II

Svijet duha

A nđeli se maksimalno trude da mi pokažu kako je ovaj naš svijet zapravo svijet vječnog duha. U tom svijetu vječnog duha prošlost, sadašnjost i budućnost ne postoje, iako se zaista doimaju vrlo stvarnima.

Ne tako davno dogodio se jedan incident koji mi je na dramatičan način osvijestio činjenicu da duhovni svijet može prevladati vrijeme i mjesto, te se može dramatično nametnuti na fizičkoj razini, kad to želi.

Jedan novinar iz Dublina nazvao me u Španjolsku i zamolio da pogledam neke fotografije koje su nedavno snimljene na komemoraciji žrtava velikog požara u noćnom klubu Stardust, u Dublinu 1981. Svi malo stariji Irci sjetit će se duboke tuge i žalosti zbog onoga što se dogodilo u diskoteci Stardust u četvrti Artane u sjevernom Dublinu, 14. veljače 1981. Izbio je požar, i unatoč divovskim naporima vatrogasaca i prisutnih ljudi, četrdeset osam mladih ljudi ostalo je zarobljeno u zapaljenoj zgradi i izgubilo živote.

Slijedilo je vrlo traumatično razdoblje za rodbinu poginulih.

Unatoč istražnom povjerenstvu i policijskoj istrazi, nikad se nije došlo do zaključka što je zapravo prouzročilo požar. Ta će katastrofa ostati zauvijek urezana u svijest Iraca.

Međutim, rođaci poginulih nisu se složili s presudom povjerenstva da je požar najvjerojatnije bio podmetnut, te su slijedile mnoge godine rasprava i svađa između obitelji žrtava i vlasti. Ali onda, u veljači 2009., neposredno pred dvadesetosmu godišnjicu nesreće, irska je vlada pristala izbrisati odluku povjerenstva iz parlamentarnih zapisa.

Itekako sam svjesna da ni na koji način ne mogu govoriti u ime obitelji koje su izgubile svoje najdraže. Ne mogu čak ni zamisliti bol koju su ti jadni ljudi morali trpjeti svih tih godina dok se odugovlačila kontroverzija oko pravog uzroka tog strašnog požara. Ali mislim da sam u pravu kad kažem da je odluka vlade dočekana s osjećajem olakšanja i nade te da se čak i nakon toliko dugo vremena može opet obnoviti istraga.

Novinar iz Dublina poslao mi je niz fotografija koje su snimljene vani, pred klubom u Artaneu, dok je trajala komemoracija za četrdeset osam žrtava. Naravno, ja nisam bila prisutna, ali mnogi su ljudi poslije govorili da se te večeri u zraku mogao osjetiti, gotovo dotaknuti, posvemašnji osjećaj mira, nešto što se nikad prije nije osjetilo na drugim komemoracijama za preminule.

Jedan od rođaka rekao mi je da je večer bila vrlo mirna i dok su se čitala imena poginulih, vidjelo se kako četrdeset osam zapaljenih svijeća jako treperi, kao da im neka nevidljiva sila povija plamenove. Ono što je vrlo zanimljivo u vezi s tim fotografijama je to što se na njima vidi jedan vrlo neobičan i neobjašnjiv fenomen. Jedna skupina rođaka preminulih stoji i moli se vrlo blizu svijeća, ali iznad njih se vidi debela zraka svjetla koja se spušta odozgo i zastaje nad skupinom.

Kad sam prvi put pogledala tu fotografiju, prvo što mi je proletjelo umom bio je izraz »most duša«. Također sam osjetila duše nekih ljudi koji su u tom strašnom požaru izgubili živote, ali iznad svega osjetila sam radost i oslobađanje. Druga fotografija snimljena te večeri prikazivala je nešto začuđujuće, nešto što smatram potpunom poniznošću. Na toj slici vidi se jedna rođakinja koja je preživjela požar, a s njezine desne strane je djevojka ispod čijeg se lica može primijetiti mali anđeo, zajedno s krilima. Ta mi je djevojka poslije potvrdila da je njezina mlađa sestra zaista poginula u požaru, ali i još jedna sestra.

