DEVETO POGLAVLJE
Sve su to obična sranja
Predstava je bila vrlo uspješna, ali je publika bila katastrofalna
Oscar Wilde
N |
mo da su njegove iluzije stvarne, ali mi to ne moramo činiti.
Ta psihološka igra tako snažno utječe na doživljaj stvarnosti da ljudi po- staju bijesni, opsesivni ili ogorčeni zbog najbeznačajnijih sranja, i ta kratko- vidnost cementira njihove guzice za mrežu. U stvari, sve su to sranja. Nema ničega, osim Beskrajne Ljubavi, što nije sranje. Ali kako se samo lako damo uhvatiti. Na primjer, u Ja sam ja, ja sam slobodan ukazao sam na riječ jebem. Oh, Bože moj, zar je stvarno to rekao? 'Ethel, upravo je rekao onu nepristojnu riječ, pa to je skandalozno.' Obožavam kako novine, zaštitnice morala kakve jesu, uvijek tu riječ pišu j**** . Čemu jebene zvjezdice? Kada vidite j**** , što vam prođe kroz glavu? Jebem, upravo to. Znači, moralno je ispravno misliti 'jebem', ali ne to i reći. Kakva sranja!
Ništa nije tako dobar primjer duboke kontrole koju Matrix ima nad ljud- skim umom kao naši stavovi prema riječi jebem. Možda to nije najmilozvučnija riječ, ali izazivam vas da nađete neku koja će bolje sumirati vaše osjećaje kada se udarite čekićem po palcu. Kao i sve riječi, može biti izrečena s otrovom, bez osjećaja ili u šali, no učinak stvaraju energija i namjera koje stoje iza riječi, a ne sama riječ. Jebem je samo zvuk koji može izazvati ometajuću ili harmoničnu
rezonanciju, ovisno o namjeri. Čemu onda tolika strka oko te riječi kada ista stvar vrijedi i za sve ostale? Još jednom, radi se o programiranju. Od djetinjstva nam govore da je ta riječ tabu, i taj utjecaj kod većine ljudi do kraja života dik- tira reakciju kada čuju tih groznih pet slova. U redu je reći 'spolno općim', iako se ni to ne ohrabruje jer kod mnogih ljudi izaziva nelagodu, ali njen dvosložni sinonim je definitivno persona non grata. Ali, zamislimo da jebem znači nešto drugo, recimo sendvič.
Vjeruje se da su dvije kriške kruha s nečim između dobile ime po četvr- tom grofu od Sandwicha jer je on, navodno, oko 1762. zatražio da mu se meso servira između dvije kriške kruha kako ne bi morao prekinuti kockanje. Izvor- no je namjeravao uzeti naslov grof od Portsmoutha i, da je to učinio, mi bismo danas jeli portsmate. Također, da je grof prekinuo svoje kockanje kako bi se poseksao sa sluškinjom, riječ sendvič mogla je danas u žargonu značiti spolni odnos. To bi svakako dalo novo značenje rečenici 'Idem na sendvič'. Danas se ne osjećamo neugodno kada tražimo sendvič, ali susreli biste se s gnušanjem, zapravo s užasom, kad biste zatražili jebeni sendvič. Koliko bi drukčije bilo da su uloge zamijenjene i da se nekim hirom sudbine sendvič zove jebanje. Bilo bi u redu tražiti jebanje sa sirom i rajčicom, s dosta majoneze, ali uslijedilo bi zgražanje kad biste zatražili sendvičeno jebanje. Mogu reći grebem i to je u redu. Ali kada kažem jebem, svi se uznemire. To je tako patetično, i ako postajemo tako napeti zbog jedne dvosložne riječi, kakve su nam šanse da se izvučemo iz bilijuna daleko moćnijih načina na koje se iluzija nameće našem osjećaju za stvarnost? Ista je stvar i s golotinjom. Oni kažu da je savršeni Bog stvorio ljudsko tijelo, i osuđuju vas ako ga pokažete. Zaboga, pa to su samo iluzorni pimpeki i iluzorne sise. Kad ne bi postojali programirani tabui, nikoga ne bi bilo briga za golotinju (Slika 82).
