Vi možete razviti svijest o bogatstvu. Počnite primjenjivati načela koja su u ovoj knjizi predstavljena i objašnjena i pustinja u vama rascvjetat će se poput ruže i ispuniti radošću.

Prije mnogo godina, radio sam u Australiji s mladićem koji je želio postati kirurg, ali nije imao novaca niti je završio srednju školu. Zarađivao je čisteći liječničke ordinacije, perući prozore i radeći druge uzgredne poslove. Rekao mi je da svake večeri, prije no što pode na spavanje, običava na zidu vidjeti diplomu na kojoj je velikim, masnim slovima ispisano njegovo ime. Često je čistio i laštio diplome u bolničkoj zgradi u kojoj je radio; nije mu bilo teško urezati sliku diplome u um i zadržati je tamo. Ne znam koliko je dugo nastavio to zamišljati, ali moralo je to potrajati nekoliko mjeseci. S obzirom da je bio uporan, rezultati su uslijedili. Jednom se liječniku mladić vrlo svidio. Obučivši ga u steriliziranju instrumenata, u davanju potkožnih injekcija i u ostalim raznovrsnim oblicima davanja prve pomoći, uzeo ga je za asistenta u ordinaciji.

Nakon toga, poslao ga je u srednju školu, a zatim i na studij, sve o svom trošku.

Danas je taj čovjek istaknuti liječnik u Montrealu. Ostvario je svoj san! Jasnu sliku u svom umu! Njegovo je bogatstvo bilo u njegovu umu.

Bogatstvo je vaša zamisao, želja, talenat, poticaj za služenjem, kapacitet za davanje, vaša sposobnost da budete korisni društvu i vaša općenita ljubav prema čovječanstvu.

Taj mladić služio se velikim zakonom podsvijesti. Tro-ward je rekao: »Kad ste sagledali cilj, osigurali ste i sredstva koja će dovesti do ostvarenja tog cilja«. Cilj u mladićevu slučaju bio je - postati liječnikom. Zamišljao je, vidio i osjećao kako je to biti liječnik, živio je s tom idejom, održao je, hranio i volio sve dok kroz njegovu imaginaciju nije prodrla do podsvijesti, postala uvjerenje i utrla put ispunjenju njegovih snova.

Mogao je reći: »Nemam obrazovanje«. »Ne poznajem prave ljude.« »Prestar sam za školu.« »Nemam novaca; to će potrajati godinama, a ja nisam inteligentan«. Bio bi poražen prije nego što bi uopće počeo. Njegovo bogatstvo bilo je u upotrebi duhovne snage unutar njega koja se odazvala na njegovu misao.

Put kojim dolazi naša molitva uvijek je skriven od nas, osim što povremeno možemo zamijetiti dio procesa. »Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti...« Putovi nisu poznati. Jedino što čovjek treba učiniti jest u svome umu zamisliti i prihvatiti završetak i prepustiti njegovo ostvarenje subjektivnoj unutarnjoj mudrosti.

Često se postavlja pitanje: »Što trebam napraviti nakon meditacije i nakon što u svijesti prihvatim svoju želju?« Odgovor je jednostavan: bit ćete potaknuti napraviti ono što je potrebno da bi se vaš ideal ostvario. Pritisak ili kompulzija zakon je podsvijesti. Zakon života je akcija i reakcija. Ono što činimo automatska je reakcija na unutarnje pokrete uma, na unutarnje osjećaje i uvjerenja.

Kad sam prije nekoliko mjeseci pošao na spavanje, zamislio sam kako čitam na francuskom jedan od mojih najpopularnijih eseja, Magičnost vjere. Počeo sam predočavati i zamišljati kako taj tekst ide u dijelove svijeta u kojima se govori francuski. Činio sam to nekoliko tjedana svake večeri, padajući u san sa zamišljenim francuskim izdanjem eseja u svojim rukama.

Nedugo prije Božića 1954. godine, primio sam pismo vodećeg pariškog izdavača kojemu je bio priložen ugovor što sam ga trebao potpisati i na taj način mu dati pravo objavljivanja i reklamiranja francuskog izdanja Magičnosti vjere širom francuskog govornog područja.

Možete me pitati što sam nakon molitve učinio da bi se esej objavio.

Odgovor bi bio: »Ništa!« Subjektivna mudrost preuzela je stvar i dovela do rješenja na svoj način, što je bilo daleko bolje od bilo čega što bih svjesno smislio.