Dok sam nastavila gledati fotografije, bilo ih je šest ili sedam, počela mi se prikazivati pojava starijeg muškarca. Što sam više gledala, to je njegova energija postajala sve čudnija, ali znala sam da on nije preminuo u požaru. Njegova obitelj smatra da su stres i slomljeno srce pridonijeli da oboli i umre od raka. I doista, poslije su mi potvrdili da je taj jadni čovjek bio otac dviju djevojaka koje su poginule te sudbonosne večeri u sjevernom Dublinu.

Rekli su mi da je nekoliko poznatih fotografa pregledalo fotografije, ali nisu mogli objasniti neobičnu pojavu koja se jasno vidi na nekoliko fotografija. Navodno da postoji nešto što se zove »bljesak leće« što se može pojaviti na fotografijama. Nikad prije nisam čula taj izraz i zaista vam ne znam reći više o tome, ali spomenuli su mi ga kao mogući uzrok neobjašnjivog svjetla i pojava koje se vide na fotografijama. Mogu vam samo ispričati kako sam se osjećala dok sam gledala fotografije, a osjećala sam radost  i olakšanje. Osjetila sam da su one duše koje su tako tragično preminule u požaru sad naposljetku slobodne i da očajnički žele da to i njihovi voljeni saznaju. Tako očajnički, da vjerujem da su bili u stanju iskazati tu želju u fizičkom svijetu, na fotografijama te tako pokazati da zbilja živimo u svijetu duha.

Možda će se nekima od vas to činiti kao čista fantastika, ali to nikako nije bio prvi put da sam se susrela sa svijetom duha koji ostavlja trag na fizičkoj razini. Jedino se nadam i molim da tugujuća rodbina povezana s tom strašnom tragedijom, ljudi koji su toliko dugo patili, sad mogu odahnuti, baš kao što sad čine i oni koje su izgubili. Neka počivaju u miru.

Fizička razina vremena i prostora nije nikakva prepreka za anđele kad mi žele prenijeti neku poruku. To sam prvi put shvatila na dramatičan način kad sam jedne večeri primila telefonski poziv iz Amerike. Zvala je jedna žena iz Pittsburgha, rekla mi kako se zove i objasnila da je moj broj dobila od prijateljice koja me posjetila dok je bila na praznicima u Irskoj.

Kad je spomenula prijateljičino ime, odmah sam se sjetila te žene jer su mi anđeli bili dali lijepu poruku za nju i ona je bila oduševljena time što su joj imali za reći. Žena se očito vratila kući u Ameriku i spomenula me svojoj prijateljici koja me odlučila nazvati. Neobično u svemu bilo je to da dok sam s njom razgovarala, činilo se kao da sjedi preda mnom, a anđeli su mi otkrili mnoge pojedinosti o njoj i njezinoj voljenoj obitelji. Anđeli su mi zapravo omogućili jasan komunikacijski kanal i sve one tisuće kilometara preko Atlantskog oceana između nas nisu ništa značile, apsolutno ništa. Anđeli mi uvijek zorno pokazuju na mnogo različitih načina da ovo nije naš svijet, sa svim svojim zakonima, fizičkim ograničenjima i pojavama. Ne, ovo je Božji svijet, duhovni svijet u kojem se pojavljuju mnoge stvari i poprimaju izgled.

Ljudska bića nastaju i poprimaju izgled. Čini se da imamo čvrsto tijelo od krvi i mesa, kostiju i mišića. Međutim, to je samo vanjski izgled; zapravo smo duhovna bića stvorena od Boga — to je prava istina! Anđeli se doista neprekidno trude da mi tu istinu približe i vjerujem da ona skriva tajnu o tome kako da uspješno živimo svoj život. Ako možete prigrliti tu univerzalnu istinu, onda je sve moguće.

