Sve rasprave su izlišne i glupe. Debata je suluda stvar jer niko ne
može putem rasprave, putem raspravljanja dospjeti do istine. Tako možcš zaraditi prenoćište, i to je sve. Odatle potiče tradicija.

Ta tradicija je divna. U svim zen manastirima u Japanu,
vjekovima, ukoliko zatntžiš utočište, prvo to moraš zaraditi diskusijom. Ako
pobijediš, te noći možeš ostati to je veoma simbolično ali samo na jednu
noć. UJutro moraš da kreneš dalje. To pokazuje da putem dehatiranja,
rasprava, logike, rasuđivanja nikada nećeš dospjeti do cilja. Tako ćeš samo
zaraditi prenoćište. Nemoj obmanjivati sebe da je to i cilj. Ti treba da ideš
dalje. Ujutro ponovo moraš krenuti na pul. Ali mnogi su tako obmanjivali
sebe.
Oni su mislili da je cilj ono što dosegnu logikom. Zaraditi
prenoćište im je postala najviša ambicija. Oni se nijesu kretali i tako su im
prošla mnoga jutra. Logika može dovesti do hipotetičnog zaključka a nikada
do istine. Logika može dove<;ti samo do nečega što je približno istini ali
nikada i do prave istine. l zapamti, to što približno objašnjava istinu je laž,
jer što to treba da znači? Nešto je istinito ili uopšte nije; ne postoji nešto
između. To je istina ili uopšte nije. Ne možeš reći da je nešto polu-istinito;
ne postoji ništa nalik tome - isto kao što je nemoguće da postoji pola kruga
jer sama riječ "krug" znači da je nešto cijelo, zaokruženo. Pola kružnice ne
postoji. 1(\ko je pola, to nije krug.
Poluistina ne postoji. Istina je cjelovita, ne možeš je imati
djelimično, u djelovima. Približno istini je obmanjivanje, ali logika može
voditi samo ka obmani. Možeš imati prenoćiše, počinak, opuštanje, ali
nemoj od toga stvarati svoj dom. Jutrom ćeš morati ponovo da kreneš na
put, tu se ne okončava tvoje putovanje. Svakog jutra to započinje iznova.
Opusti se u logičnom rasudivanju, razmišljanju ali nemoJ ostati sa time,
nemoj postati statičan usljed toga - neprestano se podsjećaj ela treba da se
krećeš.
Tradicija je predivna. Zato se jedna stvar mora shvatiti u vezi sa
tradiciJom i njenim značenjem: ona je simbolična. Druga stvar: sve diskusiJe
su budalaste jer usljed atmosfere diskusije ne možeš razumjeti druge. Bilo
što da on kaže biće pogrešno protumačeno. Um koji se odlučio da pobijedi,
da se utrkuje, ne može to shvatiti. To je nemoguće jer razumijevanje treba
nenasilan um. Kada nastojiš da budeš pobjednik, ti si nasilan. Debata je
nasilje. Ti možeš da ubiješ pomoću toga, a ne možeš oživJeli nikoga. Ti ne
možeš putem toga nekome dati život, mož.cš ga ubiti. Istine se mogu ubijati
pomoću rasprava, ali sc nikako ne mogu vratiti iz mrt vih. I to Je nasilje; sam
pristup je nasilan. Zaista, vi nijeste traž.ili istinu, vi ste htjeli pobjedu. Kada
je pobjeda cilj, istina 0c biti žrtvovana. A kada JC istina cilj, ti možeš
žrtvovati pobjedu, takođe.

Istina će biti cilj, a ne pobjeda. Kada ti je pobjeda ti si političar a ne religiozan čovjek. Ti si agresivan i pokušavaš na neki način da dominiraš nad drugirna, pokušava.~ da silom nametneš svoju moć. Istina nikada ne može postati dominacija, ona nikada ne može uništavati druge. Istina nikada ne može poh~jcditi na način nadmoći nad drugima. Istina donosi poniznost, skromnost. To niJe prožeta egom - sve rasprave su orijentisanc egom. Zato vas rasprave nikada ne mogu odvesti ka stvarnom; one uvijek vode samo ka ncstvarnom, ka neistinitom. Usljed toga je i glupost fenomen koji postižete pobjedom. Istina pobjeduje, ali ne ti, ne tvoje "ja". U diskusiji pobjedujem ja ili ti, istina tu nikada ne pobJeduje.

Istinski tragaoci će dopustiti da sama istina pobijedi. Oni koji su
skloni debatama će zahtijevati da pobjeda pripada njima; neće dopustiti da
ona pripada drugima. U istini ne postoje drugi. U istini se susrećemo i
sjedinjujcmo. Ko će onda biti pobjednik ili gubitnik? U istini, niko nije
poražen. Istina pobjeduje a mi smo izgubljeni u njoj. Ali tokom diskusije ja sam ja, a ti si ti; tu zaista nema premošćavanja, nema mosta medu nama.

Kako možeš shvatiti nekoga kada si protiv njega? Razumijevanje je nemoguće. Razumijevanje treba simpatiju, ono zahtijeva učešće. Razumijevanje znači da potpuno slušaš drugu osobu i tek tada se može razumijevanje ukazati. Ali ako raspravljale o nečemu, ako debatujete, razjašnjavate, rasudujete. vi tada ne slušate onog drugog; samo se pravite da ga čujete. Duboko unutar sebe sc samo pripremate za akciju. Već ste potpuno spremni da započnete kada ta osoba zastane. Spremate se kako da mu doskočite. Vi ga uopšte i ne slušate već pokušavate da ga nadmudrite.

Zaista, istina nema značaja u raspravama, u diskusijama. Zato
diskusije i nije komunikacija, putem diskusija sc ne može opštiti. Možeš
raspravljati, a što više raspravljaš ... više zastranjuješ. Što više razjašnjavaš,
veći se jaz stvara, to postaJe ambis; tu više nema susretanja. Zato se rilozori
nikada ne susreću, učeni ljudi sc nikada ne mogu susresti: oni su veliki
diskutanti. Tako sc stvara ambis; oni sc ne mogu saglasiti ni sa kim - to je
nemoguće.

Samo sc zaljubljeni susreću, ali zaljubljeni ne raspravljaJu; oni mogu opštiti. Zato je toliko puno insistiranja na Istoku za shraddnju, povjerenje, vjeru.  Ako počneš raspravljati sa svojim Majstorom, jaz će se proširivati. Tada Je bolje da odeš; neka ti taj Majstor samo pruži prenoćište. a potom podi. Rasprava sa njim tc neće nikuda odvesti, jaz medu vama će se širiti. Ako si sklon argumentovanju, taj jaz se neće moći premostiti. To je nemoguće. Povjerenje znači simpatija; povjerenje znači da ti ne raspravljaš, da si došao da slušaš, a ne da raspravljaš. Ti si došao da nešto shvatiš, a ne da debatuješ. Ti nijesi došao da pobijediš; zapravo, spreman si da izgubiš.

Istinski učenik uvijek traga za načinom kako da bude pobijeđen
od strane Majstora. To je najznačajniji trenutak u životu učenika, kada je
potpuno pobijeđen i uništen. To ne znači da će Majstor pobijediti; on nastoji
da hude poražen, i učenik treba da hude poražen. Onda kada učenika više ne
hude, kada hude potpuno pobijeđen, kada nestane, samo tada će se jaz
premostiti, ambis će nestati, i Majstor će moći prodrijeti do tebe.

Tako se dogodilo: Isus je lutao svojom zemljom ali svi učenici
koje je mogao da okupi bili su obični ljudi, niko od njih nije bio nimalo
obrazovan, niko nije bio školovan. To ne znači da tada nije bilo učenih ljudi;
to vrijeme je obilovalo veoma učenim ljudima. Jevreji su bili na vrhuncu
njihove slave zato su i mogli iznjedriti takvu svjetlost kakav je bio Isus. Isus
je bio kulminacija svega toga. Isus se mogao dogoditi -to je ukazivalo da su
Jevreji dotakli svoj vrhunac. Više nikada oni neće dospjeti do tih visina.
Bilo je tada velikih umova, velike rasprave su se vodile. Jevrejske sinagoge
su bile utočište znanja i učenja, to su bili istinski univerziteti. Ljudi bi
putovali cijelom zemljom kako hi mogli diskutovati, raspravljati, otkrivati;
ali to je sve bilo samo argumentovanje. Nijedan učeni čovjek nije slijedio
Isusa.

Zaista, svi učeni ljudi su se u potpunosti slagali da tog čovjeka
treba uništiti. Svi učeni ljudu, školovani ljudi su bili spremni da ga ubiju!
Zašto? Zato što je bio protiv argumentovanja. On ih je rušio iz temelja,
čitava njihova struktura vlasti bi pala. Taj čovjek je govorio protiv razuma.
On je govorio o vjeri, govorio je o ljubavi, o tome kako načiniti most
između dva srca.

Rasprava je odnos izmedu dva uma, dvije glave; ljubav je
komunikacija izmedu dva srca. On je otvorio novu stranicu - prijateljstvo,
učeništvo, rast. On je razmišljao u duhu jedne sasvim drugačije dimenzije.
K vali tet toga je bio drugačiji. On bi govorio: "Stavi na stranu svoje spise!
Biblije ti nijesu potrebne, to su samo puke riječi." Učenjaci, panditi, to
nijesu mogli tolerisati. Isus je hi o raspet.

