2.3.4. Sveta dolina

 

 

Hiram Bingham, americki istrazivac (1875-1956), profesor sa Yale-a i otkrivac grada Macu Pikcu (1911.), nazvao je dolinu rijeke Urubamba "najljepsom dolinom na svijetu". Dolina se pruza duzinom od 300 km i nekad je prolazila srcem kraljevstva Inka, povezujuci niz ceremonijalnih i gradskih centara.

 

Inke su rijeku zvale Vilkamaju - "sveta rijeka". Njen kosmicki ekvivalent bio je Mlijecni put. Inke su i nasu Galaksiju zvali Maju - "rijeka", i ona je bila kljuc njihove kosmologije. Maju se proteze u smjeru jugoistok/sjeverozapad. Bas kao i Vilkamaju.

  

Pogled na peruansku Svetu dolinu, kopiju Mlijecnog puta

 

Kopiranje nocnog neba na Zemlji ne zavrsava ovdje. Vec pocinje. Razmjestaj zvjezdanih konstelacija u galaksiji Mlijecni put bio je orijentir za izgradnju naselja, hramova, observatorija…

 

Inke su bile poslednji u nizu naroda koji je shvatio poruke dalekih predaka sa Lemurije i Atlantide i razmjestaja sakralnih objekata u Svetoj dolini. Drevne rusevine bi dogradjivali dodajuci im nove, svakodnevne funkcije.

 

 

                                                        ********

 

Moderni Pisak je slikovit Andski gradic. Stotine turista se tiska na lokalnoj pijaci u potrazi za suvenirima. Od mene je financijske koristi imala jedino mala pekara; iz peci su upravo izasle vruce pogacice.

 

Iznad Piska leze kilometrima unaokolo razbacane rusevine najveceg grada/hrama koji su naseljavale Inke. Ostaje zagonetka zasto o njemu nisu ni jednu rijec napisali rani spanjolski kronicari, mada su znali za njegovo postojanje. Druga misterija je zasto Inke tu nisu imali uporiste za vrijeme sukoba sa Spanjolcima, te kasnije pobune, jer je citava dolina jedna velika tvrdjava.

 

Ovim dijelom Svete doline dominira grad/hram Intiwatana ("mjesto na kome se Sunce zakaci"). Ocigledna je funkcija ovog hrama kao astronomske observatorije.

 

Mijesa se nekoliko gradjevinskih stilova. Ispod gradnje Inka su uocljivi, puno starii, cudnovati kameni oblici koji kao da su izliveni iz kalupa. Nepotrebno je pominjati da su i ovdje desetine tona teski kameni blokovi prebacivani "nekako" uz strme klisure i ugradjivani tako perfektno da sjecivo noza ne mozemo uvuci medju njih.

 

  

Detalj zidova u drevnom gradicu Pisac u Peruu; isti stil na juznoamerickom obodu,

Uskrsnjim otocima i pokraj japanske obale

 

 

 

(Prilikom uspona na 2.800 metara visoku Intiwatanu cuo sam i glasove neumornog slovenackog planinarskog para, na celu sa Mojcom.)

 

 

                                                          ********

 

 

Prilozena fotografija vjerno prikazuje jos jedan gradjevinski poduhvat Andskih naroda. Gole litice pretvarane su u plodne terase uz cijenu prenosenja stotina tona zemlje iz drugih krajeva. Nakon toga bi se kreirao sofisticirani irigacioni sistem koji bi omogucavao obradu parcela. Ovaj postupak bi na prvi pogled izgledao gotovo nemoguc i danas.

  

Uzduz Svete Doline Inka se nalaze nepregledne kamene terase koje su pretvorile ogoljela brda u plodonosna polja.

Kao da je neko u davna vremena od citavih brda i planina pravio stepenaste piramide… da bi im civilizacije poslije njih,

donosenjem hiljada tona zemlje i irigacijom, dale drugaciju, prakticniju zemaljsku svrhu.

 

 

Slijedeci korak bio je svojevrstan genetski inzinjering koji je omogucio da se u ovim krajevima razviju kulture kukuruza i krompira i odatle odu ka obje Amerike i Evropi gdje ce postati vodeci poljoprivredni proizvodi. I ne samo to. Svaka nadmorska visina imala je drugaciju vrst krompira i kukuruza. Ukupno: nevjerovatnih tristo vrsta krompira i dvije i po hiljade vrsta (!) kukuruza. Dvije i po hiljade!