Pretpostavimo da imate problem u vezi s vašim tijelom. Recimo da se radi o plućima; odmah prizovite u svijest da iako u ljudskom smislu imate dva plućna krila, ona su zapravo napravljena od duha, duha koji je savršen i neokaljano cjelovit i zdrav. No iako fizičko tijelo možda svjedoči o fizičkom problemu s vašim plućima, vi se samo držite božanskog shvaćanja da je sve savršeno u duhu, a to uključuje i vaša pluća. Mnogi su se ljudi sami iscijelili jednostavno tako što su znali i primijenili tu univerzalnu istinu.

Anđeli mi uvijek zorno pokazuju da je ovo Božji svijet, duhovni svijet, a mi smo svi djeca Božja. Oni kao da uživaju pokazivati mi da ne postoje granice između Boga i nas, mi samo zamišljamo da postoje, i naši umovi kao da vole zadržati te imaginarne granice na svojemu mjestu. Um uvijek želi biti »kralj dvorca«, ali samo je jedan kralj dvorca, a to je Bog. Sjećam se jedne večeri dok sam bila na praznicima, u restoranu u gradiću Torrevieja u južnoj Španjolskoj kad su anđeli odabrali poseban i simpatičan način na koji će mi pokazati da svijet duha ne sadržava granice između Boga i nas. Fran i ja proveli smo ugodno poslijepodne šećući gradićem Torrevieja i malo razgledavajući izloge.

Jedna od velikih prednosti ljetovanja u Španjolskoj je ta da možete jeftino jesti u restoranima, naročito u usporedbi s Irskom. Ponekad pomislim da je sve, bilo gdje, jeftino u usporedbi s Irskom, ali to je druga priča! Te večeri u Torrevieji odlučili smo otići u jedan mali restoran koji smo poznavali, te da ćemo radije tamo večerati nego da sami kuhamo kod kuće. Kad smo stigli, vlasnik nas je pozdravio i odveo do stola pokraj prozora. Restoran je bio pun i bilo je mnogo gostiju raznih nacionalnosti, turista iz cijele Europe pa čak i izvan Europe.

Za nekoliko stolova u našoj blizini sjedilo je jedno društvo od nekih dvanaestak ljudi i sjajno su se zabavljali, razgovarali, smijali se i uživali u hrani i vinu. Spomenula sam Franu da je djevojka, čiji su dvadeset prvi rođendan slavili, vrlo lijepa. Fran me blijedo pogledao i upitao: »Kako znaš da slave njezin rođendan?

« I ja sam pogledala njega i nasmijala se: »Pa, čujem ih, svi ih čuju i prilično su glasni.«

»Jesu«, reče Fran, »ali govore njemački, a ti ne razumiješ njemački.«

»Ne budi smiješan«, rekoh. »Govore engleski. Jasno ih čujem; čekaju da se pojavi djevojčin brat, misle da se možda izgubio i ne može naći restoran.« Čim sam to izrekla, u restoran je ušao mladić od kojih osamnaest godina, a veselo ga je društvo glasno pozdravilo.

»Vidiš?« rekla sam samozadovoljno Franu. Ali njega nije zanimao mladićev dolazak; zbunjeno me je bez riječi gledao.

»Ti čuješ te ljude kako govore engleski?« pitao je.

»O čemu govoriš?« odgovorila sam. »Naravno da ih čujem kako govore engleski; oni govore engleski.«

»Ne govore, znaš. Govore njemački. Nisam razumio nijednu riječ koju je itko tamo izgovorio, od trenutka kad smo došli ovamo«, rekao je. Zatim je pokazao na par koji je sjedio preko puta nas, malo udaljen od društva koje je slavilo rođendan.

»Kojim jezikom oni govore?« upitao je. Pogledala sam par i jasno sam čula kako raspravljaju o tome kojim je putem najbolje krenuti iz Torrevieja, ako žele doći u Alicante.

»Pa i oni govore engleski. Čujem ih, raspravljaju o tome koji je najkraći put do Alicantea«, rekla sam smiješeći se Franu. On me je samo gledao i tresao glavom.