On je mogao naći samo obične ljude: ribara, drvosječu, ohućara -
obične ljude. Svi njegovi učenici, izuzev Jude, su bili neobrazovani. Samo je
Juda bio jedan zaista kulturan i prefinjen gospodin koji je prodao Isusa za
trideset rupija. Taj kulturni i prefinjcni Juda sc odrekao Isusa, a Isus je znao
da ako se iko odrekne njega i izda ga da će to biti samo Juda. Zašto? Zato
što se srce može izdati samo glavom. Ljubav se samo logikom može izdati.
Ništa drugo je ne može izdati.

Zato je to druga st var koje se treba prisjetiti prije no što
započnemo tu priču: da samo putem logike, putem glave, mozganjem,
argumentovanjcm, možete postati otuđeni, stranci jedno prema drugome;
most medu vama je tako srušen. Kako ćeš dospjeti do istine ako ne možeš
razumjeti drugo biće, kada čak nijesi sposoban ni da ga saslušaš, kada ti
misli neprestano vrludaju, argumentuju, sukobljavaju se? Ti si nasilan,
agresivan. Agresivnost ti neće pomoći.

Sve su rasprave izlišne, one te nikuda neće odvesti. Čak ako i
osjetiš da si dospio do rješenja, to rješenje je nametnuto; ono nije pro isteklo
iz diskusije. Ti možeš umiriti drugoga ali ga nikako ne možeš i pobijediti,
nikada. Ja to tvrdim kategorički: nikada' Ako posjedujete neki logički trik,
vi ćete umiriti osobu u razgovoru. On možda neće biti u mogućnosti da ti
odgovori. Ti znaš više od njega. Raspolažeš sa više trikova. Ti ga možeš
satjerati u ugao pomoću tvojih riječi i razloga, on neće biti u mogućnosti da
odgovori. Ali to nije način da ga pobijediš Duboko u sebi on će znati:
"Jednog dana ću ja naučiti više trikova i smjcstiću te gdje ti je mjesto. Sada
ti ne mogu uzvratiti. U redu, prihvatam poraz." On je poražen, ali ne 1
pobijeđen.

To su dvije različite stvari. Kada pobijediš srce, ono nije
pobijcdeno - ono je sretno. Ono je pobjednik u tvojoj pobjedi, ono u tome
učestvuje. To nije tvoja pobjeda - istina je pobijedila, i oboje možete to
slaviti. Ali kada poraziš osobu, ona nikada nije pobijeđena; ona uvijek ostaje
neprijatelj. Duboko u sebi ona čeka pogodan trenutak za osvetu. Zato
nijedna rasprava ne može dovesti do osude. Ako presuda nije donesena,
kako doći do razrješenja? Odluka je tada isforsirana, nametnuta; to je uvijek
nalik prcvrcmenom porođaju. To je nešto slično abortusu, to nije prirodno
rođenje. Ti si to podstakao - tako se rada mrtvo dijete ili ozlijeđeno dijete
koje će tokom cijelog svog života biti obogaljeno, slabašno i umrtvljeno.

Sokrat je običavao da kaže: "Ja sam babica; ja pomažem da se
prirodno rodiš." Majstor je babica. On te neće prisiljavati jer prislino rođenje
ne može biti pravo rođenje. To je više nalik smrti nego životu. Zato Majstor
nikada ne argumentuje. Ako ponekada i izgleda da argumentuje, on se tako
samo igra sa vama - to je igra sa odredenom svrhom. Nemoj dopustiti da
postaneš žrtva. On sc poigrava sa odredenim razlogom; on može hiti
govorljiv tek da otkrije da li tc to uzbuđuje. Ako bi te to uzbudilo, ti bi
izgubio. Ako možeš saslušati njegove argumente a da ne postaneš govorljiv,
on neće igrati tu igru sa tobom. On treba da pogleda unutar tebe. Ti mo?,da
svjesno slušaš, a nesvjesno argumentuješ. Njegov posao je da iznese tvoje
nesvjesne radnje kako bi mogao biti svjestan toga.

Ponekada će ti Majstor izgledati agresivno, kao da namjerava da
te porazi. Ali on nikada nema takvu namjeru - on samo želi da porazi tvoj
ego, ne lP be; da pobijedi t voj ego, a ne re bP. I zapamti: ego je otrov, on tebe
uništava. Kada se jednom uništi otrov, po prvi put bivaš oslobođen i
živahan, po prvi put će ti se ukazati obilje svjetlosti. On je uništio tu bolest a
ne tebe. Ponekada on i mora biti govorljiv. Bilo je Majstora koji su bili
veoma pričljivi. Bilo je nemoguće poraziti ih, bilo je nemoguće igrati igru riječi sa njima. Ali oni su tako samo pomagali da se tvoja svijest izdigne, da
postaneš svjestan kada je tvoja vjera istinita a kada nije.

Dogodilo se: jedan sufi po imenu Junaid je ztvto sa svojim
Majstorom. T1~ Majstor je bio veoma sklon dokazivanju tako da hi odmah
negirao hil o što da kažeš. Ako hi rekao: "Sada je dan", on bi rekao: "Ne,
sada je noć" -iako zaista nije bilo tako, iako je bio dan.

Bilo što da hi J unaid rekao, odmah sc suoc10 sa nJegovim
negiranjem. On bi potom samo kleknuo pred Majstora i rekao: "Da,
Majstore, upravo je noć".

Jednoga dana je Majstor rekao: "Junaide, ti si pobijedio. Ja ne
mogu izazvati negodovanJe i prepirku kod tebe. A ja sam bio Lako pretjerano
lažan da he svako mogao zaključiti: "Kakva glupost! Sada je dan. Nema
potrebe da se o torne prcpircmo, to je sasvim očigledno." A ti si i dalje
govorio: 'Da, Majstore, noć je.' Tvoja vjera je bila duboka. Ja više nikada
neću negodovati protiv tebe; sada mogu početi govoriti istinu jer si ti
spreman za to".

Kada srce kaže "Da", spreman si da slušaš. Tada ti se samo istina
može predati. Čak iako unutar tebe ostane malo prezira, istina ti sc neće
moći reći, jer i takvo "ne" će uništiti cijelu stvar. To "ne", bilo koliko da je
malo, moćno je, veoma moćno, pa iako ti se istina hude rekla, ona neće
dovoljno duboko prodrijeti u tebe. "Ne" će to ponovo prikriti. Zato ja kažem
da su sve rasprave izlišne. Zato neprestano ponavljam da je sav napor
rilozofije nekoristan. To nikada nije dovelo ni do kakvog zaključka i ne
može odvesti nikuda.

Ispričaću vam jednu priču pa ću potom pristupiti razmatranju ove
zen anegdote.

Jednom se dogodilo da je umro najvažniji ministar jednoga
velikog kraljevstva. To je bio izuzetan ministar, veoma inteligentan, skoro
mudrac, veoma vje~t, oštrouman, veliki diplomata, pa je bilo veoma teško
pronaći dostojnu zamjenu za nJega. Cijelo kraljevstvo je pretraženo. Svi
ministri su otišli da pronadu najmanje tri osobe; potom hi se od njih izabrao
najbolji.

Mjesecima su oni tragali. Cijelo kraljevstvo je bilo pretraženo;
svaki ugao i teško pristupačni predjeli su prctraženi. Konačno su našli tri
osobe. Jedan od n Ji h je bio veliki naučnik, veliki matematičar. On je mogao
razriješiti bilo koji matematički problem, a matematika je zaista Jedina
pozitivna nauka- sve dmge nauke se granaju iz nje zato je on bio na vrhu.
Drugi je bio veliki filozof, on je bio veliki izumitelj filozofskih sistema: on
je mogao iz ničega da stvori sve. Čak i iz samih riječi, on je mogao stvoriti
tako divne sisteme- to je bilo čudo; samo filozofi to mogu. Oni nemaju ništa
u rukama; oni su veliki madioničari. Oni su stvorili Boga, stvorili su teoriju
o stvaranju, oni su sve izumili, a nemaju ništa u rukama. Ali oni su veoma
vješti umjetnici riječi, oni dovode u takvu vezu da ti daju osjećaj
uteme!Jenos!J - a tu nema baš ništa~ Treći je bio religiozni čovjek, čovjek
VJere, molttve, predanosti. A osoba koja je tragala za ta tri čovjeka mora da
je bila zaista mudra jer ih je bilo samo troje.

Ta tri ,tipa ljutdi predstavljaju tri dimenzije svUesti. Postoje tri
mogucnostc naucnik, filozof, vjernik to su osnove. Covjek nauke je
zamteresovan ~a ekspem:1Cnte: dok se nešto ne dokaže putem eksperimenta,
lo niJe postojece. On Je iskustven, sklon je eksperimentu; njegova istina je
t st ma ost var_ena kroz eksp?rimcnt. Čovjek filozofije je čovjek logike a ne
ekspcnmenllsanp. Eksperiment ne predstavlja pitanje; samo logikom on
mo~c da dokazuje, da negira. On Je čisti čovjek, čistiji od mučenika jer
naučnik mora da unosi eksperiment, da uvodi laboratorijsko istaživanje.
Fdozol . radi bez laboratorije - samo pomoću uma, logike, pomoću
matcmaltke. Ctjela nJegova laboratorija je smještena u njegovom umu. Može
dokazivati ili negirati upravo putem logičkih argumenata. Može razjasniti
svaku zagonetku, a, može i izumiti mnoge zagonetke. A treće je religiozna
di.mcnzlJa. Takav čovjek ne gleda na život kao na problem. Život nije
problem za religoznog covjeka. To se ne treba razpšnjavati, život se mora
živjeti.

