da se osjecam dobro, i kažem si: "Hej, možeš li zamisliti nešto gluplje od ovoga?" Nisam zaslužan za to drvece, nisam ja odabrao ovu mjesto, nisam odabrao ovakvo vrijeme - jednostavno se dogodilo. Ali "ja" se ukljucio u sve to, i osjecam se dobro. "Moja" kultura, i "moj" narod stvaraju u meni dobre osjecaje. Gdje su granice ljudske gluposti? Zaista tako mislim. Receno mi je da je moja velika indijska kultura stvorila mnoge mistike. Ali nisam ih ja stvorio. Ja za to nisam zaslužan. Ili mi kažu: "Ta tvoja zemlja i to siromaštvo, to je odvratno", i sram me je. Ali nisam je ja stvorio. Što se to dogada? Jeste li ikad stali da

razmislite? Netko vam kaže: "Mislim da ste jako šarmantni", i osjecate se divno. Dobijete pozitivan poticaj (zato ljudi govore: ja sam O.K., ti si O.K.). Jednog dana napisat cu knjigu i nasloviti je “Ja sam budala, ti si budala”. To je divna, najoslobadajuca stvar na svijetu, kada otvoreno priznaš da si budala. Kada mi ljudi kažu: "U krivu si", ja kažem: "A što ste drugo ocekivali od jedne budale?"

Razoružani, svi moraju biti razoružani. U konacnom oslobodenju, ja sam budala, ti si budala. Obicno to ide ovako: pritisnem gumb i veseo si pritisnem drugi gumb i tužan si, i to ti se svida. Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da to nije covjecno. Covjecno za vas znaci da morate biti kao mali majmun kojem svatko može potezati rep, i da cinite sve ono što biste trebali ciniti. Ali, je li to covjecno? Ako mislite da sam šarmantan, to znaci da ste sada dobro raspoloženi, i ništa više.

To takoder znaci da sam na vašem popisu za kupovinu. Svi mi okolo nosimo popis za kupovinu, i cini se da morate biti prema tom popisu: visok, tamne kose, zgodan, po mojem ukusu. "Svida mi se boja tvoga glasa". Kažete: "Zaljubljen(a) sam." Niste zaljubljeni, nego ste naivna budala. Svaki put kad ste zaljubljeni - neckam se da li da vam ovo kažem - postanete posebno tupi i tvrdoglavi. Sjednite malo, i promatrajte što vam se dogada: bježite od  sebe,  želite pobjeci.  Netko  je jednom  rekao:  "Hvala Ti,  Bože,  za stvarnost, i za nacine kako da pobjegnemo od nje." To se, dakle, dogada. Tako smo mehanicki, tako upravljani. Pišemo knjige o tome kako s nama upravljaju, i kako je to divno što s nam upravljaju, i kako je nužno da vam ljudi kažu da ste O.K. Onda se dobro osjecate, zadovoljni ste sa sobom. Kako je divno biti u zatvoru! Ili, kako mi je netko jucer rekao, u necijoj krletci. Svida li vam se biti u zatvoru? Da li vam se svida kada upravljaju s vama? Dopustite mi da vam nešto kažem: ako si ikad dopustite da se dobro osjecate kad vam ljudi kažu da ste O.K., pripremate se za to da se osjecate loše kada vam kažu da niste u redu. Dokle god živite prema ocekivanjima drugih ljudi, morate paziti kako se odijevate, kako se cešljate, jesu li vam cipele ulaštene, ukratko - morate živjeti prema svim njihovim prokletim ocekivanjima. Mislite li da je to ljudski?

To je ono što cete otkriti dok se budete promatrali! Bit cete užasnuti! Cinjenica je da niste ni O.K., niti ne-O.K. Možda se uklapate u trenutacno raspoloženje, trend ili modu, ali znaci li to da ste postali O.K.? Ovisi li vaša "O.K.-nost" o tome? Ovisi li o tome što ljudi misle o vama? Po tim mjerilima Isus Krist je sigurno bio prilicno "ne-O.K." Niste O.K., niti ste ne-O.K., vi ste vi. Nadam se da ce to, barem za neke od vas, biti veliko otkrice. Ako troje ili cetvoro od vas dode do tog otkrica tijekom ovih dana koje cemo provesti zajedno, to ce biti odlicno! Izvanredno! Odbacite sve ono "O.K" i "ne-O.K."; odbacite svako sudenje i jednostavno promatrajte, gledajte. Doci cete do velikih otkrica, ta ce vas otkrica promijeniti. Necete se uopce morati truditi, vjerujte mi.

To me je podsjetilo na onog covjeka iz poslijeratnog Londona. Sjedio je u autobusu, a u svom krilu imao je paket zamotan u smedi papir. Paket je bio velik i težak. Kondukter dode do njega i upita ga: "Što je to u vašem krilu?" I covjek odgovori: "To je neeksplodirana bomba. Iskopali smo je u vrtu, i nosim je na policijsku stanicu." Kondukter rece: "Bolje je da je ne držite u krilu. Stavite je ispod sjedala."

Psihologija i duhovnost (kako ih ljudi obicno shvacaju) premještaju bombu iz vašeg krila i stavljaju je ispod vašeg sjedala. U stvari, ne rješavaju vaše probleme. Mijenjaju vaše probleme za neke druge. Je li vam to ikad palo na pamet? Imali ste neki problem pa ste ga zamijenili za neki drugi. Uvijek ce biti tako dok ne riješimo problem koji se zove "vi". Dok to ne riješimo, necemo ništa napraviti.