Za vrijeme vladavine dinastije Tang živio jejedan učen čovjek po imenu Li Bo. Zaslužio je slavu jer je bio izvanredno marljiv u učenju i znalac. Pročitao je tako puno knjiga da su ga ljudi prozvali "Li Deset tisuća knjiga".

Učeći, naišao je u sutri Vimalakirti-Nidresi na rečenicu koja ga je posve zbunila. Rečenica je glasila "Planina Sumeru krije sjeme gorušice; sjeme gorušice sadrži planinu Sumeru."

To mu se učini nelogičnim i neshvatljivim. Kako nešto tako maleno kao što je sjeme gorušice može sadržavati nešto tako visoko kao što je planina? To nema smisla. Tražeći smisao, uputi se učitelju zena Shishangu i zamoli ga za objašnjenje.

"Da je moguće sakriti sjeme gorušice na planini Sumeru, to je jasno", Li Bo, "ali kako je moguće utrpati ogromnu planinu u sićušno sjeme?"

S osmijehom, Zhishang na pitanje odgovori pitanjem: "Ti si onaj kojeg ljudi zovu Li Bo Deset tisuća knjiga, je li tako? Reci ti meni, kako je moguće deset tisuća knjiga utrpati u tvoju glavu?"

Tao

Kao što sićušno sjeme sadrži veliku planinu, tako i ova kratka priča sadrži velike istine. Te istine možemo promišljati kroz niz mentalnih vježbi.

Eksperimentalno razmišljanje

Počnimo od pomisli da bi nešto maleno moglo sadržavati nešto veliko. Radi jednostavnosti ćemo zasad ostaviti planinu Sumeru na miru, a ni sjeme ne mora biti neko konkretno sjeme, na primjer sjeme gorušice. Neka to bude samo sjeme neke biljke, nekog stabla, nije važno kojega. Počnite eksperiment tako što ćete na dlan staviti sjeme.

Odmah, i u ovoj pojednostavljenoj pokusnoj situaciji, vidjet ćemo da je pomisao na mjestu. Posadimo li sjeme, izrast će u stablo. Prema tome, točno je reći da je stablo u punoj svojoj veličini skriveno u ovoj sjemenci.

To još nije sve. Stablo koje će izrasti iz ovog sjemena stvorit će nove sjemenke, a svaka nova sjemenka sadržavat će u sebi jedno novo stablo pune veličine. Prema tome, ova sjemenka sadrži i više od jednog stabla. Sadrži i sva ona stabla koja će nastati u sljedećoj generaciji. Riječ je o već popriličnom broju stabala.

Zatim, ne moramo se zaustaviti na samo jednoj generaciji. Stabla proizvode nova stabla iz generacije u generaciju te se s vremenom njihov broj neprekidno umnožava. Za neko vrijeme, stabala će biti toliko da mogu pokriti cijelu planinu, možda čak i tako veliku poput planine Sumeru. Riječ je o vrlo velikom broju stabala, a sva su skrivena u ovoj sićušnoj sjemenci koja vam leži na dlanu. Nemojmo se zaustaviti ni na cijeloj planini. Stabla će se i dalje množiti tako da mogu prekriti cijeli jedan predio (protežući se preko više planina i kroz više dolina), stajući samo gdje su naišla na vodu.

No, ni voda nije prepreka, jer sjeme na drugu obalu rijeke može prenijeti i neka životinja, ili se ovdje može naći čovjek koji bi želio sjeme odnijeti na neki drugi kontinent. Stabla mogu prijeći oceane i cijeli planet pretvoriti u jednu veliku šumu.

Ni planet nije posljednja granica. U budućnosti, kad će ljudska vrsta živjeti i na drugim planetima, stabla će putovati svemirom da bi se ukorijenila na nekom drugom tlu i rasla pod zrakama nekog drugog sunca. Stoga, ako želimo reći istinu, reći ćemo da sjeme na vašem dlanu sadrži beskonačan broj stabala. Ukupan broj i masa tih stabala mnogo su veći od broja stabala na bilo kojoj planini. Ako jedna sjemenka potencijalno sadrži svu tu ogromnu količinu, onda sigurno može sadržavati i mnogo manju planinu Sumeru.

Sad kad smo pogledali u budućnost, okrenimo se u suprotnom smjeru. Kakva je povijest ovog sjemena? Kako je nastalo?