Religiozni čovjek je čovjek od iskustva, naučnik je čovjek
iskustva, a filozof je čovjek od razmišljanja. Religiozni čovjek je čovjek
iskustva, on gleda na žtvot kao na nešto što treba proživjeti. Ako postoji
takvo rješenJe, ono će proizići kroz iskustvo, ispoljiće sc kroz življenj~.
N Ista se ne može unaprijed odlučiti putem logike jer je život veći od logike.
Log tka Je samo mjehurić u ncizmjemom okeanu života zato se on i ne može
sasvim objasniti. Eksperiment se može uraditi samo onda ako si izdvojen.
ravnodusan: ekspenmenti se mogu izvoditi samo na predmetima.

Zivot nije predmet, on je sama suština subjektivnosti. Kada
eksperimentišeš, ti si različit, a kada živiš, ti si sjedinJen. Zato religiozni
čovjek kaže: "Dok nijesi sjedinjen sa životom, ti to neĆeš moći spoznati."
Kako to rnozes spoznati ako gledaš sa strane? Možeš se kretati zaobilaznim
putem, možeš. to sagledavati proizvoljno, ali tako nikada neće.~ pogoditi cilj.
Zato nemoJ m da eksperimentišeš ni da razmišljaš već samo živi, iskustvom
doživljavaj; jednostavno, povjerenjem- budi čovjek vjere.

Oni Su tragali i tako pronašli ta tri čovjeka koja su pozvali da
dodu u prijestonicu na konačno prosudivanje. Kralj je rekao: "Tri dana se
odmarajte i spremajte. Četvrtoga jutra će biti ispitivanje, posljednji ispit.
Jedan od vas ce hllt odabran za mog prvog ministra- onaj koji dokaže da je
najmudriji. Potom su oni počeli da se pripremaju svako na svoj način. Tri
dana nije bilo dovoljno. Naučnik je razmišljao o mnogim eksperimentima i
načinu kako, du ih ostvari - ko zna kakvi će ispiti biti; Zato nije mogao da
spava tn noct, BlJe bilo dovoljno vremena: ako hude odabran, posle toga će moći da spava cijelog života, kome je onda do . On neće
neće ni jesti - nema dovoljno vremena, a mnoge stvan treba obaviti prije
ispita. .

Filozor je počeo sa razmišljanjem, a mnoge probleme Je trebalo
rasvijetliti: "Ko zna kakav problem će zadati?" Samo je religiozni ČOVJek bio
opušten. On je spokojno jeo. Samo je religiozni čovjek mogao dobro jesti jer
je jelo bilo ponudeno, to je nešto sveto. Mogao je dobro da spava. On se
molio, sjedio je napolje, išao u šetnju, posmatrao drveće, i bio zahvalan
Dogu je~ za njega ne postoji budućnost ni posljednji .ispit. Svaki _trenutak je
ispit, kako se onda možeš spremiti za to? Ako je n pnanJu buducnost!, ll sc
za to možeš spremiti; ali ako je nešto upravo sada, ako Je ovdJe, kako se za
to možeš pripremati? Ti se sa time samo trebaš suočiti, i budućnosti neće
biti.

Ponekada bi naučnik rekao: "Što to radiš? Traćiš svoje vrijeme
jedeš, spavaš, moliš se. Možeš svoju molitvu obavljati i kasnije." Na to bi se
.relioiozni čovjek nasmijao i ne hi raspravljao, on nije bio čovjek od
ras;rave. Filozor hi mu rekao: "Ti spavaš, sjediš u vrtn, promatraš drveće.
To ti neće pomoći. Ispit nije djetinja igra. Moraš biti spreman za to." Ali se
on i dalje smijao. On je više vjerovao smijehu nego logici.

Tog jutra četvrtog dana, kada su trebali krenuli ka palati na ispit,
naučnik nije mogao ni da hoda. On je bio veoma umoran od SVOJih
eksperimenata, isto kao da je iscrpio sav svoj život. Bio je mrtav umoran,
izgledalo je da će se svakog trenutka s:ušili na pod i zaspati. Njegove oči su
bile umorn a um mu je bio zbrkan. BIO Je skoro lud! A filozof?  On nije bio
tako umoran, ali je bio nesuguran više no ikada jer je neprestano razmišlao i
prosudivao, a nije mogao nikakvo tješenje da donese. Bio Je zamagljenog
uma, u zbrci, u haosu. Onoga dana kada je došao mogao Je da odgovori na
mnoga pitanja, ali sada, ne. Čak su i njegovi izvjesni odgovori postali
nesigurni. Što više razmišljaš, lo sve više filozofija biva nekorisna. Samo
budale mogu vjerovati u izvjesnosti. Što više razmišljaš,. to. se više tvoja
inteligencija izoštrava i ti više vidiš ... to su sve samo riječi, u nJima ne
postoJi suština. Mnogo puta je želio da se vrati jer to nije ničemu vod~o.
Nije bio na pravom putu. Ali naučnik je rekao: "Nastavi! pokušaj! Sto
možemo izgubiti? Ako pobijedimo, u redu je. Ako ne pobtJedimo, i to Je u
redu. Ali valja pokušali. Nemoj biti kukavica!"

Samo je religiozni čovjek sretan, hodao je pjevajući. On je slušao
pjesmu ptica u krošnjama drveća, vidio je sunce kako izlazi, vidio _JC
sunčeve zrake na kapima rose. Cio život je bio jedno veliko čudo' On niJC
brinuo jer za njega nije bilo nikakvog ispita. On se' mogao suočiti sa
stvarima oko sebe. On će otići i jednostavno vidjeti što sc dogada. On neće
tražili ništa, neće ništa očekivati; tamo će otići svjež., mlad, živahan i to je
sve. To je način kako osoba treba ići pred Doga: bez ikakve već unaprijed
sačinjene formule, bez pripremljene teoriJe, bez obavlJenih eksperimentalnih
istraživanja, bez naučnill doktorata. Ne, to neće pomoći. Ovo je način kako
tamo treba otići - pjevajući i plešući do hrama. A ako si živahan, ako si
životan, sve što ti dode, ti ćeš na to odgovoriti; jer odgovaraš životom. To je
odgovor srcem, a srce je spemno samo kada pjeva, kada pleše.

Tako su oni stigli. Kralj, imperator, izumio je jedno specijalno
sredstvo. Oni su ušli u sobu, a on je stavio katanac na vrata: matematičko
izncnadcnje. Na katancu su bile mnoge figure ali ključa nije bilo Te
figure su sc morale postaviti na odredeno mjesto. Tajnajc hi la u tome, ali to
se moralo otkriti. Ako se le figure budu postavile tamo gdje treba, vrata će
se otvoriti. Imperator je ušao i rekao: "Ovo je matematička zagonetka, jedna
od najvećih ikada znanih. Sada ja na vama da pronadele rješenje. Ne postoji
ključ. Ako pronadctc rješenje, odgovor na ovaj matematički problem, brava
će se otvoriti. Ona osoba koja hude prva izašla iz ove odaje će biti izabrana.
Sada možete početi." On je zatvorio vrata i izašao napolje.
Naučnik je odmah počeo sa radom: mnogo eksperimenata Je
primiJenio, mnogo toga, mnogo problema razrješavao. On je zagledao,
promatrao figure na katancu. Nije bilo vremena za gubljenje, bilo je pitanje
života i smrti. Filozof je sklopio oči i počeo da razmišlja u matematičkom
duhu što da rada, kako da lLI zagonetku razriješi. Ta zagonetka je bila sasvim
nova. A to je bio problem uma: ako je nešto staro, odmah sc može naći
rješenje; ali ako je nc.~to sasvim novo, kako raditi na tome pomoću uma?
Um je uspješan samo sa starim, poznatim, sa rutiniranim. Um je sasvim
neuspješan kada se suoči sa nečim nepoznatim.

Religiozni čovjek uopšte nije ni prišao bravi. Što on tu može da
uradi? On nije poznavao matematiku, niJe poznavao eksperimentalnu nauku.
Što on mož.e da uradi? On je samo sjeo u ugao; malo Je molio sc
Bogu, sklopio oči. Ona dvojica su pomislili da on uopšte nije ni
kompetentan za to: "Na neki način to je dobro jer odluka o tome je ostala na
nama dvojici." Iznenada su oni postali svjesni da Je on napustio sobu, da
više nije bio tu. Vrata su bila otvorena!

Kralj ude i reče: "Što sada radite'? Završimo! Treći čovjek je napolju!"
Ali oni upitaše: "Sada? Ali on nije ništa radio."
Zato se oni obratiše religioznom čovjeku.
On im odgovori: "Ja sam samo sjedio. Samo sam sc molio i
a glas iz mene je rekao: 'Ludo jedna! Samo ustani i pogledaj. Vrata
uopšte i nijesu zaključana.' Ja sam jednostavno tako izašao. Vrata nijesu bila
zaključana. Tu nije bilo nikakvog problema za tješavanjc, zato sam izašao."

