Svijet snova

Kao prvo, želim vam reći da su vaše knjige o transurfingu mome mužu bile pravo otkriće. Ne u tradicionalnom smislu riječi kao nešto potpuno novo, nekakvo čudo, nego u smislu da netko misli jednako kao on, čak je u stanju to potkrijepiti dokazima. Radi se o tome da je on mnogo godina (sad ima 35) proučavao sebe i druge ljude, situacije, uzroke i posljedice i zaključio da se želje ostvaruju. Osim toga, bio je uvjeren da ako vam je nešto potrebno (na primjer, novac u određenom roku), onda se ni u kom slučaju ne treba gristi, živcirati se, tražiti, zivkati uokolo itd. Sve će se riješiti samo po sebi. Naravno, učinio mi se čudnim kad sam ga upoznala. No tim više mije stalno ukazivao na primjere iz života te sam odbacila negativan odnos prema tim stvarima (stav da su sve to besmislice) postupno ga zamijenivši neutralnim. Zamislite njegovu radost kad se kod nas pojavila ova knjiga. Pokazao mi je neke odlomke i ja sam se uvjerila da se u knjizi iznose njegove misli gotovo istim riječima. Tako sam od neutralnog promatrača postala   aktivan  korisnik!

Ovakva pisma, u kojima se izražava jedna te ista misao, dobivam jako često. Naravno, svi ste vi, poštovani čitatelji, znali i znate načela transurfinga. O čemu ja stalno govorim? Vaša duša ima pristup bezgraničnoj bazi podataka u prostranstvu varijanti. Omogućite svom razumu da se njome koristi.

Kao drugo, imam pitanje: razumijem što znači probuditi se u snu, osvijestiti da spavaš i nastaviti sanjati. To mi se događa još od djetinjstva. No postoji problem. Ne mogu promijeniti tijek sna! Na primjer, sanjam da rješavam  nekakav težak, glup,  rutinski,  ako možemo  tako  reći,  matematički zadatak. Pritom  me u snu  prate  osjećaji  sjete  i očaja: zadatak nikako ne mogu završiti, odgovor nikome nije potreban itd. I onda nastavljam rješavati zadatak i shvaćam da (kakva sreća!) je to san i da mogu "usnuti" nešto lijepo. No ništa se ne događa, san ispada jači od mene i ja nastavljam tražiti ispravno rješenje. Takvih pokušaja da izmijenim temu sna može biti i nekoliko tijekom noći, no pozitivnih  rezultata nema. Odnosno, san završi, no nekako sam od sebe, bez mog svjesnog djelovanja. Stoga me zanima može li moja nesposobnost da upravljam običnim snom utjecati na upravljanje stvarnošću.

Ako se vaš san vrti oko jedne te iste teme, kao da je ploča zapela na jednom mjestu, znači da ste dospjeli u takozvanu cikličku zonu. U toj su zoni najbliži sektori prostranstva varijanti povezani u petlju iz koje se vrlo teško izvući. Osobito je neugodna ciklička zona s noćnim morama. U nesvjesnom snu događa se da trčiš ukrug, a prate te jedni te isti likovi. Napadne te pas, istina malen, ali vrlo uporan, do te mjere da mu u borbi rastrgaš čeljust, odbacuješ ga u stranu, bježiš dalje. Zatim se za tebe prilijepi neka nametljiva osoba i počinje te škakljati, ali izmakneš se i opet bježiš. Putem nailaze drugi gnjavatori koji te pokušavaju uhvatiti, obično se podrugljivo smiju, ponovno se izvlačiš... i neočekivano nabasaš na onog istog psa. Priča se ponavlja, pokušavaš pobjeći nekamo gdje nećeš naići na nakaze, no nema promjene - sve ide ukrug i nemaš snage išta izmijeniti.Da bi se izašlo iz začaranog kruga, potrebna je visoka razina energije. Čovjek sa slabom energetikom trčat će po takvoj zoni sve dok se ne probudi. No, izmijeniti temu sna, odnosno "usnuti" ono što želiš, naravno, također nije lako. Ponovno je potrebna dovoljno snažna energetika. Isto se odnosi i na realnu stvarnost. Upravo zbog toga stalno ponavljam da je sposobnost upravljanja stvarnošću izravno proporcionalna razini vaše energije.