 

 

                                                             ********

 

 

Nije mi trebalo dugo da se uvjerim u kulinarske vjestine Peruanaca. Negdje na sredini Svete doline je gradic Urubamba. Iza prasnjavih ulica kriju se topla lica domacih stanovnika. Restoran na glavnoj ulici je ponudio nove ukuse od pohovanih kukuruznih zrna do pudinga od egzoticnog voca. Vlasnici restorana mi nisu imali dati visit kartu da ih mogu posjetiti slijedeci put; a i nema potrebe, jer ih je lako naci.

 

Leprsava zastava na gradskom holu nosi simbole pume, dvije zmije, dva lokalna drveta, kraljevsku vrpcu Inka i - dvoglavog spanjolskog orla.

 

 

                                                            ********

 

 

Vrhunac obilaska Svete doline je na njenom sjeverozapadnom kraju. Odatle se Vilkamaja, odnosno Urubamba rijeka upucuje ka djunglama Amazona da bi se i ulila u rijeku Amazon. Grad Ollantaytambo (oljan-tej-tambo) ima trapezoidni oblik - omiljeni geometrijski oblik kultura Anda. Ovo je jedini grad u Peruu u kome  ljudi jos uvijek zive u originalnim kucama Inka.

 

Impresivne terase, na kojima su rusevine zidina, dominiraju dolinom. Kompleks se sasvim pogresno naziva tvrdjavom. Ovo je ime ostalo, slicno kao i sa Saskajvumanom, jer se tu odigravala jedna od presudnih bitki Inka sa Spanjolcima.

 

Strukture su originalno imale ceremonijalni karakter; prvi graditelji zvanicno nisu poznati. Arheolozi i historicari pokusavaju da podmetnu da su graditelji dosli sa Bolivijske strane, takozvane "kulture Tihuanako" od prije 1.500 godina. Ta kultura je, kao i mnogo drugih, jednostavno izmisljena da bi se opravdala gradnja gradova gradjenih na Bolivijskoj strani jezera Titikaka prije vise 12.000 godina.

 

Vise od 200 stepenica vode do vrha kompleksa. A na njenom vrhu posebna poslastica - cuvenih sest kiklopskih monolita, izgradjenih od rozog riolita. Rijec je o vulkanskom ekvivalentu granita, posebno visoke cvrstoce. Poredani jedan do drugog, ovaj "nedovrseni zid" se (a, kako bi drugo) naziva "Hramom Sunca". Lako je uociti da Inke i drugi skorasnji narodi nemaju nikakve veze sa ovim blokovima; nista od ispupcenih povrsina, poligonalnih stranica ili kombinacije manjih i vecih kamenja koji perfektno pristaju jedan uz drugi. Ovdje je jednostavno rijec o sest ogromnih stijena, savrseno isklesanih (ili izlivenih) i transportiranih na vrh ove visoravni. Kako su stotine tona prenesene na vrh - ovo je pitanje koje se vise i ne postavlja, jer prihvatljivog konvencionalnog odgovora nema. Uklesane zoomorfske figure (najvjerovatnije pume) su izblijedile.

 

Arheolozi ovu strukturu proglasavaju "nezavrsenom", "remek djelom koje se nikad nece kompletirati".

 

 Na vrhu kamenog kompleksa Oljantejtambo sest je gigantskih monolita.

Rozi riolit, vulkanski kamen visoke cvrstoce, je perfektno obradjen, a blokovi od preko 100 tona

su poredani u perfektnoj liniji, jedan do drugog. Za prihvatljivo objasnjenje

o autoru ove “nezavrsene strukture” mora se uci u daleku proslost Planete.

 

 

 

                                                        ********

 

 

Ono sto ne mozemo uklopiti u nase vidjenje svijeta i sto ne razumijemo, proglasiti cemo misterioznim, religijskim objektom, ili, pak, nedovrsenim zidom. A sta ako ovih sest kamenih blokova jesu zavrsena arhitektonska cjelina? Da li bas oni predstavljaju vrh podzemnog energetskog strujanja, koji odatle podize energetski nivo spiritualnih (ljudskih) bica?

 

Toliko je drevnih kamenih struktura koji ce zauvijek ostati "nedovrseni", "bez krova" ili nekog spoja koji im, po nasem misljenju, "nedostaje". A onda bi, hiljadama godina kasnije, dolazili neki narodi koji bi na tim "rusevinama" (ili "temeljima") dodavali svoje kamencice, pregradnje, slamnate krovov