Život nije prohlematičan. Ako pokušaš da ga rješavaš, sigurno ćeš
izgubiti. Vrata su otvorena, nikada nijesu ni bila zaključana. Da su vrata bil,t
zaključana, naučnik bi to razriješio. Da su vrata bila zaključana, filozof bi
pronašao sistem kako da ih otvori. Ali vrata uopšte i nijesu zaključana zato
samo povjerenje može pomoći - bez ikakvog rješenja, bez bilo kakvog unaprijed pripremljenog odgovora. Gumi vrata i izadi. Život nije zagonetka
koju treba riješiti, to je misterija koju valja proživjeti. To je duboka
misterija, treba sebi vjerovati i dopustiti da udeš u to. Nikakva rasprava o
tome ne može pomoći sa nekim ili, pak, sa samim sobom, sa svoJim
umom, ne može hiti rasprave. Sve rasprave su izlišne i glupe.

A sada ćemo prići ovoj predivnoj priči:

Postoji jedna stara tradicija u nekim japanskim zen hramovima:
ako bi lutajući monah pobijedio u diskusiji o budizmu
sa nekim od nastanjenih monaha. on bi mogao prenoćiti.
Ako ne bi pobijedio, morao bi da ide dalje.

Argumenti li mogu pruž.iti samo toliko prenoćište. i to je sve.

Bio je jedan takav hram u sjevernom Japanu
koji su vodila dva brata.
Stariji bral je bio veoma w"en dok je drugi bio zaista glup
i još je bio slijep na jedno oko.

Dva tipa ljudi su potrebni da hi se mogao voditi jedan hram:
učena osoba i jedna veoma glupa. Ovako se vode svi hramovi - dvije vrste
ljudi: oni učeni, koji su postali sveštenici, i glupi, koji ih slijede. Tako su
utemelJeni svi hramovi. Zato ova priča i nije samo priča, to je indikacija
odredene činjenice. Ako bi glupi ljudi nestali sa zemlje, više ne bi bilo
crkava; ako hi učeni ljudi nestali sa zemlje, ni tada ne bi bilo hramova.
Dualnost je potrebna da hi hramovi postojali. Zalo i ne možeš naći Boga u
hramovima jer on nije dualnost.

Ove bogomolje su izmišljene od strane lukavih ljudi kako hi
eksploatisali glupe. Svi hramovi su izumi ... lukavi ljudi iskorišćavaju - oni
su postali sveštenici. Sveštenici su najlukaviji ljudi, oni su najmoćniji
eksploatatori; oni eksploatišu na tako vješt način da se ne možete ni buniti
protiv njih. Oni vas iskorišćavaju za vaše dobro. Sveštenici su najlukaviji jer
oni crpe svoje teorije iz ničega: sve te teologije, sve što su oni izumili to je
strašno! Lukavstvo je potrebno da bi se mogle stvoriti religiozne teorije. Oni
st varaju tako uzvišene pouke da je skoro nemoguće običnom čovjeku da
prodre do smisla tih pouka. Oni koriste i takav žargon, tehničke termine,
tako da vi uopšte i ne možete razumjeti što oni govore. A pošto to ne
razumijete, vi mislite da su oni veoma učeni. UviJek kada nešto ne možete
shvatiti, vi pomislite da je to veoma duboko - "To je van mog domašaja".

Zapamtite ovo: Buda je govorio jednim veoma uobičajenim
jezikom koji je mogao razumjeti svako. To nije bio jezik sveštenstva. Isus se
služio veoma kratkim parabolama bilo koji neobrazovan čovjek hi ga
mogao razumjeti - on nikada nije upotrebljavao neki religiozni žargon.
Mahavira je govorio, podučavao, na jeziku koji je bio veoma uobičajen i
Jasan. Mahavira i Buda nijesu nikada koristili sanskrit, nikada! Pošto je
sansknrt bio jezik sveštenika, brahmina, taj jezik je veoma težak. najteži.
Svštenici su radili na njemu veoma naporno. oni su ga neprestano
usavršavali, ali, pročišćavali. Pravo značenje riJeči sanskrit znači čišćenje,
uljepsavanje. Oni su to doveli do takvog savršenstva da jedino ako ste
veoma obrazovana osoba možete razumjeti što oni žele reći; inače će to hiti
van vaseg domasaja.

Buda je koristio jezik naroda Pali. Pali je bio narodni jezik, jezik
seljaka. Malavira Je koristo prakrit. Prakrit je bio neprečišćeni oblik
sanskrta; to Je bio prirodni oblik sanskrita - u njemu nije bilo mnogo
gramatike. Naučnici još nijesu dospjeli do tog jezika, oni ga još nijesu
pročistili i učinili dostupnim. Sveštenici su koristili sanskrit, i još danas
ga koriste. Nitko više ne razumije sanskrit, ali oni ga i dalje koriste-jer Je cio
njihov posao u tome da načine jaz, a ne most, izmedu njih i naroda. Ako
obični ljudi ne mogu shvatiti, samo tako će njihov posao opstati. Ako ih
obični ljudi razumiju, oni su izgubljeni jer oni. zapravo, i ne govore ništa.

Jednom Je Mula Nasrudin otišao kod ljekara - a oni su naučili
trikove od sveštenika. Oni su naučili da pišu na latinski i starogrčki, a pišu
tako da bi sami to ne mogu  ponovo pročitati. Niko ne može rastumačiti to
sto oni napišu. Zato je Mula Nasrudin došao kod ljekara i rekao: "Slušajte,
buditejJasni. Samo mi kažite činjenice. Nemojte koristiti latinski i grčki."

Ljekar mu odgovori: "Ako insistiraš, i ako želiš da budem jasan, ti uopšte nijesi bolestan. Tt s1 samo krajnje lijen."

Nasrudin reče: "U redu, hvala vam. Sada mi to dajte napismeno
na latmskom i grckom kako bth mogao pokazati svojoj porodici!"