Ljudi govore da žele biti slobodni, pa ipak ne mogu proći ni prvu bazu bez da ih sablazni gola guzica ili jedna riječ. Duboki udah... Jeeebanjeeeeeeee. Eto, vidite, je li netko umro? Nikoga nije pogodila munja ili krstareća raketa? To je samo jedna jebena riječ, a mi smo Beskrajna Svijest - Svemogućnost. Pa, jebote. Ispred studija radio postaje u Los Angelesu vidio sam obavijest s popi- som svih riječi za koje je vladina agencija proglasila da se ne smiju koristiti u eteru. Pisalo je da je kazna za njihovo izgovaranje 500.000 dolara. Jedna od tih riječi bila je... govno. Možete reći 'izmet' i ne platiti ništa, ali upotrijebite riječ 'govno' za istu stvar i prijeti vam globa od pola milijuna dolara. Molim vas, protresite me. Spreman sam za buđenje. Toliko smo fokusirani na grančice, kao što su jebanje i govno, da ne vidimo stabla, a kamoli šumu. Ne kažem da bi svi
Slika 82: Ja sam ja, ja sam slobodan. Što je tako strasno u golotinji? To je ionako
trebali prostačiti ako to nije njihov izbor, ali ako netko drugi to radi, što onda?
Seks je još jedna od mo- ralnih zamki koja ljude drži zali- jepljene za iluziju. Vidio sam jednog američkog desničarskog kršćanina koji
je rekao da ga brinu homoseksualni brako- vi i da želi Busha na vlasti kako bi ih zabra- nio. On je bio zabrinut zbog homoseksualnih brakova7. Pa, mislim da vidim izlaz: onda se nemoj oženiti za homoseksualca. Eto, jed- nostavno, što je sljedeće? Padam u iskuše- nje da pokrenem internetsku kolumnu i nazovem ju gledajsvojaposla.com. Otkud nekome pravo da odlučuje hoće li se ho- moseksualci ženiti homoseksualcima? To je njihova stvar. I otkud nama pada na pamet da moraliziramo o odnosima, a kamoli da ih zakonski uređujemo? Da li ste homić
ili ono što zovu 'spolno normalan' samo je softverski program koji se emitira iz i kroz DNK/RNK. Beskrajna Svijest je
holografska iluzija, ali ako religije vjeruju daje
njihov 'Bog' stvorio tijelo, i daje Bog savršen, zašto se tako stide pokazivati njegovo djelo?
Odgovor - programiranje.
Svemogućnost, ravnoteža svega, i nema našu verziju 'seksa u svom obliku izvan Matrixa. Superhologram je mjesto gdje se događa 'fizički' seks, i nije važno je li homoseksualan ili heteroseksualan. Oba
su izrazi dualnosti, kao i sve muško-ženske stvari. To se događa samo u carstvi- ma iluzije i podijeljenosti. Iz perspektive o kojoj ovdje raspravljamo seksualni čin, bilo između 'normalnih' ili 'homića', uključuje umetanje holografske iluzije u holografsku iluziju i naš središnji procesor koji nam govori da li u tome uži- vamo li ne.
'Pimpek zove mozak, čuješ li me?'
'Jasno i glasno, Pimpek, samo me brine preuranjena ejakula... oh, eto je.'
Znam da bih ovo trebao shvaćati ozbiljnije jer sam na televiziji slušao seksualnog terapeuta kako nadugo i naširoko raspravlja o ovom 'ozbiljnom problemu'. Koje gluposti. Preuranjenu ejakulaciju uzrokuje strah od preura- njene ejakulacije i strah da se neće ispasti 'dobar'. Netko me upitao jesam li dobar u krevetu, a ja sam mu odgovorio da ne znam jer u to vrijeme spavam. Možda bih trebao postaviti kameru da to saznam. Ta stvar 'biti dobar' znači natjerati tjelesni kompjutor vašeg partnera da se složi da ste dobri. Ako to možete onda ste macho i, u žargonu tabloida, 'veliki ljubavnik'. To je da-se- djeca-ne-uplaše spika za biti dobar u seksu i, usput rečeno, ne treba ju brkati s velikom sposobnošću iskazivanja ljubavi. Seks koji uključuje svijest može biti iskustvo buđenja i može ubrizgati ne-Matrixovu energiju u DNK, ali op- sjednutost seksom kao običnom tjelesnom aktivnošću može vas zaključati dublje u Matrix, jer je to samo susret DNK i centralnih procesora. To je kao da povežete PC s laptopom da mogu razmijeniti informacije. Koji par portala ima ona tamo. Nema ništa loše u povezivanju računala i to može biti zabavno, kao što to može biti i tjelesni seks. Tu se ne radi o dobrom i lošem, nego o razumijevanju onoga što se događa kako bismo događajima mogli upravljati mi, a ne softver.