Nastalo je iz roditeljskog stabla, naravno. A to roditeljsko stablo je jednom također bilo sjeme. Isto se može reći i za stablo koje je njemu bilo predak i za stablo koje je bilo predak pretku i tako dalje u prošlost sve do početka života na ovom planetu. A gdje je sjeme bilo u tom trenutku? Naravno, tada ovo sjeme nije postojalo kao fizički objekt. Ako uopće možemo reći da je postojalo, postojalo je kao mogućnost. Ta se mogućnost ostvarila kad je za to došlo vrijeme i postala fizička stvarnost u obliku sjemena na vašem dlanu - sjemena, da ponovimo, koje u sebi sadrži beskonačan niz stabala.

Ovo razmišljanje započeli smo eksperimentalno s pomisli da se u nečem malom može kriti nešto veliko. I završili smo jako daleko, na čudnom mjestu gdje gotovo beskrajan niz fizičkih bića može nastati iz nečega što je samo mogućnost. Možda vam se čini da se to kosi s razumom, ali ako budućnost i prošlost gledamo zajedno, shvatit ćemo da je upravo tako i nikako drukčije.

Puna praznina

Ova ništavnost nosi razna imena. Stari hinduisti zvali su je šunja, puna praznina. U svojim filozofskim ogledima Bruce Lee je zove prazninom ili živom prazninom. Suvremeni fizičari zovu je kvantnom pjenom.

Ta praznina nije prazan vakuum niti je nepostojanje. Premda se čini da u praznini nema ničega, ona je u stvari prepuna beskonačnih mogućnosti koje čekaju svoj fizički izraz u fizičkom svijetu.

Ovo je važan aspekt taa - nema supstance, nema forme, nema oblika, a ipak ima sve zamislive supstance, sve zamislive forme i sve zamislive oblike. Kad kažemo "S Bogom je sve moguće", izražavamo jedan pogled na božanski genij ove vrhovne moći.

U poglavlju 4 Tao Te Chinga vidimo:

Tao je poput prazne posude, premda se koristi,

nikada se ne može do vrha ispuniti.

Nakon što smo prošli kroz eksperimentalno razmišljanje i ove stihove čitamo drukčije. Možda nas je prije zbunjivala pomisao da je tao prazan, a ipak izvor svega. Sada je to lakše shvatiti.

Sve dolazi ni iz čega. Kao što sva stabla u našem pokusu dolaze iz nematerijalizirane mogućnosti jedne sjemenke, tako i izvor svega što postoji mora biti potpuna praznina na početku vremena.

Ljudsko sjeme

Ovo je velika istina, a jednako se odnosi i na ljudsko biće. Svoje postojanje u ovom životu počeli ste kao oplođeno jajašce - ljudsko sjeme. Kao ni sjeme biljke ni sjeme čovjeka u početku ne izgleda naročito impresivno. Veličina jajašca manja je od veličine točke na kraju ove rečenice. Ali kao što će sjemenka na kraju izrasti u visoko stablo, tako će se i to sićušno jajašce razviti u osobu koja ste vi. Kao što sjemenka ne sadrži samo jedno stablo nego sva stabla svih budućih generacija, tako i jedno oplođeno jajašce ne sadrži samo jednu osobu nego i potomstvo te osobe. Nakon desetak generacija, riječ je o cijeloj vojsci ljudskih bića, a svako je jedinstveno po nekim svojim tipičnim obilježjima. Kako vrijeme ide dalje, tako ta ljudska vojska postaje sve veća i postaje beskrajna povorka ljudskih bića. A prošlost? Prije nego što ste postali svoja fizička manifestacija i vi ste postojali samo kao mogućnost, kao i sjemenka iz našeg eksperimenta. Kao takvi bili ste dio, odnosno bili ste sjedinjeni s beskrajnom stvaralačkom prazninom koju zovemo tao.

I zato možemo reći da ste došli iz taa i da je u vama tao. Povezanost između čovjeka i taa opstoji na najdubljoj razini stvarnosti. Upravo zbog toga su inovativnost i prilagodljivost atributi tipični za ljudsko biće. Beskrajna kreativnost taa odražava se u vama kao ljudska kreativnost. Kao što iz taa nastaju tisuće bića, tako ste se i vi rodili s mogućnošću da se množite te da stvarate i gradite.

Zbog toga su oni koji prakticiraju tao izrazito kreativni pojedinci. Cesto su to slikari, dizajneri, pisci, pjesnici, glazbenici, plesači, kompozitori, programeri ili neka kombinacija navedenog. Oni koji ne kroče ovim stazama, svoju kreativnost izražavaju na drugi način - običnost je važan oblik kreativnosti u njihovim životima.