Sposobni su uvijek iskorišćavali zajednicu. Zbog toga Buda, Isus
i Mahavrra mka~a nijesu bili poštovani od strane bramina, školovanih ljudi,
spo~obmh poj:dmaca Jer su oni bili rušioci, rušili su njihov biznis. Ako hi
IJU~t raz~tmjeli, tada ne hi bilo potrebe za sveštenicima. Zašto? Jer su
sve:~temct posrednici. On~ razumiju jezik Boga. Oni razumiju i vaš jezik.
On~ pre~ode s~-- _ . J~~~~a na Jeztk Boga. Zato oni i kažu da Je sanskrit
dn-bha~~J, hozJI Jeztk. Tt ne znaš sanskrit? Ja ga znam, zato sam ja i
posr:d~H:ka :eza. Ja_~o~tajem interpretator. Ti mi kaži što želiš, ja ću potom
to n<~. ~ctnskntu.prentjett Bogu Jer on razumije samo sanskrit." Naravno, ti
moras 1 da plalts za tu uslugu.
Postvoje dvije vrste ljudi koji su potrebni za hram.
Bio je jedan takav !tram ...
koji su w>dila dva bmta.
Stariji brat je bio veoma u(en dok je drugi bio zaista glup
l JI:' b1o sh;ep na jedno oko Što predstavlja simbolika jednog oka u ovoj priči? Glupi ljudi su
uvijek jednoumci: oni nikada ne oklijevaju, oni su uvijek sigurni. Učene
osobe se uvijek dvoume: one oklijevaju, one se neprestano lome izmedu
dvije krajnosti. Oni uvijek imaju neki argument, unutar njih se nastavlja
dijalog; oni znaju obje strane. Učeni čovjek je dvojnost -posjeduje dva oka.
Glupi čovjek je jednook - on je uvijek siguran, on ne argumentuje, nije
podijeljen. Zato vam glupi čovjek izgleda svetiji od učenog čovjeka. Kada
pogledate sveca, u njemu ćete uočiti nešto slično glupaku, ludi. Kvalitet je
drugačiji ali medu njima ima sličnog; nivo se razlikuje. Budala je tek
na prvoj stepenici a svetac je na zadnjoj stepenici, ali su obojica na kraju.
Budala ne zna zašto je tako jednostavan, običan, jednook. Sveta~: zna zašto
je jednostavan. I on je jednook; on to zove treće oko. Njegova dva oko su se
pretvorila u treće oko. On je, takođe, jednook - sjedinjen! On je ujedinjen, a
i budala je ujedinjena. Ali koja Je razlika?
Neznanje u sebi sadrži izvjesn,l nevinost isto kao što i mudrost
posjeduje bezazlenost. Učeni ljudi su nešto izmedu: on je neznalica a misli
da je mudar. U tome se ogleda raskol učenog čovjeka: on je neznalica a misli
da je mudar. On nije ni na ovom ni na onom nivou, on visi izmedu.
Zato je on u stalnoj napetosti. Neuki čovjek je opušten, mudri čovjek je
opštcn. Neuki čovjek još niJe započeo svoje putovanje, on je u svom
domu. Mudrac do cilja, on je u svom domu. Učeni čovjek je
izmedu, on traži okrilje u nekom manastiru - čak i na jednu noć, to je u redu
- on je lutalica. Budistički bhif...ku je lutalica, a Buda je rekao: "Budite
lutalice dok ne pronadetc. Budite lutalice! Ne samo iznutra već i spolja
budite lutalice sve dok ne stignete. Nemojte stati dok lo ne ostvarite!" Kada
stignete, kada postanete siddha, kada postanete Buda, tad<l vam je dopušteno
da sjednete.
- Neukost i mudrost imaju kvalitet koji je sličan: to je neznanje, još
nije vješto. Jednom će se i to dogoditi; božji čovjek je bio poznat i pod
imenom budala, luda božja luda. Sv. Fransis je bio poznat pod imenom
božja luda. On je to i bio! Ali biti božja luda predstavlja najvišu moguću
mudrost jer je on izgubio ego. Ne govoriš da znaš, zato ti predstavljaš ludu
koja ne umije da ispolji znanje. Ako ti to ne ispoljavaš, ko će potvrditi da si
znalac? Čak i ako to ispoljiš, niko to neće prihvatiti. Moraš time lupati po
glavama drugih. Moraš da ih ućutkaš, da lo argurnentuješ! Onda kada ne
budu mogli ništa možda će, iako teška srca, to prihvatiti. Ali oni će ipak
uvijek reći "možda" Zadržaćc mogućnost da jednoga dan<l to mogu negirati.
A ako ne budeš to tvrdio, ko će te prihvatiti? Ako kažeš sebi: "Ja sam
neznalica, ništa ne znam", ko će znati da si ti znalac? Ljudi će odmah
prihvatiti ako kažeš: "Ja ne znam". Oni će lo odmah prihvatiti; oni će reći:
"Mi smo to znali i prije. Mi to prihvatamo, mi se sasvim slažemo sa tobom
da ne znaš."
33
Božje lude. Ako ste čitali Dostojevskog ... jedan od na 1većih
romana,_ onda ste !~ogli osjetiti što znači biti božja luda. Dostojevski jĆ imao
u m?ogim nJegovnn romanima jedan lik koji .Je bio božja luda. U romanu
Braca Karam51zovi postoji takav lik. On je bezazlen, naivan, možeš oa
iskorištavati. Cak iako ga iskorištavaš, on će ti vjerovati. Možeš oa uništiti
ali ne mož~~ uništiti njegovo povjerenje- u tome j~ ljepota. b
. Sto se dogada sa lobom? Ako tc jedan čovjek prevari, cio svijet ti
Izgleda prevanmtski. Ako te samo jedan čovjek prevari, gubiš vjeru u sve
ljude ne samo u tog čovjeka već u cijelo čovječanstvo. Ako vas dvije, tri
osobe prevare, vi donosite presudu da nijedan čovjek nije vriJedan
~o:!erenJa. S~e tvoje povjerenje.nestajc. Izgleda da još od samog početka
zehs da nemas pOVJerenp - le dVIje, ln osobe su ti samo bile izgovor. Inače
bi rekao: "Ovaj_ čovjek ne zaslužuje povjerenje, .... ali čovječanstvo ... - ja
moram VJerovat t sve dok se ne ubijedim u suprotno." A ako si zaista čovjek
o~ povjerenja, reći ćeš:. "Ovaj čovjek sada ne zaslužuje povjerenje, on nije
Vflj~dm: povJe:e~p ... ah možda već sljedeći trenutak, ko zna? Sveci postaju
gresniCI, gresmct pos laJu sveci."
" Život }e pokret. Ništa nije statično. Ovog trenutka je taj čovjek
slabmmn, alt vec sljedećeg trenutka može preuzeti kontrolu i lišiti se
obmanjivanja. Zato narednog dana, ukoliko taj čovjek dode, ti ćeš mu
ponovo moći vJerovati jer je to neki drugi dan, i taj čovjek je drugačiJi;
proteklo Je prevtše Ganga, to više nije ista rijeka.
Dogodilo se daje jedan čovjek došao Muli Nasrudinu da mu traži
nešto novca. Mula je poznavao tog čovjeka i znao je da mu se taj novac neće
vratiti, ali u pitanju je bila neka mala suma pa je on pomislio.: "Neka to i
uzme, nije neka velika suma, ako ga i ne vrati, nije veliki gubitak. Zašto reći
ne za tako malu sumu?" Tako mu je on dao novac.
Poslije tri dana čovjek se vratio. Nasrudin je bio iznenađen. To je
izgledalo nemoguće, bilo je čudo što je taj čovjek vratio novac. Poslije dva,
tn dana Je ponovo došao i zatražio veću sumu. Nasrudin mu reče: "Dakle
zadnji put sj me prevario. Ja V više to neću dopustiti." '
Covjek mu reče: "Sto govoriš? Zadnji put sam ti vratio novac."
On mu odgovori: "U redu, vratio si mi novac, ali si me obmanuo
ter ja nijesam nikada mogao povjerovati da ćeš mi vratiti. Ovoga puta, ne!
s:o :Je nmogo, . mnogo je! Zadnji put si se ponio suprotno mojim
ocekivanJima. Ah to Je dovoljno; više ti neću dati ništa."
To je način kako se ponaša prepredeni um.
Jedan je bio neuk u tom hramu - običan
jednouman, striktan. Drugi je bio učen čovjek, a učen
umoran jer on veona naporno radi na ničemu. Veoma je
uvijek je umoran! -
J edne noti je do§ a o lutaju6 monah da zatraži
čovjek, jednook,
čovjek je uvijek
hez posla,