»Ne«, odgovorio je smijući se. »Šveđani su ili Nizozemci i uopće ne govore engleski.«

Oboje smo se morali nasmijati tom neobičnom iskustvu koje su mi anđeli iz nekog razloga dopustili da doživim. Zato sam te večeri, kad smo se vratili kući, razgovarala s njima i pitala ih zašto su mi omogućili da doživim ono što se dogodilo u restoranu.

Odgovor mi je dala anđelica Anne.

»Mnogo smo ti već puta rekli da je Božji svijet svijet duha, i u tom svijetu nema granica ni ograničenja«, objasnila je. »To je svijet cjelovitosti, savršenstva, jedinstvenosti. U vašem ljudskom svijetu, sa svim njegovim pravilima, zakonima, uzrocima i posljedicama, stvari kao što su razni jezici potrebne su kako bi ljudi postojali. Ali u Božjem svijetu nije tako, jer tamo je sve već jedno. Pomislili smo da bismo ti mogli tu činjenicu zorno demonstrirati u restoranu. Bilo je zabavno, zar ne?« I bila je u pravu; bilo je zabavno i vrlo posebno. Opet sam se osjetila tako privilegirano zato što mogu cijeniti poruku koju mi anđeli prenose — da je sve u redu, da smo djeca Božja, sastavni dio njegovog veličanstvenog svijeta, koji je već savršena cjelina.

Harmonija već jest, mi moramo samo probušiti mjehur od sapunice kojim smo se okružili, mjehur sumnji, misli i emocija koje se mogu pojaviti kako bi nas držale na udaljenosti od Boga.

Moramo probušiti mjehur, razderati taj veo i onda ćemo shvatiti da harmonija već jest. Naša svrha ovdje, u ovom ljudskom svijetu gdje smo djeca Božja, jest da ukazujemo na Boga, da pokazujemo da je živo biće koje nas pokreće u našim životima, a anđeli su nam pri ruci da nam baš u tome pomažu. Ta prekrasna stvorenja čiste svjetlosti odmah su tu pokraj nas, bliži su nam od vlastitog daha, spremni da nam pomognu na svaki mogući način, spremni da nam pomognu da shvatimo svoj pravi identitet — da smo djeca Božja.

Tijekom nekoliko prošlih godina vrlo sam jasno shvatila koliko anđeli mogu utjecati na ljude i događaje diljem svijeta i to doista čine. Nakon što ostvarite vezu s vlastitim anđelom i vi ćete početi uviđati gdje i kad anđeli zapravo utječu na ljude i događaje po cijelom našem planetu. To je zapanjujuće iskustvo dok gledate neke ljude kako obavljaju svoje poslove i znate da ih anđeli vode i utječu na njih, bili oni toga svjesni ili ne.

Osobno sam vidjela kako anđeli izražavaju zanimanje i zatim postaju uključeni u živote ljudi iz show-businessa, sportaša, političara i vjerskih vođa; nije važno tko ste ili što ste, anđeli su zainteresirani za vas.

Ponekad možda slušam radio i čujem pjesmu koju nikad dotad nisam čula, ali instinktivno ću znati da su anđeli sudjelovali u njezinu nastajanju, iako autor pjesme možda nije bio svjestan njihove prisutnosti dok ju je pisao.

Naravno, ljudska bića neće zapravo nikad biti anđeli, a ipak tu na zemlji ima mnogo ljudi s anđeoskim kvalitetama. Pretpostavljam da ih možemo zvati zemaljskim anđelima. Postoji mnogo ljudi koji imaju veliku sućut, mir, razumijevanje i ljubaznost prema drugim ljudskim bićima, a za to ne traže nikakvu nagradu.

Jeste li ikad u životu upoznali nekoga tko vas je dirnuo već samom svojom prisutnošću?