Kada Matrix želi da se na nešto usredotočimo, sigurno se radi o nečem važnom za kontrolu, a to vrijedi i za opsjednutost seksom. Bez seksa mnogi tabloidi bili bi leci. Čekam da Tko je tko objavi novo izdanje pod naslovom Tko koga jer iz onoga što vidim, brzo bi se rasprodalo. Postoji opsjednutost seksom 'slavnih' koji se čini puno važnijim od onoga što 'slavni' zapravo rade.
'Mislim da je ta žena izvrsna glumica.' 'Stvarno? U kojim je filmovima glumila?'
'Ne mogu se sjetiti, ali znam da se ševila s Ryanom O'Nealom.'
Seks prodaje novine zajedno s eksplozijom magazina o 'slavnima' i, što je najvažnije, prodaje Matrix. Nagon za seksom potječe iz reptilskog mozga, kao i zanimanje za priče o slavnima. Robert F. Kennedy mlađi, autor knjige Zločini protivprirode(CrimesAgainstNature, HarperCollins,NewYork,2004.),zame- dije je rekao: 'Oni emitiraju priče koje se obraćaju lascivnim interesima za seks i tračeve o slavnima, a sada i za teror, koje svi mi imamo u reptilskoj kori našeg mozga.' Još jednom, to nije slučajnost. Postoje proračunati motivi iza proda- vanja i, koliko god to bilo perverzno, potiskivanja seksa. Sve što drži fokus na pet osjetila od temeljne je važnosti za Matrix, a ništa to ne čini djelotvornije od seksa, jer je on ekstremno snažno iskustvo svih pet osjetila u kojem se iz- mjenjuju poruke između stanica i mozga. Želja za seksom, koja zaokuplja ljude
daleko duže od samog čina, djeluje na isti način. Seksualna fantazija može vas uzbuditi tako što samo mislite o iskustvu. Ako mislite o nečemu što vas na- paljuje, vaše će tijelo početi reagirati kao da ste u seksualnoj situaciji. Govori se da su droge i alkohol ovisnosti, ali za mnoge je to i seks. U tom slučaju oni nemaju seks - seks ima njih. Može ih zarobiti potpuno jednako kao i druge ovisnosti i držati ih u stvarnosti pet osjetila. Ništa od toga nije problem sve dok znate da je 'fizičko' iluzija, zato jer onda možete uživati u njemu bez da se uhvatite u zamku vjerovanja da je stvarno.
Program Poštuj svog Pimpeka ne postoji samo kako bi poticao ljude da se beskrajno seksaju; igra je suptilnija od toga. Novine i magazini opsjednuti su seksualnim životom malobrojnih bogatih i slavnih, ali istovremeno mora- liziraju o seksu i čine da se ljudi osjećaju krivima zbog njega. 'Razotkrivamo kako je ova slavna osoba imala seks s tri žene. Nije li to degutantno?' Pa, zapravo, ako su svi oni na to pristali, nije. Takve stvari bez izuzetka pišu mo- ralizatorski licemjeri koji bi voljeli da su i sami imali seks učetvero. Mediji su poput moralnog križara koji osuđuje pornografske filmove, gledajući jednog za drugim kako bi potvrdio koliko su grozni. Guraju vam seks u lice kako bi prodali novine, istovremeno osuđujući 'nemoralno ponašanje' i tjerajući vas da se osjećate loše zato što radite to isto, ili samo mislite o tome. Još jedna tema je da slavni imaju novac, slavu i seks s prelijepim ljudima a, ovaj, vi ne- mate. Vi ste samo jedan promatrač u životu, a mi smo pokrenuli ovaj magazin o slavnima kako biste nam mogli plaćati da zavirite u ono što nikada nećete imati i nikada nećete biti, OK, HALO? Vidite li koliko ste nesposobni? Uspjeh znači biti slavan, bogat i seksualna ikona. Zar vam nije krivo što radite u pra- onici rublja?