Stariji brat je bio veoma umoran od
~e možeš naći učenog čovjeka a da nije umoran. Idi i pogledaJ!
Idi pand i tima iz Kašija i pogledaj! Uvij~k su umom i, uvije~. r~de n:tporno -
. ·· ,~· z· pamti ni radmk niJe tohko umoran Jer on Iacli sa ZIVolom.
Sd fljeCtma. a , . . . ,. " l· · , v h't'
Ako radiš samo sa riječima, prazmm nJectma, samo sa g avom, ll ces . 1 1
umoran. život vas ojačava! Život vas podmladuje! Ako odete u vrt da rad1te,
znojite se ali i skupljale više ne gubi.te je. A~? ,hodate, saku~IJ~le
jer živite u trenutku. Sa vašim studtJama 1 nJec1ma, obrobiJaval.e
sebe, sa riječima samo mislile, mislite i mislite- to je ~amo jeda umrtvlj~IJUCI
proces, tako ćete samo biti umorni. Uče? čovj~k Je uVIJek umoran. Glupa~ Je
uvijek svjež, a i svetac je uvijek svjeZ. Om posjedUJU mnoge zaJedmcke
kvalitete.
... pa je zamolio mlađeg brala ea preuzme wspravu.so pridu:,'lim.
"Zahtijevaj da se dijalog odvija u lišini", reče sla~t}t brat.- Jer.Je
on znao: "Ovaj moj brat je glup. Tišina je zlatn_a ak~.st~ glup t, o~a Je zlatn<~ I
ako ste svetac. Ako nešto znate, vi ćete ostali u ltsmt. Ako msta ne znate,
bolje je da ćutite." v v ,. •
Mudrac je ćutljiv jer zna, a ono sto_ zna se ne m?ze re~.:t. L.~~a
lreba da ćuti jer bilo što da kaže to će ga odatt .. Glup~n ~~ze obmmljl\val!
a k o c<u t'l d. li vas ne može prevariti ako progovon Jer ce blt.t. lvu• do.s. t sve sto h l
bude rekao. Taj stariji hrat je dobro znao da ml adem bratu nJe~; niJesu o JU
strana, da je on ohičan čovjek, bezazlen, neuk, zato Je rekao: ZahtiJeVaJ da
se dijalog odvija u tišini."
Nešto kasnije putnik dode do starijeg brala i rete:
"Kakav je tvoj bral divan sagovornik."
Taj čovjek je bio učen, tak ode, a. ~k~ }e luda ću~ljiva, on~ ć~
por,.,t z. l· t· · c"enoo ČOVJ.eka. Ako počnete govonl! btcete razotknvent Jer ce le 1 1 u o , .. d" T · , ·.k
ući u prostor učenog čovjeka. Rijel:ima ga ~e mozete p~hlJe 111. .aJ co~J~
· h' o učen hio J·e čovjek riječi. Njemu Je btlo veoma tesko da ostane mtr<~n
Jae ist1o vreme' no i da raspravlja. Kako da dt· skutuj·e '.] Ak. o ll· m.J. e d opu.š leno d·:t
govoriš ... samo pomoću grimasa, cijela stvar posta~~ dosadna _1 sv<: lVOJ:l
domišljatost se gubi. Ako ti nije dopušteno ,da. govons.~. u ~~me J~ sva lVOJ<l
uspješnost. Zato ako učen čovjek mora da culi, on moze blli__P~hiJeden 1 od
budale jer je sva njegova sposobnost Izgubljena; .ona ov tsl o IIJeCI~na_. ....
On je u tišini bu~ala! -u tome Je S!111Si\O. za.lo pand!~! ntk.~td.I ne
· .. k 't b ·l) lj .. 1·1u Ct k i ako nema mkooa oni ce da pncaJU S dim S d cute, UVIJe nes o 1 '· . ' . . "' • . ·~. . . ." .....
sobom, ali i dalje moraju da brbljaju. Om ce neprestano pmat1 1 pttc~ll.~el se
~utem te ·podiže nivo njihove efikasnosti. oni pos:aju sve VJCSIIJI. Alt
ako se susretnu sa tišinom. iznenada sva nJlhova umjetnost nc'>l<lJC. On1
35
postaju gluplji od najglupljih ljudi. Tada ih mogu pohijediti i glupani. Takvi
tipovi ljudi su izvan njihovog pro!'esionalnog svijeta, oni ih jednostavno
izbacuju iz kolosjeka. On mora da je bio u veoma velikoj nevolji.
On kaže: "Kakav ji' tvoj bral divan sagovornik. On me je veoma
ubjedljivo pobijedio u debati zato ja sada moram da idl'm dalje.
Laka vam noć."
Ako se susretneš sa učenim čovjekom, ostani smiren. Obrati mu
se gestima. Tako ćeš ga pobijediti Jer on ništa ne zna o gestikulaciji, ništa ne
zna o tišini. Njemu je zaista teško da ostane bez riječi. Iznenada on pomisli
da je pobijeđen - on se tada mora pokrenuti i potražiti drugi manastir prije
no što hude kasno, mora pronaći nekoga sa kojim može raspravljati riječima,
intelektualno. Gestikulacija Je živa; kada pokrenete ruku, vaše cijelo tijelo se
pokreće. Kada nešto pogledate, cijelo vaše hiće krene za tim pogledom.
Kada hodate, vi hodate u potpunosti. Ne mogu hodati samo vaše noge, ali
vaša sama glava neprestano prede li prede. Glava može postali autonomna.
Nijedan drugi dio tijela to ne mož.e postići. Zato ako želiš da proučavaš
čovjeka, nemoj slušati što on govori. Umjesto toga, promatraj kako se on
ponaša, kako ulazi u sobu, kako sjedi, kako hoda, kako gleda. Promatraj
njegove geste, one su najbliže istini.
Riječi su obmanjivači. Mi govorimo da nešto sakrijemo a ne da
razotkrijemo. Zato mimo gledaj osobu i ćuti: kako ona stoji, kako sjedi,
kako izgleda, koju gestikulaciju koristi. Jezik tijela je istinitiji od riječi. Jezik
tijela je veoma, veoma prirodan, on dolazi iz pravog izvora zato je veoma
teško da pomoću njega nekoga ohmanJUJeš. Ti možeš hiti i neko dwgi, ali
tvoje lice govori o tebi nešto drugo. Ti možeš i reći: "Ja sam u redu", ali
tvoje oči, tvoj način ophođenja, način na koji stojiš, ukazuju na to da nijesi u
redu.Ti ćeš riječima pokazivati da si spokojan, ali tvoje cijelo tijelo t:e
drhtati i pokazivati da nijesi spokojan .
Kada kradljivac ulazi, on ulazi na drugačiji način. Kada lažljivac
prilazi, on prilazi drugačije. Kada hoda istinoljubiv čovjek, on hoda
drugačije. On nema ništa da krije, on nikoga ne obmanjuje. On je istinit,
njegov hod je bezazlen. Samo pokušaj da nešto sakriješ, onda osmotri sebe
reči ćeš da je sve drugačije. Čak i dok hodaš, ti nešto kriješ. Stomak ti je
napet, ti si oprezan, pogled ti luta okolo: bilo da le neko gleda ili ne gleda,
bilo da si uhvaćen ili ne. Tvoj pogled je lukav, on nije izvor čednosti
prepreden je. Osmotri pokrete svog tijela, to će ti dati istinitu sliku o tebi.
Nemoj slušati riječi.
Ovo ću vam neprestano ponavljati. Ljudi su mi dolazili sa
mnoštvom prevara. Ja sam posmatrao nihovo ponašanje, nijesam slušao
njihove riječi. Oni bi doticali moja stopala ali hi njihovo ponašanje
ukazivalo na njihov ego, zalo je doticanje mojih stopala hi lo heskorisno. Oni su manipulisali sa time. Ne samo da su mene obmanjivali, oni se varali i
sebe. Svo njihovo ponašanje Je govorilo: "Ego", i bilo šta da su iskazivali
riječima je bilo prazno. Zato ti ne možeš obmanjivati zbog učešća tijela, ono
je istinitije od tvog uma. Sve religije koje su izumili sveštenici ti govore:
"Budite protiv tijela, budite za um!", zato što sveštenici žive unmo,
iskorištavaju vas pomoću uma. Tijelom vas je nemoguće eksploatisati, tijelo
je autentično. Ni vjekovi neautentičnog života nijesu mogli uništiti
autentičnost tijela. Tijelo ostaje autentično, ono jasno pokazuje ko si ti.
"On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati
wto ja sada moram da idem dalje. Laka vam noi'."
"Prije no što odeš", rete swriji brat, "molim te da mi prepritaš
wtš dijalog."
Mora da je on bio iznenaden. Kako njegov glupi brat može biti
oštrouman? Što se dogodilo? On je savršena luda kako on može
raspravljati, kako može debatirali, kako može pobijediti? Zalo je upitao,
"Prije no što odeš", rei':e stariji brat, "molim te da mi prepričaš
vaš diJalog."
"Pa", re1'e pumik,
"prvo sam ja podigao jedan prst da ukažem na Budu."
... jer je učeni čovjek, čak i dok je gestikulirao, koristio to kao
riječi jer on poznaje samo jezik. Ako bi poljubio svoju voljenu, on bi u sebi
izgovorio riječ ''poljubac". To je ludost: ti ljubiš; nema potrebe da ponavljaš
potom i riječ "poljubac", ali on će i to učiniti. Posmatraj sebe: dok vodiš
ljubav, ti unutar sebe izgovaraš, "Ja vodim ljubav" - kakva besmislica! Niko
te to ne pita. Nikoga tu nema da bi mu to saopštio. Zašto to ponavljaš? Zašlo
verbalizuješ sve što radiš? Zato jer bez toga nijesi opušten. Ti si u skladu
samo sa riječima. Sa Bogom ne možeš biti u skladu; riječ "bog" ti može
nadomjestiti lo. Zato učeni ljudi idu u hramove, džamije, crkve; oni tamo
idu da brbljaju. On će brbljati i sa Bogom -ali samo riječima.
Kjerkegor, Seren Kjerkegor je rekao: "Kada sam prvi put ušao u
crkvu, poče~ sam da govorim. Obično sam govorio, gundao, molio. Ali
potom, malo po malo, osjetio sam se glupo. Ja sam razgovarao sa njim,
obraćao sam mu se, ali mu nijesam pružao šansu da nešto kaže. Zato je bilo
bolje da sam slušao; kada si pred Bogom, bolje je da ga slušaš." Tako se on
lišio pričanJa. Malo po malo se lišio i molitve. On je išao u crkv i samo
sjedio u tišini. Ali i u lOJ njegovoj tišini je još bilo riječi. On ih nije koristio,
zato su se one bunile. Stoga je morao malo po malo da odbaci i taj unutarnji
govor - tada je samo slušanje bilo moguće. Tako ti ulaziš u Jednu sasvim
drugačiju dimenziju slušanja, opuštenosti, prijemčivosti, prihvatanJ<L Tako
37
postaješ malcrica. Posle toga možeš primili istinu, tada nećeš pričati, nećeš
bili agresivan. Polom će samo Bog raditi a ti ćeš mu dopustili da radi svoj
posao. On je poslao apsolutno lih; polom je i prestao da ide u crkvu. ·
Neko gaje upitao: "Zašto? Zašto ste prestali da idete u crkvu?"
On je odgovorio: "Sada sam naučio što crkva predstavi ja; ona
predstavlja mjesto treba bili u tišini i osluškivati, a to se mož.c činiti
bilo gdje. Bolje je to činiti na drugom mjestu jer u crkvu dolazi mnogo
svijeta da se moli. Njihovo brbljanje me uznemirava. Bolje Je lo činiti pod
drvetom, pod nebom."
Crkva je tamo prostranija, prirodnija. Ako želiš da budeš u tišini,
Bog će hiti svugdje. Ako imaš što da pričaš, onda idi u hram. Ali ako želiš
da budeš u tišini, zašto ići bilo gdje? On je svugdje, ali ti ne možeš biti u
tišini. Ti nešto učiniš, potom to moraš verbalno iskazati unutar sebe. Osjetiš
glad i kažeš: "Ja sam gladan". Nije ti dovoljno samo da osjetiš glad? Dok to
ne kažeš, nijesi spokojan; postao si ovisnik o riječima.
čovjek:
Taj čovjek ... mora da je bio učen čovjek, zaista veoma obrazovan
"Pa", rei'e ptllnik,
"prvo sam ja podigao Jedan prst da ukažem na Budu.
Na lo je Ivoj brat p(}(hgao dm prsta da predstavi
Budu i njegovo ul'enje."- a to je dhamma.
Čovjek koji ne može upotrijebiti gestikulaCJJU bez riječi, pomoću
nJen cc opisati nečiju gestikulaciju. Sada pogledJjte tu vezu. Što se
dogodilo? Način na koji vi interpretirate riječi će odvesti nečije geste ka
istome. On je razmišljao: "Taj prst, jedan prst predstavlja ... " Prst ne
predstavlJa nikoga! Prst je dovoljan sam sebi. Prst je samo prst! Zašto ga
činiti predstavnikom? On ne može nikoga predstavljati. A prst je tako lije~p,
za.~to da on nekoga predstavlja? Ali um uvijek voli drugorazredne stvari.
Nije dovolJno što je prst, mora nekoga i da predstavlja. Ako gledate cvijet,
Vl ne možete gledati u njega neposredno; on mora odmah nešto predstavljati.
zato kažete: "Izgleda baš kao lice moje supruge". Čak i mjesecu kažete:
"!zgleda kao lice moje voljene". Kakve besmislice! Mjesec je mjesec. A ovaj
čovjek, kada pogleda svoju voljenu, kaže: "Izgleda kao mjesec". Niti je
mjesec dovoljan sam po sebi, niti je lice voljene dovoljno takvo kakvo je.
Medutim, sve je dovoljno onakvo kakvo je. Niko nikoga ne predstavlja.
Svako predstavlja samo sebe. Svako je originalan, jedinstven.
Niko nije kopija drugoga. l kada kažeš da prst predstavlja Budu, Buda
postaje orginal, a prst biva nJegova kopija. Ne! To Buda ne može dopustiti.
N1 p to ne dopuštam! Prst je predivan kada ne predstavlp nikoga. A ako
mi.,;Jite da vaš prst prestavlja Budu, onda će ona dva sljedeća prsta
preslavljati Budu i njegovu dhammo - njegovo učenje. To je stoga što vi

