Donosit ću dijelove ove knjige uz neke moje osvrte na napisano...malo ću uspoređivati vjerovanja na području Njemačke sa vjerovanjima u našem narodu...a valjda ćete mi i vi pomoći..., MALO ĆEMO ZAJEDNO ISTRAŽIVATI KOLIKO TOGA SE ZADRŽALO U TAKOZVANOJ ALTERNATIVI U MODERNOM SVIJETU...bit će zanimljivo...

PREDGOVOR

Iracionalne dogme često su temeljitije od realnosti mijenjale život pojedinih i velikih ljudskih zajednica. Zbog razlika u mišljenju i vjeri ljudi su se međusobno borili s više fanatičnosti i brutalnosti nego zbog konkretnih ciljeva. Krivovjeran, praznovjeran uvijek je samo netko drugi, dok svatko sam nesumnjivo ima pravu vjeru inače je ne bi ispovijedao. Tako se, dakle, čudno i netolerantno postupa na području vjere i to oduvijek, otkako postoje ljudi. Međutim, kad tražimo zablude ljudske fantazije, ne treba pitati za ideje koje pokreću svijet.

Natuknice u ovoj knjizi, kao, primjerice, zubobolja, očne bolesti, čežnja za domovinom i slične, pokazuju što su ljudi svašta izmišljali da bi se oslobodili sasvim ličnih svakodnevnih nevolja. Kako da sebi bez pomoći zubara olakšaju višednevnu zubobolju, kako da suzbiju tvrdokorni reumatizam ? Zar je čudno što su se naši preci hvatali svake slamke za koju su  vjerovali da bi im mogla pomoći u njihovim nevoljama? Za njih su duhovi i demoni bili bića koja realno postoje, od kojih se treba zaštićivati ili koja čovjeku mogu pomoći.

Naši preci nisu poznavali ni vitamine ni  bakterije ni rendgenske zrake, pa je zato za njih bilo neobjašnjivo i tajanstveno mnogo toga što je nama danas potpuno jasno ili nam se  barem tako čini ? Tko od naših suvremenika može biti siguran da se naši potomci u 3. tisućljeću, možda već za dvadeset godina, neće smješkati onome u što smo mi, krajem 20. stoljeća još vjerovali ? Primjerice tome, da se danas kruh od grubo mljevene pšenice i svježi sir reklamiraju kao »najbolja kozmetička sredstva« ? Ili tome što se mnogi ljudi upravo panično boje kad trinaesti u mjesecu padne u petak, što često rezultira time da se tog dana dogodi 30 posto više prometnih nesreća nego inače petkom zbog nervoze, kao što smatra Opći njemački auto  klub /ADAC/?

Tjednik DIE ZEIT prosudio je 1982. godine psihoanalizu otprilike kao »praznovjerje stoljeća«, pa bi teško bilo proreći što će se dogoditi s uvjerenjem da pobožni ljudi rjeđe obolijevaju od raka i dulje žive od nevjernika, koje je ozbiljno i znanstveno izneseno 1985. u  jednom medicinskom časopisu. Međutim, ne bismo smjeli previdjeti koliku su povezanost s prirodom pokazivali na i preci kada su na Uskrs i Cvjetnu nedjelju, kada se obnavlja cijeli životinjski i biljni svijet, i sami jedni druge pozivali da obuku novu odjeću, vjerujući da će ih to učiniti sretnima sretnima u duhovnom, a ne u materijalnom smislu.

Sigurno je da se poneki prirodni lijek, koji se spominje u ovoj knjizi, upotrebljava još uvijek ili opet danas. Njegova primjena dobiva samo onda karakter praznovjerja kada, na primjer, hajdučku travu treba  brati samo između jedanaest i dvanaest sati, ako se želi da bude djelotvorna. I danas se kao sredstvo protiv reumatičnih bolova preporučuju mjedeni prstenovi, doduše samo u slučaju da se unaprijed vjeruje u djelovanje. Cvatu i drugi oblici praznovjerja sjetimo se samo brojnih talismana u automobilima.

Njemačka pošta je čak htjela novinskim horoskopima staviti uz bok »službenu« telefonsku službu za saopćavanje horoskopa. I tko bi ikad pomislio da još oko 1.200.000 građana Njemačke vjeruje u postojanje vještica i demona, kao što je 1985. ustanovio jedan demoskopski institut ? Kad katolički vjernik u crkvi pali svijeću da bi time pridonio pobjedi svog omiljenog nogometnog kluba, možemo pretpostaviti da se radi o iskrenom vjerovanju. Međutim, već taj primjer pokazuje subjektivnost i ambivalenciju na koju često nailazimo između vjere i praznovjerja i koju ćemo opširnije spomenuti u pogovoru.

Helmut Hiller