U životu nailazimo na slične cikličke zone, samo što je njihov dijametar neusporedivo veći. Događa se da gazite u jednu te istu lokvu stalno iznova

u razdoblju od nekoliko mjeseci do godine ili više. Kao da vas slijedi neka loša karma. Zapravo nema tu nikakve karme, samo se cijelo vrijeme vaš

odnos prema nizu stvari ne mijenja zbog čega ogledalo svijeta iznova odražava jednu te istu sliku iz prošlosti. Ako se u vašem životu događa nešto

slično, trebate preispitati taj odnos. Kako to učiniti vjerojatno najbolje znate vi sami. Trebate zaustaviti svoje trčanje ukrug i osvrnuti se. I, jasno, ne

zaboraviti poštovati načelo koordinacije i brinuti o povišenju svoje energetike.

U snu započinjem letjeti i kao da imam namjeru letjeti brže, ali ne mogu! U čemu je stvar? Čak i ulažem dodatnu snagu, no ne uspijevam... Nekakva teškoća, teret me sprečava, ne shvaćam što točno.

Letenje u snu daje predivnu mogućnost da osjetite što je to izvanjska namjera. Ne trudite se, nego jednostavno izražavate odlučnost da poletite. Ako je postignuta takva bezuvjetna, pa čak i bezosjećajna odlučnost, neka izvanjska (ne unutarnja) sila odvaja vas od zemlje i sve kao da se odvija samo po sebi. Obratite pozornost: sila nije unutar vas, već izvana. Vi samo izražavate spremnost. Pokušajte osjetiti svoje jedinstvo s tom izvanjskom silom.

Levitacija je, čak i u snu, vrlo suptilna razina kad treba odbaciti sve sumnje i želje, a koncentrirati se samo na namjeru. Namjera se ne odnosi na ulaganje truda, već na ravnodušnu usredotočenost. Kao u snu, tako i na javi, trebate djelovati poput morskog vala koji se ravnodušno, odlučno i bezuvjetno

obrušava na obalu. Kad budete u mogućnosti, proučite morske valove i shvatit ćete što sam želio reći.

Pišete da nema nikakva jamstva da smo u snu vidjeli sektor prostranstva varijanti koji će tek u budućnosti biti realiziran. No što je s proročanskim snovima? Naime, snovi se znaju obistiniti, iako ne u posve istom obliku, ali neka informacija iz njih dospije u stvarnost i tada pomisliš da si upravo to sanjao. Jednom sam usnula ovakav san: ušla sam u dućan, ništa nisam kupila, a na kraju mi je nestao novčanik sa značajnom sumom novca. Iznenada zamijetim da je na meni minimum odjeće i takva hodam ulicom. Odjednom ugledam bijeli automobil i shvatim da se u njemu vozi mlad čovjek s kojim se susrećem (iako u stvarnosti ima automobil druge boje). Obuzima me grozan osjećaj bezizlaznosti, pokušavam od njega pobjeći, no on me dostiže i počinje smirivati.

Probudila sam se plačući. Nakon tog sna osjećaj nije bio baš ugodan, takvo što mi se rijetko događa. Istog dana, uvečer, doživim prometnu nezgodu - ulazim u "Volgu" bijele boje. Zahvaljujući sigurnosnom pojasu, završila sam s čvrgom na glavi, no zato je popravak automobila (sad razumijem da sam ga previše revno čuvala) poprilično koštao. Nekoliko dana prije tog događaja moj mi je mladić (naravno, dobronamjerno) rekao: "Moraš doživjeti nezgodu da bi shvatila da u tome nema ničeg strašnog." Pomislila sam: "E, to nećeš dočekati!"

Prema transurfingu vidljivo je da je došlo do realizacije najgorih očekivanja. No san kao da me na to upozoravao! Pritom sam odmah nakon sudara osjetila jako neugodan osjećaj fatalnosti, točno onakav kakav je bio u snu. K tome su me taj dan po vlastitom nahođenju rođaci odgovarali od putovanja, ali ih nisam poslušala. Očito je to bio Znak. Zašto se snovi ne bi mogli promatrati kao znakovi ako duša osjeća da nešto nije u redu? Vama se Čuvar javio u snu, zar ne? I vi ste o puno toga u životu promislili upravo zahvaljujući tom snu. Kako nakon svega možemo smatrati da snovima ne treba pridavati nikakvo Značenje?

Moj susret s Čuvarom, koji sam opisao u prvom dijelu serije o transurfingu, nije bio običan san budući da se nakon njega otvorio kanal

kroz koji su počele teći informacije. Pritom te informacije nisu imale karakter scenarija budućih ili prošlih događaja, već su bile Znanje - načela

transurfinga. Istinitost tih načela u konačnici se potvrdila kroz stvarnu praksu.

Snovi se nipošto ne ostvaruju uvijek. Međutim, postoje slučajevi kad duša zaviruje u sektore prostranstva varijanti kojima je suđeno da se

realiziraju. Općenito je teško (gotovo nemoguće) odrediti o čemu se ovdje zapravo radilo: o predviđanju ili o programiranju? Možete li sa

sigurnošću odgovoriti na to pitanje?