razumijete druge iako ih i ne slušate; vi shvatate druge slušajući vlastiti um.
Vi objašnjavale druge. Kada ja kažem nešto, ne vjerujem da vi to.
Kada ja kažem nešto, vi čujete nešto ali to nije povezano sa mnom ; lo je
povezano sa vašim misaonim procesom.
Njegov misaoni proces je bio: "Ovaj prst predstavlp Budu", onda
je drugi pokazao dva prsta i on je bio apsolutno nesvjestan šta to znači. Ti ne
možeš razumjeti druge ukoliko posjeduješ neke riječi unutar sebe, jer je tako
sve povezano sa smislom riJeči, sa tvojim misaonim procesom, sve je onda
obojeno time. On je mislio da ovaj hoće reći kako postoje dvije stvari a ne
samo jedna: Buda i njegova dhamma njegovo učenje, njegov zakon.
"Potom sam ja podigao tri prsi a" -pogledajte unutamju vezu. Vi
uopšte ne opštite sa osobom pored vas. Vi opštite sa sobom! To je ludost.
Ludilo znači kada ne opštilc sa drugima, kada samo poniretc u sebe i
po vezujete nove trenutke sadašnjosti sa prošlošću, nova iskusi va sa
prošlošću, kada lo tako objašnjavale, dekorišelc.
"Potom sam Ja podigao tri prsw", jer ako on kaže: "Buda,
dhamma", ja ću reći, "Buda, dhamma, sangha" - Buda, njegovo učenje i
nJegovi sljedbenici. Postoje tri pojma: postoje tri budistička zaštitnika. Kada
hhikkhu želi da hude iniciran, on kaže: "Buddham slwranam gachchhami
ja odlazim, odlazim da nadem zaštitu kod Bude. Dhammam sharanam
gachchhami. uzimaš zaštitu u učenju. Sanghmn sharanam gachchhami,
tražim zaštitu u sangha, u Budinim sljedbenicima." To predstavlja tri
utočišta, tri dragocjenosti budizma. Ali ovaj čovjek nije gledao šta drugi
čovjek radi - potpuno nepovezano Zato je podigao tri prsta.
Potom sam ja izdigao tri prsta da predstavim
Budu, nJegovo lu'enJe i njeove sljedbenike.
Tada me Je tvoj mudri brat tresnuo stisnutom pesnicom
po licu
kako hi mi ukazao da svo troje potiču od jedne realizaciJe."
P oslije toga putnik ode.
Nešto kasniJe mladi brat dođe zna/no uznemiren.
"Razumio sam da si pobijedio u raspravi", rde mu stariji.
"Pobijedio ništa", odgovori mladi brat,
"taj putnik je veoma grub (~,njek."
"Oh?" rete stariJi brat.
"Kaži mi o temu ste raspravljali."
"Zašto je", upila mlađi brat,
"onog trenutka kada me ugledao podigao Jedan prsi
razljur:ujuc'i me ukazivanjem da imam samo jedno oko."
39
. ~Ti poimaš stvari oko sebe po svom nahodenju: kada čitaš knjigu,
!1 shvatas samo ono što već znaš. Ti slušaš, ali to objašnjavaš u duhu
prošlosti, tvoja prošlost prodire u lo. Čovjek sa jednim okom je uvijek
SVJestan SVOJe rane. On u sebi nosi ranu; on svugdje vidi uvredu. Nikome
nije stalo za tebe, ali ako posjeduješ osjećaj inferiornosti, tada ćeš tražiti
nekoga ko će te povrijediti. Ti si siguran u to, i onda u tom duhu
objašnjavaš. Neko može reći "Buda", a ti ćeš na to kao da želi da
pokaže kako imaš samo Jedno oko. Nikoga nije briga zbog tvog oka, ali mi
objašnjavamo stvari u skladu sa našim shvatanjem.
Jedan čovjek Je došao kod sufi mistika Bajazita i upitao ga .... On
mu je rekao: "Dadi za godinu dana jer si sada bolestan. Unutrašnjost t von
hi ća je sada u nemiru, i zato ti ne mogu pružiti istinu jer je ti nećeš ·shvatiti~
ti ćeš je pogrešno protumačili. Zato tokom ove godine nastoj da ozdraviš, da
sc smiriš, da meditiraš, i onda dadi. Ako osjetim da možeš ~lušati, tada ću ti
reći. U protjvnom, idi nekome drugome."
. Covjek ga sasluša, vrati se kući i narednu godinu je nastojao da
ozdravi, da hude smiren i miroljubiv- ali mu se nikada više ne vrati.
Zato se Bajazit raspita: "Što se dogodilo sa onim čovjekom?"
Neko mu reče: "Mi smo ga pitali zašto se nije vratio.' A on nam je
odgovorio: 'Više nema potrebe da idem tamo. Sada i odavde moou čuti i
shvatiti što mi Bajazil govori'," To je paradoks: kada nijesi spreman~ ti pitaš,
ali tada ti se ništa ne može reći. Kada si spreman ti ne pitaš, ali samo tada ti
se može reći.
Ako si jednook, ti uvijek tražiš uvredu, a ako tražiš da tc neko
povrijedi, ti ćeš to i naći - u tome je problem. Ako nešto tražiš, nažalost, to
ćeš i naći. To ne znači da će te neko uvrijediti; li ćeš to pronaći. Zato ne
tragaj za tim stvarima, ti ih možeš svugdje naći. Dovoljno je da se neko
nasmiJe - ne tebi, Jer ko si ti? Zašto misliš da si ti u centru svjetsko"
zbivanja? To je jedan egoistički pristup. Ti prolaziš ulicom, neko se nasmij;,
i ti pomisliš da se lehi smije. Zašto tebi? Ko si ti? Zašto si umislio da si ti
središte cijelog svijeta? Neko se smije ti pomisliš da se smije tebi; neko
vrijeda vrijeda tebe; neko je ljut ljuti se na tebe. ·
Ja u svom životu još nijesam sreo osobu koja se ljutila na mene.
Mnogi ljudi su bili ljuti, ali niko niJe bio ljut na mene jer ja ~ijesam središte
sv~jeta. Zašto hi sc ljutili na mene? Oni su ljuti to je u vezi sa njihovim
h1cem, a ne sa mnom. Ja sam bio u blizini ljudi koji su bili čak i nasilnički
raspoloženi prema meni ali nijesu bili nasilni prema meni. To nasilništvo je
proizilazilo iz. njihove prošlosti. Ja nijesam bio uzročnik takvon
raspoloženja. Ja mogu hiti povod ali ne mogu hiti uzrok. Taj povod
0
ukoliko ja niJesam lli, neko drugi će biti tu; neko drugi će biti žrt~a. Ja sam
samo slučajno bio taj povod Kada se tvoja supruga razbijesni na tebe, to je samo slučajno da si
se zadesio tu. Skloni se! I ne misli previše da je ona ljuta na tebe. Om1 Je bila
ljuta, ti si bio tu, to je sve. Ona može ispoljiti svoj bijes i prema posluzi,
prema djeci, prema klaviru, preba bilo čemu drugome! Svako živi kroz svoju
prošlost. Samo Bude žive u sadašnjosti. Niko drugi ne živi u sadašnjosti.
Taj čovjek je pomislio: "U redu, on je pokazao da ja imam samo
jedno oko. On je grub. On me je sa time uvrijedio. Ali pošto je bio strana1·,
pomislio sam da treba da budem pristojan." Ali onog trenutka kada
pomisliš da treba da budeš pristojan, ti to više nijesi. Kako možeš biti? -
Ideja je došla: ako pomisliš da je neko grub, i ti ćeš biti grub nije u pitanju
da si ti to sada, jer sama ideja "ovaj je grub", kod tebe budi grubost. Kroz
t voju grubost i drugi izgledaju grubi, ti tako dekorišeš druge oko sebe. Drugi
ti pokaže svoj prst koji predstavlja Budu, a još te nije pogledao u oči. On
nije za to zainteresovan, on samo želi zaštitu.
Buda - i ta interpretacija: "On Je ukazao da ja imam samo jedno
oko; on je grub!" Kada pomisliš da je neko grub, samo se osvrni: i ti si grub.
To je zato što to tako objašnJavaš. Ali zašto si grub? Zato što je l voja
grubost način da zaštitiš svoju ranu.Oni ljudi koji su sirovi i grubi uvijek
pale zbog neke inferiornosti. Ako osoba ni na jedan način nije opterećena
kompleksom inferiornosti, ona neće biti gruba. Grubost je njena zaštita. Ona
grubošću štiti svoju ranu. Ona kaže: "Neću dopustiti da dotakneš moju ranu.
Neću dopustiti da me udariš." Ona se štiti, ali ta zaštita postaje projekcija.
Ako misli da si grub, onda će i ona biti gruba. To je način kako se postaje
grub. Prvo ćeš dokazivati da je drugi grub, dok će tvoj ego govoriti:
"Nastojaću da budem pristojan." Kada si pristojan, ta tvoja pristojnost nije
ništa drugo do fasada. Unutar lehe je prodrla grubost, prije ili kasnije će
eksplodirati.
"Ali pošlo je bio stmnac, pomislio sam da treba da
budem pri stojan pa sam mu na to podigao dva moja prs/a
čestitajući mu što on ima oba oka."
To je baš lažno. Kako nekome možeš čestitati da ima oba oka
kada te prije toga uvrijedio da li imaš jedno oko a da drugi imaju dva kako
mu možeš čestitati? Duboko u sebi ćeš osjetiti ljubomoru; kako mu onda
možeš čestitati'? Kako čestitanje može proisteći iz ljubomore'? Ali sva tvoja
čestitanja i pohvaljivanja proističu iz toga. To je vid pristojnosti, to je
kulturno, to je etiketiranje. Ako si poražen od nekoga, čak mu i tada čestitaš
na pobjedi. Kakvo licemjerje! Ako si takva osoba, ti se uopšte i nećeš tući.
Ako se boriš, ti si mu neprijatelj, a kada budeš pobijeđen, ti mu česlitaš. Ali
duboko u tebi je ljubomora, ti kuljaš, želio bi da ubiješ tog čovjeka. Ti ćeš to
i pokušati - u budućnosti, vidjećeš to!
41
v • Ali društvo traži etiketiranje. Za~to se društvo tako ponaša? Zato
slo su SVI nas!lmc1. ~ko ne bi bilo etiketiranja, mi bismo neprestano bili
Jedl1!v drugnna u ust11na. Društvo treba da stvara prepreke. Vama nije
dopusteno da se hvatate za grkljane; inače bi život bio nemoguć. Ali vi s·c,
tpak, neprestano hvatate za grla. Vaše etikete, vaša kultura civilizovano
ponašanje i !:ini ma~iri su tu s<tmo da prikriju činjenice. Oni n~ dopuštaju da
se J~lms~a ctvthzacqa dogodi. Laži - zato je svakih deset godina potreban
nek! veliki rat u koJem padaJU sve etikete, svi fini maniri, moralnost, i tada
:noze~e da .se hvatale za grl~b~z ikakve krivice. Tada ubijanje postaje igra,
sto VISe ubiJete, to ste slavniJI. Sto ste grublji, to ste veći ratnik.
. Kada se vratite kući, bivale primljeni kao heroji. Padmabbus!wn.
Ma!tavm:lwkra, Krst Pobjede će ti biti uručen. Primićeš medalje. Zašto se te
medalje daju:? Zato da ljudi mogu biti varvari, ubice, a pošto postanete veliki
U~Ica, otadzbma lt za to daje medalju. I mi te države nazivamo
CJVt!Jzovamm, a ubice se prepoznaju, ubice se primaju ... Ali to su masovne
uhH.:e. Ako nekog~. ubiješ van rata - ti odlaziš u zatvor; to se ne dopušta.
Same:_ onda kada ciJelo društvo poludi, tada je rat; sve se ostavlja po strani.
dopusta sc da se ISPO.!Ji tvoja istinska priroda. U tome leži razlog zašto sc svi
vesele kada se zarati. Trebalo bi da je drugačije - niko ne treba da bude
:~dostan ka~a vd ode ral. Ali svi se radUJU jer im je tada dopušteno da budu
ZIVOIInJe. YI zehte da uvijek bude tako. Vaša kultura, etikete maniri su
samo prefinjeni način da se životinja sakrije iza toga. '
da
Taj čovjek reče: "Ali pošto je bio s/ranac, pomislio sam da tre/m
budem pri stojan pa sam mu na to podigao dva moja prsta
(esriraju6 mu što on ima oba oka.
Na to. ta ne/ju bazna hulja je podigao tri /HSia
da pokaže kako medu nama ima tri oka."
. Što god da radiš, tvoja rana će se ispoljiti. Drugi je rekao: "Tri
dragc:_cJen~sti Bud:"· .. ali za tebe je to samo rana koja se ozljeduje. Ti
~ok~s:vas da .bude~ tm, pokušavaš da ne budeš grub, čak nastojiš i da mu
cest!las. Alt h SI ti, tvoj um se nastavlja. Sada je on pokazao tri prsta.
Ponovo ~e IVOJ um uključuje i kaže: "Ta neljuhaz.na hulja je podigla tri prsta
da po~aze kako medu nama irna tri oka." On je ponovo ukazao da imaš
samo Jedno oko. Sada je previše. Sada je dosta!
'Zbog (ega sam pol udio i od/utio da ga mlatnem po nosu -
!akoje on nlišao."