Takvi ljudi osjećaju svoju povezanost s taom. Kad kažu da je mašta "potekla", znači da su otvorili prolaz do početnog izvora. Jasno je da filozofija taa u ovakvih ljudi nalazi snažan odjek. Vratiti se tau ovim je ljudima drag i poznat osjećaj. Možda drugi njihovu vrstu duhovnosti smatraju bizarnom ili egzotičnom, ali za kreativce je ona posve prirodna. Tao im je uvijek govorio i oni se s taom osjećaju kao kod kuće.

Sjeme taa

Kad su Lao Tzu i Chuang Tzu prije 2500 godina zapisali svoje misli, posadili su sjeme. Iz tog je sjemena s vremenom izraslo stablo s dvije glavne grane: jedna predstavlja taoizam kao vjeru, a druga kao filozofiju.

Kinezi te dvije grane ne gledaju odvojeno. Oni gledaju cijelo stablo. U kineskom taoizmu vjera se miješa s filozofijom.

Taoistička stabla nisu se razvijala kako su Lao Tzu i Chuang Tzu predvidjeli. Na grani vjere, taoisti su od ovih skromnih i poniznih mislilaca stvorili božanstva. To je ironija sudbine jer oni se takvima nikad nisu prikazivali i vjerojatno bi im bilo draže da su ostali nevidljivi. Deifikacija je, zapravo, po mnogo čemu potpuna suprotnost duhu njihovih zapisa. Ni grana filozofije nije bolje prošla. Odjednom se stvorila naopaka potraga za fizičkom besmrtnošću. Ona je potakla rast mnogo novih grana koje su se s vremenom sasušile i pale sa stabla.

Tao stablo nije dobro raslo zato što tlo nije sadržavalo prave hranjive tvari. Ipak je sjeme taa ostalo na životu. Potencijal sadržan u sjemenu prenosio se s generacije na generaciju i ostao je isti. Stoljećima je čekao pogodan trenutak kad će sjeme pokazati sve svoje mogućnosti. Taj je trenutak došao kad su ljudski putnici prenijeli sjeme taa na novi kontinent na zapadu. Tao stablo je prešlo ocean i stiglo na novo tlo gdje ga još nikad nitko nije zasadio. I tada se dogodilo nešto zanimljivo. Plodno tlo na zapadnom kontinentu sadržavalo je sve hranjive tvari koje su bile potrebne za život i rast tao stabla. Bili su tu i tvrdokorni individualisti sa svojim idealom nezavisnosti i oslobođenja od umjetno stvorenih ograničenja, i dobrim smislom za šalu - upravo onim odlikama koje su nekoć krasile mudrace. Zasad je zasađeno svega nekoliko sjemenki, pa im društvo ne poklanja preveliku pozornost. Neki jesu primijetili da raste nešto novo i reakcije su bile vrlo različite. Neki su Kinezi vidjeli tao stablo i zaključili da se radi o beznačajnim ostacima davne prošlosti. Odavno su se prestali brinuti za njega, pa mu ni sada ne poklanjaju pažnju. Znaju da je tu i drugo ih ne zanima te ne znaju kakvu su dragocjenost dobili.

Drugi koji su vidjeli isto to stablo zapazili su njegovu posebnu eleganciju, ljepotu i snagu. Okusili su njegove plodove i otkrili da su sočni i zdravi. Bacili su se u potragu za knjigama i s velikim oduševljenjem učili sve što su našli. Počeli su i sami saditi sjemenje.

Danas iz plodnog tla pažljivo i odvažno niču nježne mladice. Dugo će još rasti, ali su se već čvrsto ukorijenile.

Ako čitate ovo, sjeme taa već je zasađeno u vašem srcu. Možda ste na tao naletjeli slučajno ili vam se ukazao niotkuda. Mogli bismo reći da je sjeme taa izraslo iz pune praznine na pravo mjesto u vašoj stvarnosti.

Poput svakog drugog sjemena, sjeme taa koje klija u vama ima beskonačne mogućnosti. Možda se sada ne čini velikim, ali nitko ne zna koliko će velik potencijal pokazati s vremenom. Pitanje je hoćete li vi dopustiti sjemenu taa da izraste u veliko tao stablo i omogućiti tom stablu da se razmnoži u gustu tao šumu.

Kao što sjeme gorušice sadrži planinu Sumeru, a glava Li Boa deset tisuća knjiga, tako i vi u svojem srcu držite mogućnost bezgraničnog taa. Vrijeme je da počnete crpiti iz njegove božanske kreativnosti kročeći naprijed kroz duhovnu pustoš današnjeg materijalističkog društva. Sjeme taa je nakon 2500 godina i tisućama kilometara daleko od mjesta gdje je nastalo spremno preobraziti pustoš u rajski vrt!