Ako se san duboko ureže u dušu, postoji vjerojatnost da će se obistiniti, budući da postaje mentalni program koji se može ostvarili. Upravo zbog toga ne treba pridavati značenje lošim snovima. I suprotno, ako je san dobar, odigrajte ga u mislima nekoliko puta kako biste svjesno programirali stvarnost.

Više pozornosti treba pridavati znakovima, ali također ne previše. Nikako ne možete uvijek dati stopostotno točnu interpretaciju znaka, tim više

što sam znak (kakvim vam se čini) ne mora biti takav. Dat ću vam jedan koristan savjet: osobito se pažljivo odnosite prema onome što vam

savjetuje okolina, posebno ako to čini bez nekog motiva, iznenada. Takvi znakovi puno pomažu pri kretanju po tijeku varijanti. Proučite to, iskušajte i uvjerite se sami.

Što je realizirani sektor prostranstva iz kojeg se, nakon što u njega upadnemo dok spavamo, možda ne vratimo? Ako se riječ "realiziran" shvati kao pojam vremena, kako je to moguće kad je prostranstvo varijanti statično i u njemu je već stvorena prošlost, sadašnjost i budućnost?

Jer, iluzija vremena stvara se samo zato što se krećemo po prostranstvu varijanti.

Realiziran je onaj sektor prostranstva varijanti kroz koji u određenom trenutku "proleti" materijalna stvarnost. Drugim riječima, to je kadar na filmskoj vrpci prošlosti i budućnosti koji trenutačno postaje materijalan kad ga se osvijetli.

Malo je vjerojatna, ali teoretski je moguća ovakva situacija: ako se duša u određenom trenutku sanjanja odjednom nađe u "osvijetljenom kadru", tamo može zauvijek ostati. Hoće li se to dogoditi prijenosom materijalnog tijela u drugu točku prostranstva-vremena ili pak smrću (s gledišta našeg

sustava računanja), teško je točno tvrditi (ili je opet nemoguće). U prostranstvu varijanti postoji beskonačan broj "filmova", kao i beskonačna količina "kinoprojektora", odnosno realnih svjetova. Tko se usuđuje tvrditi da je naš svijet jedini?

Možemo reći da postoji beskonačno velik virtualni svemir prostranstva varijanti u kojemu lutaju materijalne čestice realiziranih svjetova. Jedna od takvih čestica je i naš vidljivi svemir u kojem živimo. Drugi se svemiri mogu nalaziti jako daleko od nas u prostranstvu varijanti. Tako daleko da su njihove univerzalne konstante potpuno drugačije i u skladu s tim je i život toliko drugačiji da ga ne možemo ni zamisliti. Možete li si zamisliti svijet

u kojem je broj pi različit od našeg? U takvu svijetu sve izgleda drugačije - jednostavno nezamislivo drugačije! U njemu je neka druga geometrija. Zato je bolje ne razbijati glavu stvarima za koje zasad ne postoje dokazi.

Pouzdane su samo činjenice o tome kako čovjek može proći kroz neki portal prostranstva vremena i naći se na drugoj točki našeg planeta ili propasti u vremensku rupu. Na primjer, dogodio se ovakav slučaj: jedna je starica iz našeg ruskog sela lutala šumom i odjednom se zatekla u jednoj od američkih država. Ovdje se radilo o premještanju u prostoru. U drugom je slučaju jedan čovjek prelazeći most nestao na nekoliko dana (prema

našem poimanju vremena), a zatim se vratio na istu točku ne shvaćajući što se i kako dogodilo. To je već premještanje u vremenu. Kako se sve to događa, zasad je nemoguće objasniti.

S obzirom na to da savršeno razumijem koliko ste zauzeti i koliko puno pisama dobivate, neću nadugačko razglabati o svim  svojim dojmovima dok sam se upoznavala s transurfingom. Reći ću samo da se nalazim na početku puta, svjetonazor se brzo promijenio, sve uzimam zdravo za gotovo budući da sam sve vrijeme intuitivno osjećala da mi je upravo takav stil života prihvatljiviji. Sada se, zahvaljujući vašim knjigama, sve posložilo u jasnu sliku. Imam jasniju percepciju svijeta, ljudi, života općenito. Postalo mi je puno lakše komunicirati s pretpostavljenima. Budući da se aktivno bavim izgradnjom karijere, pitanje suvišnog potencijala i borbe s klatnima bilo je  vrlo aktualno. Nakon što sam prestala pridavati značenje, počela sam opuštenije reagirati na nepravednu kritiku pretpostavljenih. Prestala sam raspravljati i dokazivati da nisam kriva u određenim slučajevima.