Dogodilo mi se to otprilike prije dvije godine. Vodila sam radionicu o anđelima u gradiću Honefoss u Norveškoj kad sam upoznala čovjeka kojega mogu samo opisati kao »svetog čovjeka «. Imao je izvanrednu energiju; ne pretjerujem kad kažem da je zračio svetošću. Kad je ušao u sobu, odjedanput sam se u njegovoj prisutnosti osjetila potpuno ponizna. U prostoriji se odjedanput pojavilo mnogo anđela koje nikad prije nisam vidjela, a koji su bili povezani s tim čovjekom. Imao je oko trideset godina i rekla bih da nije imao pojma o tome da je po bilo čemu poseban.

Bavio se iscjeljivanjem i osjetila sam da je prisutnost tog muškarca tako čista da je time pomogao mnogim ljudima da ozdrave od različitih bolesti. Boravak u njegovoj blizini učinio je da se osjećam ponizno; zračio je takvu ljubav i mir, i bio je okružen mnogim izuzetnim anđelima.

Dok sam razgovarala s njim, postalo mi je još jasnije da on nije svjestan svojih anđeoskih kvaliteta, a ipak svi koji su došli s njim u kontakt bili su dirnuti njegovom osobom. Mnogi su ljudi to spomenuli istoga trenutka nakon što je on izašao iz prostorije.

Nikad ga neću zaboraviti jer mi je na poseban način dotaknuo srce i dušu; u njemu je bila velika nevinost. Uvijek će postojati ljudi koji će kročiti ovom zemljom posjedujući anđeoske kvalitete; njih je uistinu dotaknulo Božje svjetlo i ono živi u njima.

U svojem putovanju s anđelima susrela sam mnoge ljude, uključujući i djecu, koji su imali tu anđeosku pojavu. Ljudi su to svih profesija, neki od njih vrlo dobro poznati, koji se redovito pojavljuju na televiziji ili u filmovima. Ili neki drugi čiji se životi vrte oko politike — svi oni u sebi nose to Božje svjetlo i vrlo često toga uopće nisu svjesni.

Nedavno sam od anđela primila jednu vrlo pozitivnu poruku koja kaže da se ovdje na Zemlji javlja jedna nova vrsta političara.

Prvi put u svijetu pojavljuju se povijesni političari koji na umu imaju samo najbolji interes za ljude, iako može proći neko vrijeme prije nego što to postane očito, a sve zbog onoga što se prije događalo u političkom smislu. Anđeli su mi objasnili da se ljudske predrasude polako zanemaruju, a to se vidi i u politici; polako se za sve nas pojavljuje jedna nova vizija. Ta vizija je svijet u kojemu ljudi mogu biti zajedno bez nanošenja nepravde jedni drugima. Pojavljuje se mogućnost mirnijeg, sigurnijeg i boljega svijeta za sve. Bit će to svijet bez straha u kojem će se svi slobodno kretati, svijet gdje će ljudi biti jednaki bez obzira na boju kože ili mjesto gdje su rođeni, svijet u kojem će se ljudi ujediniti i živjeti u skladu jedni pokraj drugih. Anđeli su mi rekli da će Bliski Istok biti mjesto gdje će to započeti, koliko god da se to sad čini nevjerojatnim.

Na svijetu ima mnogo ljudi koji teže tome da naprave nešto što će poboljšati ljudske živote, i njih prati anđeoska energija, vodi ih i pomaže im gdje god i kad god može. Ima ljudi koji rade s bolesnima i umirućima, koji svoje vrijeme daruju kako bi pokušali drugima pružiti malo udobnosti. Oni ne traže nagrade ni priznanja za svoj rad; njihov je cilj pomagati ljudima u trenutcima velike potrebe i oni jednostavno osjećaju potrebu da to čine. Postoje brojni primjeri — vrlo slavni ljudi kao što su Majka Tereza, Nelson Mandela i Martin Luther King klasični su primjer toga o čemu govorim.