To poticanje zavisti i neispunjenih želja, posebno želje za seksom, stvara stalnu frustraciju koja može zagušiti cijeli energetski sustav mreže tijelo-um- emocije koju procesira DNK/RNK. Frustracija bilo koje vrste, posebno seksu- alna, može poremetiti tok i manifestirati se kao bolest, depresija ili opsjednu- tost seksom. Rimokatolička crkva inzistira da njeni svećenici ne prakticiraju seks, i ta ista Crkva ima globalni problem sa svećenicima koji seksualno isko- rištavaju djecu. Ono prvo stvara drugo, jer sve što potiskujete postaje opsesija. Energija teče tamo gdje je usmjerena pažnja. Kada vam nečim mašu pred no- som i onda kažu da to ne možete imati, ili da se trebate osjećati loše zbog toga, to mora stimulirati opsesiju onim što se uskraćuje, kao što se cijelo vrijeme događa sa seksom u medijima. Pisac Oscar Wilde je rekao: 'Jedini način da se oslobodite iskušenja je da mu popustite. Ako mu se budete opirali, vaša će se
duša razboljeti od čežnje za stvarima koje si je zabranila'. Upravo tako, sve dok ne namećete svoju volju drugima.
Slavne osobe su nova religija, a svaka istinski talentirana ili cinično pro- izvedena 'zvijezda' prodaje se kao Isus Krist, iako kratkotrajan, gomili izma- nipuliranih sljedbenika. Vaš stari junak možda je izblijedio, ali evo novog iz tvornice Isusa; proizvodnja nikada ne staje. Vaši softverski programeri sada su odlučili da je rock izvan mode, a rap u modi, pa ćete sada dobivati to; a kada odlučimo da je rap smeće, opet ćemo vam dati rock, ili hip hop, ili disco, ili što god odlučimo, navodeći vas da mislite da je odluka vaša. To je briljantan oblik kontrole uma koji se zove marketing ili 'napuhavanje'. Ljudi satima čekaju u redu na kiši kako bi na trenutak vidjeli neku filmsku zvijezdu ili pjevača u njihovom dizajnerskom ruhu za jednu večer koje je koštalo više nego će po- kisli vjernici iza sigurnosne ograde zaraditi u nekoliko mjeseci. Ako uvjerljivo izvedete tekst koji je napisao netko drugi, ili solidno otpjevate dobru pjesmu, možete dospjeti na 'A' listu slavnih ikona. One su novi Panteon koji se, kao što je bio slučaj i sa starim, koristi za prodavanje iluzije unutar iluzije. John Wayne je bio vojni junak a da se nije borio ni u jednoj bici i, kao što smo vidjeli u Kalifofniji, bodibilder s vokabularom trogodišnjaka može biti izabran u poli- tički ured jednostavno zato što si je gunđajući prokrčio put kroz neke filmove. Činjenica da gunđajući probija put i kroz političke govore nebitna je u ašramu slavnih, kad je 'Volimo Arnija' jedina mantra u gradu.
Govore nam kako da izgledamo, što da govorimo, što da mislimo, kako da se ponašamo, koga da obožavamo, za čim da žudimo. Norme su naše vodilje. Ali mi smo Beskrajna Svijest - Sve što postoji. Zašto glumimo Mali ja - veliki Arnie, kada postoji samo jedno beskrajnoJa«?Matrix svim mogućim sredstvi- ma nastoji podijeliti to beskrajno jedinstvo. Promatrajte 'svijet' i vidjet ćete milijun rasjeda koje služe da bi se podijelilo i zavladalo. Imamo religije, rase, nacije, klase, dohodovne skupine, muškarce i žene, politike, itd. itd. Lista je beskonačna jer se neprekidno dodaju nove podjele. To je od presudne važnosti za Matrix jer mu je dualnost nužna da bi mogao manifestirati svoju vibracijsku iluziju, a zarobljenu svijest mora držati u stanju prividne podjele kako bi je spriječio da se u svjesnosti povezuje s Jednim.