Ispočetka je bilo teško pribrati se i svjesno ne reagirati na njihanje klatna mog direktora. No sigurna sam da s vremenom na sve to više neću obraćati pozornost. Konflikti se

rješavaju tijekom nekoliko sati, a prije je to trajalo danima. Transurfing je ušao u mene i postao moj svjetonazor, sada doživljavam  život kroz filter te filozofije. Samo što

sam  tijekom  tjedna  svaku  noć sanjala čudne snove. Možda je  to, naravno, slučajnost,  ali prije mi se takvo što nije  događalo.  Biste li mi mogli objasniti ima li to kakvo

značenje?

Mnogi koji su upoznali transurfing sanjaju čudne snove. Čudnima se čine zato što je uobičajena mentalna šablona pretrpjela promjene. Uskoro će završiti prijelazno razdoblje i stvarnost će se umiriti. Ne pridajte značenje snovima. Oni zapravo ne znače apsolutno ništa. To su tek slike iz prostranstva varijanti, a ondje je sve. No ono što je imalo ili će imati odnos sa stvarnošću čini tek mali dio tog virtualnog otpada.

S velikim zanimanjem čitam vaše knjige i nalazim u njima puno i toga bliskog onome što sam znao prije, no kao da to nisam percipirao. Zahvaljujući meni, o transurfingu su počeli čitati mnogi moji rođaci. I sad vas želim zamoliti za savjet. Riječ je o tome da se moja draga puno bavila mistikom, čitala Castanedine knjige, vježbala jogu i zadovoljno počela čitati knjige o transurfingu, ali čitajući ih, počela se zabrinjavati. Sanja neobične snove. Često se budi. Govori da su joj snovi jako čudni, da osjeća strah. Čim je prestala čitati knjigu, snovi su odmah prestali. Smatramo da njezin strah proizlazi iz bojazni da u snu nepovratno uđe u drugu realnost budući da se još prije početka čitanja knjiga budila u snu i jasno osvještavala svoje buđenje. Jako nas zanima vaše mišljenje o tome. Možda nam možete štogod savjetovati?

Mala je vjerojatnost da ćete otići u drugu stvarnost. Otići pak od stvarnosti - ništa lakše. Za to je potrebno jednostavno zaspati na javi i više ne čitati knjige koje ruše svjetonazor. Što se tu može savjetovati? Vaš život je vaš život.

Pišete da snove ne treba tumačiti kao znakove. A što je s proročanskim snovima? Na primjer, noć uoči prijemnog ispita sanjala sam broj ispitnog listića, pitanja, lica nastavnika i ocjenu. Ujutro se sve to dogodilo. I ako u tom slučaju možemo reći da sam bila "podešena", što je onda s financijskom krizom u kolovozu 1998. godine koju sam također sanjala nekoliko dana ranije, iako nemam nikakve veze s financijskim područjem i u tom trenutku nisam bila "zainteresirana za dolare"?

Kad kažem da snove ne treba tumačiti kao znakove, mislim na to da se na njih ne treba oslanjati. Duša može uletjeti u sektore koji će biti realizirani, kao i u one koji neće biti realizirani, iako ima pojedinaca čije duše u snovima mogu vidjeti predstojeće kadrove iz budućnosti. No čak je i kod vidovnjaka postotak točnosti relativno mali. Na primjer, poznata Vanga je imala oko 70 posto točnih predviđanja.

Općenito, pitanje o odnosu prema bilo kakvim predviđanjima treba postaviti drugačije: nije riječ o točnosti prognoze, nego o vašem odnosu prema njoj. Ako

predviđanje uzimate vrlo ozbiljno, odnosno u suglasju duše i razuma, ono će se vjerojatno obistiniti. Samo što tu ne djeluje sama prognoza kao neizbježnost sudbine, nego vaša namjera. Nebitno je hoćete li pustiti predviđanje u svoj život ili ne. To  je  već  učinjeno,  duša  i  razum  su povjerovali, ispunili se tom idejom i zbog toga se stvorila jasna mentalna slika koja će se neizbježno odraziti u stvarnosti. Preuzeli ste taj teret i sad vam preostaje da ga nosite. U tome se očituje neminovnost budućnosti - čovjek koji povjeruje u predviđanja ili se slaže s tim da je sudbina određena, odriče se preuzimanja upravljanja stvarnošću u svoje ruke. Tada stvarnost počinje  upravljati  čovjekom  i  sudbina  brodića  od  papira određena je time kamo će ga usmjeriti tok struje koji ga nosi.