Jedan svećenik je želio da sakupi novac za svoju crkvu. Rečeno mu je bilo da se sreća krije u uzgajivanju i uvježbavanju trkaćih konja. Zbog toga je odlučio kupiti jednog i oprobati sreću. Pošto je dobar konj bio skup kupio je jednog magarea. Kratko potom je stupio na trkalište i na njegovo iznenađenje plasirao se na treće mjesto. Sljedećeg dana na sportskoj stranici lokalnih novina pojavio se napis: “Svjećenikovog magarca šou”.

Svjećenik je bio razljućen i nezadevoljan pa je ponovo pristupio sa svojim magarcem na sljedećoj trci. Ovog puta je pobijedio a novine su na naslovnoj strani donijele napis “Svjećenikov magarac ispred svih.”

Biskup je bio nezadovoljan sa takvom vrstom publiciteta te je zatražio od svećenika da više ne učestvuje na trkama. Sledećeg dana su novine napisale: “Biskup zbrisao svećenikovog magarca.” No to je bilo previše za biskupa pa je naredio da svećenik sjaše s magarca i da ga ustupi jednoj opatici iz obližnjeg samostana. U novinama se potom pojavio napis: “Svjećenica ima najboljeg magarea u gradu.” Od toga je biskupu bilo zlo.

Kasnije je obavijestio tu svećenicu da mora nekom dati magarca odmah. Tako je ona odmah prodala magarca jednom farmeru za deset dolara. Novine su tada vjerno prenijele vijest: “Svjećenica trguje magarcima od deset dolara.” Sledećeg dana su sahranili biskupa.