Politika dijeli ljude širom svijeta, milijarde ju shvaćaju ozbiljno, a politički uredi su skoro ekskluzivni bastion podmićenih, glupih i kratkovidnih. Nije stvar u tome za koga bismo trebali glasati, nego zašto bismo se uopće time gnjavili kad je sustav tako očigledno korumpiran. Malom Bushu čovjek ne bi dao da vodi štand s povrćem bez roditeljskog nadzora, a ipak je po drugi put
Slika 83: George W. Bush... proročanstvo o njegovom dolasku: 'Kako se demokracija usavršava, predsjednikov ured sve
vjernije i vjernije predstavlja unutarnju dušu naroda.
'Jednog divnog i veličanstvenog dana, običan puk konačno će ostvariti želju svojih srca i Bijelu kuću krasit će potpuni imbecil.'
H. L. Mencken (1880.-1956.)
izabran za predsjednika koji šalje mlade muškarce i žene da ubijaju i budu ubijeni, dok se drugi njegovi men- talni vršnjaci kod kuće igra- ju svojim kockicama (Slika 83). Ali ljudi se tako lako uhvate u tu nebitnu budala- štinu, kao da će njihov glas nešto promijeniti. 'Za koga misliš da bismo trebali gla- sati? Što misliš o Bushovom ekonomskom i Kerryevom obrambenom programu? A što je s njihovim žena- ma, koja bi bila bolja prva dama? Misliš li da bi Kerry bio bolji po pitanju Iraka? A što s njegovom prošlošću u
Vijetnamu, misliš li da je govorio istinu, a što je s pričom da je Bush izbjegao novačenje...'
Hoćete li, molim vas, zavezati? Sve su to sranja.
Dajem vam Političke izbore za bedake koji su, kao što ste mogli zaključiti iz naslova, posebno namijenjeni onima koji su glasali za Georgea W. Busha. Oba kandidata na američkim 'izborima' (i drugim bitnim izborima diljem svijeta, uključujući i Britaniju) financiraju velike iluminatske korporacije i kontrolira ista sila. Globalna politika samo je igra kojom se zavarava narod (Slika 84). Bushu i Kerryu je 2004. poklonjen novac - dobrano preko milijardu dolara - a za uzvrat harmonikaš pita koju pjesmu da svira. Oni koji su financirali Busho- vu kampanju 2000. izvukli su nevjerojatne profite iz odluke da se napadne Irak osiguravši oružja za razaranje zemlje i 'stručna znanja' za 'obnovu' onoga što su uništile njihove bombe. To uključuje zloglasni duo: Carlyle Group, iz temelja povezan s Bushom starijim, i Halliburton, naftno-eksploatacijski div na čijem je čelu bio Dick Cheney sve dok nije postao američki dopredsjednik i čuvar mladog delinkventa.
'Stranački' sustav izmislili su Iluminati kako bi lakše kontrolirali politi- ku. Umjesto da moraju manipulirati stotinama pojedinaca koji donose od-
Slika 84: Hagueov prikaz 'Luciferove' - Matrixove - igre kartama u kojoj se ljudi neprestano izvlače iz označenog špila.
luke prema vlastitoj sa- vjesti, moraju kontrolirati samo čelništva stranaka. U Ujedinjenom Kraljev- stvu imamo sustav 'biča' u kojem stranačko vodstvo svojim članovima par- lamenta govori kako će svakoga dana glasati. Ako članovi parlamenta odbi- ju slijediti naredbe njiho- ve će se političke karijere ugasiti, iako bi oni treba- li zastupati ljude koji su ih izabrali na to mjesto, a ne stranačku diktaturu. U stvari, većinu prijed- loga zakona koji prođu kroz američki kongres i parlamente širom svijeta kongresmeni, senatori i parlamentarci čak niti ne pročitaju prije nego što ih
odobre! Američke 'protuterorističke' zakone koji su uništili temeljne slobode nakon 11. rujna glasački pijuni nisu ni pročitali prilikom njihovog uvođenja, kao što je istaknuo američki kongresmen Ron Paul. Takva struktura stranaka savršena je za manipulatore, jer sve što trebaju činiti je upravljati vođama kako bi diktirali kakvu će politiku podržavati stranka. Iluminati vode računa da nji- hovi podobni kontroliraju sve veće političke stranke (i mnoge druge), što im omogućava da svakodnevno manipuliraju 'demokratskim procesom'. Ono što mi zapanjujuće naivno zovemo 'demokracija' drugi je izraz za diktaturu.