On je bio lud od samog početka. On je bio lud i prije no što su se
sreli jer se ludost ne može proizvesti ukoliko ona već nije bila prisutna.
Možeš stvoriti bilo šta samo ako je ono već bilo tu, tvoje stvaralaštvo ne
proizilazi iz ničega; tako samo neispoljene stvari postaju ispoljene. LJutina
je tu, ti je ne moraš stvarati. Neko bude povod njoj - ona se ispolji. Ti nijesi
ljut na njega, on nije uzrok. Ti si u sebi nosio gnjev - ta osoba je samo bila
povod. Ludilo je unutar tebe; niko te ne može napraviti ludim ako ti već
nijesi to. Ali mi uvijek mislimo da nas drugi ljute, da nas čine depresivnim,
da nas čine ovim ili onim.
Niko od tebe ne m.ože stvoriti nešto što ti nijesi. Ćak i ako ostaneš
sam, ti će biti lud, bićeš ljut. Čak i ako cio svijet nestane, biće trenutaka kada
ćeš biti tužan, biće trenutaka kada ćeš biti sretan; biće trenutaka kada ćeš biti
i ljutit, a biće trenutaka kada ćeš sve opraštati - iako nikoga tu ne·~ biti. To
je tvoja unutarnja priča koja se razvija. To je ono što čovjek od
razumijevanja uspijeva da ostvari: da se sve stvari razvijaJU od mene. Ti si
taj koji mi samo daješ priliku, situaciju, ali cijela stvar se razvija od mene.
Sjeme padne na zemlju, proklija, drvo počinje da raste. Tlo,
vazduh, kiša, sunce, sve to samo daje mogućnost. Ali drvo je bilo skriveno u
sjemenu. Ti nosiš cijelo drvo u tvom nerazvijenom stanju; svi drugi mogu
biti podsticaj za to. Uvijek kada ti se nešto dogodi, nemoj gledati spolja,
pogledaj unutra; jer kako stvari stoje, sve je to povezano sa tvojom
prošlošću a ne sa osobom koja je tu.
'Zbog čega sam po/udio i nd/u(io da ga mlatnem po nosu -
tako je on otišao.
Stariji h rat se nasmija"
Stariji brat je vidio oba polazišta. On je rnogao vidjeti da ta učena
lutalica uopšte i nije razgovarao sa tim čovjekom, da se nije gestima obraćao
tom čovjeku. On je mogao vidjeti i to da njegov glupi brat nije uopšte ni
razumio što se tim gestikulacijama želi reći. Njih dvojica se u razgovoru
uopšte nijesu doticali nepremostivi ambis je bio medu njima. Oni su
raspravljali, zaključivali. Jedan je bio poražen, drugi Je bio pobjednik, a da
se uopšte nijesu ni susreli ni na jedan trenutak. On se smijao.
Smijeh može biti prosvjetljenje. Taj smijeh može biti tako
duboko razumijevanje, transformacija. Ako taj smijeh nije o gluposti
njegovog brata, ili o gluposti lutalice, ako je to smijeh zbog ukupne
situacije: kako um funkcioniše, kako se dviJe glave nikada ne susreću, kako
se dvije prošlosti ne susreću, kako dva uma uvijek ostaju podjeljena - nema
na6na da sc njih dvojica sretnu i sastave ... Ako se on bude smijao ukupnoj
situacije, ne zbog svog brata ili te učene lutalice jer ako se on bude smijao
bratu ili učenjaku, taj smijeh ne može postati prosvjetljenje, on će ostati isti -
43
ali ukoliko se hude smijao besmislu ukupne situacije: o tome kako um
djeluje; kako um argurnentuje, kako se um zatvara u kako sc nikada ne
otvara; kako je um samo jedan unutrašnji san, noćna mora, košmar, ...
Ako on to shvati, taj smijeh će postati rastakanje. Vedro, Cijelo
vedro će tresnuti, voda će se izliti - nema vode, nema mjeseca