Što je svijest? To je sposobnost da posmatramo način na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ograničimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti. Zato je potrebno sljedeće: da budemo svjesni postojanja filtera; da spoznamo kako uvijek reagujemo na sliku u svom umu, nikad na stvarnost; da shvatimo kako je sve što postoji u tom filteru prolazno, neprekidno se mijenja. Čovjek se ponaša kao da je taj filter čvrst i statičan, dok se on stalno preobražava.

 Sve teče, kreće se, živi; da postanemo svjesni činjenice da je sve što postoji u našem umu, u filteru, neprikladno i nezadovoljavajuće, baš zato što je privremeno; da shvatimo kako to što postoji u filteru, u našem umu, nismo mi, već praznina našeg ja, koja iščezava tamo gde postoje samo mentalne projekci je.

,Ja" je izumelo svijest o egu, o „mojem". Ako bih sjeo da pogledam svijet, u svojoj gluposti zaljepio bih etiketu „moj" na zgrade, kompjutere, grad, na čitavu stvarnost. Dajte mi neku stvarnost i spreman sam da na nju projektujem bar djelić svoga „ja". To „moj" postoji samo u mojoj glavi, jer, kad bih ove noći umro, u toj zgradi se ništa ne bi promjenilo. Stvari su ono što su. Nisu ni moje, ni tvoje ni njegove. To je samo mentalna konvencija.

Pretpostavimo da je neka zgrada vaša. Činjenica da je posjedujete ne izražava ipak stvarno posedovanje tog objekta. Zgrada je zgrada. Patnja proističe iz prianjanja, iz misli o posjedovanju. Prianjanje je samo projektovanje ega, onog „moje" na nešto. Ono se rađa i razvija onoliko koliko projektujete svoje „ja" na nešto. Kada polako odljepimo etikete „ja", „moje" sa zemljišta, zgrada, odeće, preduzeća, nacije, religije, s našeg tijela, s naše ličnosti, tada postižemo oslobođenje, slobodu, mokšu. Kada „ja" iščezne, stvari su ono što jesu. Dopuštate životu da bude život.

Potrudite se da shvatite kako je sve prolazno, privremeno i prazno od „ja". Paradoksalno, to je tajna formula za trajnu sreću. Isus je to shvatio kad je rekao: „Ko je moja majka, moj otac, moja sestra? Nemam nikoga".

Tu postoji jedna žena, ali je „moja majka" samo mentalna konstrukcija. Ljudski odnosi su samo funkcija, mentalna projekcija. Niko ne želi da to shvati, tako da su svi ludi. Ljudi više vole da žive u svijetu koji su sami stvorili, izazivajući patnje i emocije, neprekidno tražeći olakšanje zbog nastale konfuzije. To je kao kad bismo se posjekli pa zatim kažnjavali sebe novom posjekotinom. Konfuzija bez kraja i konca.

Problemi se rađaju ne samo kad kažemo „ovo je moje", već i kada se razmišlja „ja sam ovo i ono i još i ono".

Poistovjećivanje sa svojim „ja" može izazvati probleme. Na primer: „Ja sam dobar", „Ja sam loš", „Ja sam zavodljiva osoba", „Ja sam nestrpljiv", itd. Struktura moje ličnosti drukčija je od vaše. Ne podudaram se s vašim projekcijama o meni. Ne podudaram se čak ni sa mojim projekcijama o meni. Ja nisam ono što vi kažete da jesam. Čak ni ja ne mogu riječima da izrazim ko sam u stvari.

Kad ne bi postojao ego, ne bi postojalo zlo. Kada Siki ne bi imali kolektivni ego, problem ne bi postojao. Sve to važi za bilo koju naciju ili religiju. Sve konvencije, etikete, razgraničenja, samo su izmišljotine našeg uma.

Prije pedeset godina nije postojao pakistanski ego; prije tri stoljeća niko nije živeo i umirao za nešto što se zove američki ego; prije deset vijekova muslimanski ego nije postojao; prije dvadeset vijekova nije postojao kršćanski ego. Takve mentalne konvencije nemaju ničeg zajedničkog sa stvarnošću niti sa životom. One nisu stvorene u prirodi, od Boga, već ih je definirao i napisao čovek. One su nastale u njegovom umu. Stvari su ono što jesu. Ego je samo proizvod uma.

Naše misli stvaraju etikete i mi ih lepimo tamo gde želimo i tvrdimo da je od tog trenutka ova ili ona zajednica odvojena od ostalih. Zatim zahtijevamo od drugih da žrtvuju svoj život da bi odbranili etikete koje smo izmislili. Ovakve poduhvate definiramo zvučnim terminima, kao, na primer: „Umrijeti za vjeru". U stvarnosti se umire zbog konvencije, zbog zamisli koje jednostavno ne postoje. Obećavaju nam se nevidljive nagrade, kao recimo: „Ako umrete za eru, za naciju, za Boga, stičete ečni život", iako ništa od svega toga nije stvarno.