Godine 2004. i Bush i Kerry bili su članovi društva Lubanja i kosti, elitnog tajnog udruženja za izabrane iz obitelji iluminatskih loza. U isto vrijeme po- stoji samo par stotina živih članova društva Lubanja i kosti i oko 295 milijuna Amerikanaca; ali to je tajno društvo nekako uspjelo iznjedriti oba kandidata na 'slobodnim' izborima. Iluminati nisu mogli izgubiti. Kakav god da je bio rezultat imali bi svog čovjeka u Bijeloj kući, a Bush i Kerry bi jednostavno
držali isti kurs koristeći različitu retoriku kako bi zavarali ljude da su imali mogućnost izbora. U intervjuu za Public Broadcasting Service (PBS) obojicu kandidata pitali su o njihovom članstvu u društvu Lubanja i kosti, i obojica su odbila o tome razgovarati. Bush je rekao da je to 'previše tajno'. Voditelj inter- vjua pustio ih je da se izvuku s tim vrdanjem umjesto da ih je pitao zašto dva potencijalna predsjednika Sjedinjenih Država ne žele pred svojim narodom govoriti o svojoj vezi s tajnim društvima zato što je to 'prevelika tajna'. Kog im vraga znači da se radi o tajni i koje su implikacije te tajnosti za otvorenu vlast? Ali većinu američkih novinara i voditelja 'vijesti' možete vrlo lako prepoznati; to su oni koji kleče na koljenima s isplaženim jezicima spremnim za lizanje.
Nazivi kao što su republikanac i demokrat, laburist i konzervativac, maske su na istom licu. Ali, kao što je bilo 2000., čovjek kojeg su Iluminati stvarno htjeli bio je George W. Bush jer su njegovi takozvani 'neokon' (fašistički) nadre- đeni, koji su organizirali rat protiv terora, imali već postavljene mreže po cije- loj vladi, pa su one morale ostati tamo kako bi se dovršio zadatak raspirivanja bijesa u svijetu i uništavanja Amerike.
I tako su, po drugi put, izbori namješteni u Bushovu korist, najviše kroz elektroničke strojeve za glasanje bez papirne dokumentacije koja bi dokazivala da je zabilježeno ono što je glasač želio. Jednostavno nam vjerujte, u redu? Strojeve su dobavile Bushu naklonjene korporacije koje su također i prebrojale glasove! Među njima je bio Diebold Inc. iz North Cantona, Ohio. Njegov gene- ralni direktor, Walden O'Dell, koji je bio jedan od glavnih prikupljača finan- cijskih sredstava za Bushovu kampanju, godinu dana ranije napisao je da se 'posvetio pomaganju Ohiou da svoje glasove pokloni predsjedniku...' Mora da je to bila obična slučajnost što je Ohio nekako uspio zabilježiti 90.000 glasova više nego što je imao registriranih glasača! Bilo je i drugih izbornih prijevara koje sam nakon 'izbora' pobrojao na naslovnoj stranici moje web-lokacije da- vidicke.com. Kako bi bili marionete u ovoj korumpiranoj farsi, milijuni ljudi stoje u redu do sedam sati zbog 'demokratskog prava' na irelevantno 'biranje'. U takozvanom »svjetioniku demokracije« također smo imali suludu situaciju da je ključne izbore u Ohiou vodio Ken Blackwell, državni tajnik, supredsjednik ohioanske komisije za izbor Georgea Busha! Isti je slučaj zabilježen u Floridi s državnom tajnicom Katherine Harris, kada je izborna prijevara u toj državi 2000. donijela predsjednički mandat Georgeu Bushu. Guverner Floride bio je Jeb Bush, idiotov brat. Amerika čak nije ni demokratska zemlja, a kamoli slo- bodna, ali većina birača i dalje nastavlja politiku shvaćati ozbiljno.