Zatim su tu i svi liječnici, medicinske sestre i volonteri. Anđeli su mi jasno dali do znanja da bismo svi mogli mnogo više volontirati, naročito u ovim recesijskim vremenima kad ljudi ostaju bez posla. Ako moramo provesti neko vrijeme nezaposleni, koji je bolji način da to prebrodimo nego da volontiramo i radimo nešto za druge?

Energija anđela u velikoj mjeri stoji iza organizacija kao što su Društvo za hospicij i Crveni križ. Ali te su udruge samo sjajan primjer toga što se može postići kad ljudi istinski daju. Pogledajte samo sve te divne humanitarne djelatnike diljem svijeta. Oni stvarno pomažu, to se ne može poreći, ali to biste mogli i vi. I vi možete imati anđeoske kvalitete dok ste tu na zemlji; možete postati zemaljski anđeo. Možda možete samo saslušati nekoga tko proživljava teške trenutke. Ako smo iskreni prema sebi, vjerojatno ćemo si priznati da svi poznajemo nekoga kome je život trenutačno težak. Ili možda možete pomoći nekome u svojoj obitelji ili prijatelju biti rame na koje će se osloniti? Uvijek upamtite da i najjednostavniji čin može značiti pravu promjenu nabolje u nečijem životu.

Upamtite da anđeli uvijek imaju veliko razumijevanje za vas i ono što vam se događa u životu. Nemojte čekati da anđeli dođu i daju vam neki posao; radije izađite iz kuće i napravite neko dobro djelo. Ako ste to u stanju učiniti, otkrit ćete da je anđeoska energija već s vama dok obavljate svoje dobro djelo — ostvarit ćete povezanost s anđelima. Anđeli ne dolaze da žive vaš život umjesto vas — oni to ne mogu. Dolaze vam asistirati i pomoći da nađete pozitivno rješenje problema s kojima se suočavate vi i ljudi oko vas.

Otkad ljudi postoje, od prvih početaka vremena, uvijek je bilo ljudi koji su kročili zemljom s anđeoskim kvalitetama. Oni dolaze iz svih profesija, a veže ih zajednička veza ili vizija, a to je da pruže ruku i pomognu ljudima. Oni donose mir i sklad — nijednu osobu ne možemo izdvojiti jer svaki je pojedinac dio šire kolektivne svijesti da se pomaže čovječanstvu.

Oni koji se brinu za bolesne i umiruće, dobar su primjer ljudi koji rade po anđeoskom uzoru dok su ovdje na zemlji. Isto je s humanitarnim djelatnicima koji pomažu u raznim dijelovima svijeta. Zatim su tu i mirotvorci, koji nastoje svijet napraviti boljim za sve nas, kako bismo živjeli u miru i skladu.

Posebno treba spomenuti djecu koja postaju pomagači u današnjem društvu. Ima ih mnogo koja dobrovoljno obavljaju poslove odrasle osobe tako što se brinu za potrebe svoje obitelji. Može ih se prepoznati po smirenosti i mudrosti koja zrači iz njih, a isto tako po zrelosti, daleko većoj od one karakteristične za njihove godine. Istina je da ako pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da su posvuda ljudi s anđeoskim kvalitetama; to može biti vaš prijatelj, vaš susjed ili neznanac na ulici. Naravno, kako bismo postali zemaljski anđeli, moramo dopustiti da do nas dopre anđeoska energija, moramo omogućiti da nam svijet pozitivnog razmišljanja svakodnevno postaje sve stvarniji.

Zato sjednite i ugodno se smjestite, budite mirni koliko možete i dopustite anđelima da vam pomognu naučiti istrenirati svoje misli, što dalje od negativnog razmišljanja a sve više prema pozitivnu načinu življenja i učenja. Promatrajte dok vam anđeli pokazuju kako su vam misli snažne i da ono što mislite, osjećate i govorite može stvoriti vašu realnost, vodeći vas u područje u kojem vaši život mogu biti još više uravnoteženi i usredotočeni u svemu što radite i kako se ponašate prema drugima. Promatrajte, dok postajete zemaljski anđeli.