Sve je svijest. Tako si i ti svijest. Ti, svijest,

sastojiš se od svojih aspekata svijesti,

od svojih osjećaja, misli, riječi i postupaka;

to si ti. Tamo kuda vuku tvoji osjećaji, misli

i riječi, tamo si ti, jer si svijest. Tvoji predradnici,

tvoje osjećanje, mišljenje i govor, i

tvoji pomoćni radnici koji obrađuju, tvoji

postupci, su svijest.

Svojim osjećajima, mislima i riječima

odašilješ samoga sebe, jer tvoje osjećanje,

mišljenje i govor si ti sam, svijest. Budući

da je sve svijest, ti ćeš, svijest, biti tamo

gdje ti, čovjek, odašilješ.

Kamo odašilješ, tamo jesi, tamo izgra-

đuješ svoj magnetizam - odatle ćeš jednom

biti privučen.

Ako si odaslao jednu ljudsku misao, tada

je tvoje tijelo, istina, ovdje, ali jedan dio

tvoje svijesti je tamo; to je onaj dio koji je u

tvom osjećanju, mišljenju i govorenju. Time

si višestruko podijeljen: na ovdje, gdje je

tvoje tijelo, na tamo, gdje su tvoji osjećaji, i

210

na onamo, kamo te odvlače tvoje misli i

riječi. Ti možeš biti dakle višestruko podijeljen,

jer tvoje osjećanje može biti, primjerice,

kod tvoga bližnjeg, tvoje misli, primjerice,

na radnom mjestu, a tvoje riječi kod

tvoga bližnjeg s kim govoriš.

Ova višestruka podijeljenost može

dovesti do teških smetnji u čovjeku. Mogu

nastupiti takozvane smetnje ravnoteže;

time može biti poremećen tvoj nervni sistem;

posljedica mogu biti daljnji uzroci i

odgovarajući učinci. Zbog toga čovjek ne

može više jasno i logično misliti, a njegovi

su postupci tada polovični.

Spoznaj: Ako si rascijepan istovremenim

odašiljanjem ljudskih osjećaja, misli i riječi,

tada si dakle ovdje i tamo; istovremeno si na

ovim i na onim mjestima. Ovim istovremenim,

višestrukim odašiljanjem koje je

ljudsko, dakle osobno, ti osnivaš takozvane

zemaljske stanice. U daljnjim inkarnacijama,

ti ćeš - gotovo magnetski - biti tamo

211

privučen i potražit ćeš mjesta koja si magnetizirao

svojim osjećajima, mislima i rije-

čima, da bi tamo očistio ono što si prouzro-

čio u svojim prethodnim egzistencijama, kamo

si dakle odašiljao.

Hoćeš li dokučiti gdje ćeš biti sutra, u

nekome drugom utjelovljenju, tada ispitaj

danas svoje osjećaje, misli, riječi i djela. A

ako hoćeš dokučiti s kim ćeš sutra biti zajedno

na najužem prostoru, tada ispitaj svoje

osjećanje, mišljenje, govorenje i postupanje

prema svome bližnjem - ispitaj dakle što te

vezuje za tvoga bližnjeg i što veže tvoga

bližnjeg za tebe.

Tko se ne uzda u hram nutrine, već živi

u vanjštini, taj živi tu i tamo i u sadašnjosti

kao čovjek ponovno stvara svoja odredišta i

postaje za svoja sljedeća očovječenja, gdje će

tada prebivati ili koja će morati proputovati

da bi uklonio ono što je stvorio u svojim

prethodnim egzistencijama.

212

Sve ovo i daleko više od toga poučavao

sam, kao Isus, Svoje učenike, i sada, kao

Krist, to poučavam sve ljude koji su dobre

volje.

Tko se nastanio u najdubljoj nutrini

svoga hrama, održavat će red hrama koji

glasi: To što činiš, čini potpuno.

Tko živi u najdubljoj nutrini, u svetištu,

u Bogu, uspostavlja odnos s predmetom, s

događajem i sa situacijom. Njegovi osjećaji

misli i riječi istječu iz svetoga hrama; oni su

vječni zakon. Zakonito osjećanje, mišljenje i

govorenje su svete snage koje se kreću u

sveprisutnoj struji i nalaze pristup i ulaz u

ljude, stvari, događaje i situacije.

Bogomispunjeni, koji prebiva u svetištu,

odakle odašilje nesebične osjećaje, misli i

riječi, unatoč izvanjskom kretanju, unatoč

valovima svjetskoga mora, ostaje u najdubljoj

nutrini svoga hrama budući da on

213

živi u Bogu, u obilju, i nije podijeljen, već je

ujedinjen u Bogu, u struji života, u bitku.

Nesebični, bogomispunjeni osjećaji, misli,

riječi i postupci su u vječnoj struji i

djeluju iz vječne struje i donose opet vječno,

zakonito, u Božju struju, jer sve što je čisto,

vraća se ponovno u čisto. Kada će se i kako

bogomispunjeno vratiti u vječnu struju, to

pravi mudrac prepušta Vječnome.

Što mudrac ostvaruje, to on izvršava za

vječni zakon, za vječnu struju, u kojoj živi.

214