Moć manipuliranja reptilskim mozgom tolika je da je zapanjujuć broj lju- di 2004. također legitimno glasao za Busha, a stjecao se dojam da su o svemu promislili prije nego što su krenuli prema glasačkim kabinama. Bush je donio odluke koje su dovele do pokolja desetaka tisuća iračkih civila i preko 1000 američkih vojnika, ali kršćani su glasali za njega jer se zauzimao za 'pravo na život'. On je potaknuo kaos i nasilje širom svijeta, ukinuo osnovne američke slobode, ali pola birača glasalo je za njega kao čovjeka koji će najbolje štititi njih i njihove slobode. On je ženskar, šmrkač kokaina i lažljivac odgovoran za smrt i patnje milijuna ljudi, a ipak su ljudi glasali za njega da zaštiti brak i američki moral. On je idiot s inteligencijom zrna graška, ali ljudi su glasali za njega kao 'mudrog vođu'. Iskoristio je očeve veze kako bi izbjegao novačenje za Vijetnam i, poput njegovog uzora Johna Waynea, nikada nije vidio ni metka, a kamoli raketu, ispaljenu u bijesu. Ali deseci milijuna glasali su za njega jer je pokazao hrabrost šaljući druge u smrt. Najveća ironija bila je što se na glas 'za Busha' gledalo kao na glas 'za američko domoljublje', a Iluminati koriste Busha za uništavanje Amerike. Svjetska vlada i supersile ne idu zajedno, jer supersila ima financijsku i vojnu moć reći globalnim diktatorima kamo da se nose. Ono čemu smo sada svjedoci korištenje je Busha za eksploataciju američkih trupa i resursa u planu za globalno osvajanje dok se, čineći tako, uništavaju Sjedinjene Države kao financijska i vojna supersila. Na kraju žele isprovocirati sukob s Kinom radi ostvarenja tog cilja.
'Da, ali zašto misliš da su ljudi radije htjeli Busha nego Kerrya? Je li to zato što je Kerry liberal i mekan prema terorizmu, ili...?'
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaahhhh!!
Rasa je također važan igrač u igri 'zavadi pa vladaj'. Ono što mi zovemo 'rase' različiti su softverski programi. Oni su kompatibilni zato što je veći dio DNK jednak, ali male razlike vode do različitih boja kože, crta lica i veličine tijela. Rasizam je kao da kažete da je 'Google' bolji nego 'Yahoo'. Tvrdim da na ovom svijetu nema mjesta za zagovornike superiornosti Googlea, Yahoo ka- stinski sustav ili anti-Spamitizam. Podjela na rase je iluzija, ali moćna iluzija za milijarde kojima upravlja DNK.
Užasno ubojstvo Kena Bigleya, britanskog zarobljenika kojem je 2004. u Iraku odrubljena glava, pružilo je dojmljiv primjer onoga što osjećaj rasne i nacionalne pripadnosti može učiniti inkarniranoj Jednoti. Uslijedile su vjerske službe u znak poštovanja i sjećanja, vlade su izrazile duboko žaljenje, Tony Blair je čitao dijelove Biblije, održana je čak i minuta šutnje prije nogomet- ne utakmice Svjetskog kupa između Engleske i Walesa. Razumijem to, jer je
nezamislivo ono što je Ken propatio. Ali gdje su izljevi tuge, vladine izjave o dubokom žaljenju, vjerske službe i minuta šutnje za sada već desetke tisuća Iračana koji su ubijeni i osakaćeni kao rezultat američke i britanske invazije na tu zemlju? Zar djeca koja su raznesena ili su vidjela svoje roditelje, braću i sestre razbacane u komadima, ne zaslužuju isto poštovanje i reakciju koja je uslijedila nakon stravičnog ubojstva Kena Bigleya? Zašto takav odgovor na jednog Engleza, ali ne i na sve one mrtve iračke muškarce, žene i djecu, prema jednoj studiji možda čak 100.000 njih? Zbog osjećaja za rasu i nacionalnost, eto zašto. Ken je bio 'jedan od nas'. I to je to, vidite. Kada se izgubi razumijeva- nje da smo svi mi Jedno i da je podijeljenost iluzija, zaboravljamo da je svatko i sve što postoji 'jedan od nas'.
Umjesto toga, zarobljeni smo u programu Ponosan što sam Britanac i Po- nosan što sam Amerikanac (dostupnom u svim jezicima, kao npr. Ponosan što sam Nijemac i Ponosan što sam Iračanin). Čak i oni imaju podvrste kao što su Ponosan što sam Teksašanin ili Ponosan što sam Londonac. Ti softveri in- zistiraju da čovjek mora biti rođen na istom iluzornom komadu zemlje gdje smo rođeni i mi da bi se mogao smatrati 'jednim od nas'. Kada gledate engle- ske utakmice profesionalnog nogometa vidjet ćete da domaća gomila izvikuje uvrede protivničkom igraču. Ali kada taj igrač predstavlja nacionalni tim, ti isti ljudi mu kliču! Radi se o različitim razinama programa Jedan od nas. Taj softver odgovoran je za beskrajne ratove s populacijama programiranim 'mi i oni'mentalitetom, raspaljenim strahom i neznanjem. Zbog toga sve strane ubi- jaju ljude koje ne poznaju, nikada nisu sreli, a s kojima bi se vjerojatno sasvim dobro slagali da jesu.
Američki i britanski vojnici pobili su sve one civile u Iraku, dok su arap- ski 'borci za slobodu' odgovorili dekapitiranjem američkih i britanskih civila, zajedno s drugima iz zemalja koje nisu čak ni bile uključene u invaziju. Vojnici i osvetnici su isti softver, pa su zato i isti mentalitet, ali misle da su različiti i na suprotnim 'stranama'. Softver prodaje apsurdnu ideju da ljude možete prosudi- ti po boji kože ili obliku tijela, iako je sve jedna ista svijest zarobljena u iluziji. Ako se ljudima sviđa gdje žive ili gdje su rođeni to je odlično, sve dok znaju da to nije stvarno. Pod programom 'Ponosan što sam Britanac/Amerikanac itd.' podrazumijevam uvjerenje da su ljudi koji su rođeni ili žive u 'vašoj zemlji' na neki način bolji ili važniji od drugih, vredniji poštovanja i pažnje, te stavljanje interesa 'vaše zemlje' ispred interesa pravde za sve.
Mnogi od najpoznatijih istraživača zavjera i pisaca čvrsto su svezani za program Ponosan što sam Amerikanac, kao i za Božji program. Jednom sam
otišao na farmu u blizini Tucsona jer su mi rekli da će se tamo sastati grupa koja raspravlja o zavjeri. Pored kuće se nalazio ogroman kršćanski križ, neki je čovjek sjedio sam kraj njega, odmarajući se od predavanja. Dok smo čavrljali, postalo je jasno do koje je mjere zatucan. Iz onoga što sada znam, rekao bih da je definitivno bio nešto iz Windowsa 95, možda čak i nekog ranog prototipa. Upitao sam ga kako usklađuje ideju o nekakvoj odavno izgubljenoj američkoj slobodi s tretiranjem urođenika kada su došli kolonizatori. Rekao je da je Bog tu zemlju namijenio za bijele ljude, i da su je Indijanci samo čuvali do njiho- vog dolaska. On i njemu slični čeznu za nekim mitskim vremenom kada su Sjedinjene Države bile zaista slobodne. Pogledajmo stvarnosti u oči - nikada to nisu bile. Je li to bila sloboda kada su stigli Europljani kako bi uništili staro- sjedilačko stanovništvo genocidnim masovnim ubojstvima? Je li bila sloboda otjerati ih u siromaštvo i gladovanje u rezervatima koji su često bili tek nešto više od koncentracijskih logora? Je li bila sloboda hladnokrvno ubijati bizone samo kako bi se uništio način života starosjedilaca i učinilo ih se ovisnima o nama? Je li bila sloboda namjerno ih zaraziti velikim boginjama kako bi ih što više pomrlo? Je li bila sloboda nametnuti Kršćanstvo njima i europskim nase- ljenicima kroz Inkviziciju, nasilje i psihološki fašizam?
Slobodne Sjedinjene Države nikada nisu postojale i nikada ih neće biti dok se stanovništvo ne oslobodi od iluzije 'Bog blagoslovio Ameriku', zemlju slobodnih ljudi. 'Kako to možeš reći kad je to najbolja zemlja na svijetu?' Sra- nja. Ne postoje zemlje. One su softverski programi koji postoje samo kao si- gnali što se dekodiraju u mozgu. One su iluzije upisane u program kako bi nas podijelili, obmanuli i zavladali. Vi niste Amerikanac, Britanac, Južnoafrikanac, Meksikanac - bilo što od toga. Vi ste Beskrajna Svijest koja proživljava holo- grafsku iluziju stvorenu da vas natjera da vjerujete da ste Amerikanac, Britanac, Južnoafrikanac ili Meksikanac.