LJUDI KATKADA govore kako je kretanje duhovnim putem jednostavno, ali ne nužno i lagano. Jedna od poteškoća može se sastojati i od učenja nadvladavanja sklonosti inertnosti u odnosu na svakodnevno duhovno učenje. Ernest Holmes rekao je: »Istinu je daleko lakše poučavati nego provoditi«. A duhovnost, kao najvrjedniji proces, istinski zahtijeva predanosti trud u provođenju. No prednosti ne mogu biti poželjnije! Pruža nam se prilika, zahvaljujući osobnome izboru, da sami gradimo raj ili pakao na zemlji.

Većina svjetskih duhovnih tradicija zagovara raznorazne načine života usmjerene prema unutra. Bog se u Kuranu opisuje kao »bliskiji od vratne arterije«, kao poznavatelj svih čovjekovih misli i osjećaja koji boravi u čovjekovu srcu. Sufisti alegoriju o svjetiljci tumače kao način izražavanja božje nazočnosti u čovjekovu srcu, nazočnosti koja obasjava tjelesnu svjetiljku. Ta spoznaja o božanskome koje je svugdje na koristan način podupire pojmove truda u smjeru ostvarivanja raja na zemlji. Promotrimo neke od mogućih načina održavanja redovitog duhovnog razvoja i aktivnosti kao temelja na kojem ćemo stvarati vlastiti raj na zemlji.

Molitva je, dakako, možda i najosnovniji duhovni postupak.
Navika u sklopu koje svakodnevno odvajamo malo vremena i na mirnome mjestu komuniciramo sa Stvoriteljem, u naš život unosi usmjerenost.

Božanska struja donijet će nam mir i sigurnost budemo li dovoljno budni i odlučni u nakani da je pronađemo — i da joj se prepustimo. — Ralph Waldo Trine 

Živimo li između molitava zahvalno i radosno ili neki put razmišljamo ili govorimo nesvjesno, na temelju obrazaca stečenih navikom? Materijalni svijet može biti vrlo zavodljiv i ne održimo li čvrstu svijest o uronjenosti u duh, možda nećemo pratiti djelotvornost vlastitih misli, osjećaja i riječi, kao i svega što činimo između molitava. Priželjkujemo li istinski »raj na zemlji«, bi li nam onda svjesna odluka o tome da ćemo svaki trenutak svjesno provoditi u duhovnome kontekstu sveprisutnog božanstva pomogla da brže dođemo do tog cilja?

Koju ulogu u stvaranju iskustva raja na zemlji igra vlastito buđenje i spoznaja o tome da možemo slobodno rekonstruirati vlastite stavove? U pojedinim trenucima, bez obzira na naše najbolje namjere i discipliniranost, iskustvo raja na zemlji možda će nam izmicati,
ili će nam se tako barem činiti, dok se istodobno nećemo moći osloboditi
iskustva pakla. Do toga često dolazi kada to što imamo počinjemo uspoređivati s drugima i osjećati ili nadmoć ili inferiornost.
Sudimo li samo po vanjskome izgledu svega, stvorit ćemo vlastiti pakao koji će prožimati najrazličitija područja našega života. I tu nam
pomaže praksa osjećanja zahvalnosti i izražavanja poštovanja i zahvalnosti.

Naš život toliko ne oblikuju naša iskustva koliko naša očekivanja. — George Bernard Shaw

Ključno je probuditi se i održavati svijest o izražavanju zahvalnosti.
Zahvalnost je ključ za mnoge najuzvišenije, najplemenitije svete emocije koje nam unaprjeđuju život. Iskreno srce postaje sve poniznijim i može postati neustrašivo kada spozna božansku nazočnost.
Tada počinjemo razvijati sveti ushit služenja, kao pomagači u beskonačnoj kreativnosti. Kada krenemo na putovanje osobne svijesti i otkrivanja duhovnih puteva, život nam se mijenja iz temelja. S divljenjem
i užitkom počinjemo otkrivati tko smo i zašto smo ovdje.

Kada odaberemo život davanja, izražavanja zahvalnosti i pomaganja drugima, stupamo li na djelotvoran put stvaranja raja na zemlji?

U knjizi Obećanje koje je pred nama: Vizije nade i djelovanja u budućnosti čovječanstva Duane Elgin opisuje neke od prioriteta koji
po njemu obilježavaju jednostavniji život. »Oni koji su odabrali jednostavan život najčešće silno cijene kvalitetu i karakternost vlastita
odnosa sa svim aspektima života — sa samima sobom, s drugim ljudima, s drugim stvorenjima, sa Zemljom i sa svemirom«.

Čovjek ne može utjecati na duljinu života,
ali može utjecati na njegovu širinu i dubinu. — Evan Essar

Svatko od nas rađa se tako da može slobodno birati misli koje mogu graditi naš život. Možemo birati put kojim želimo ići i možemo birati »prtljagu« koju ćemo ponijeti. Kada ugledamo raj na zemlji, prirodno želimo pomagati i drugima da se razvijaju u istome smjeru.
Duhovno buđenje iziskuje strpljivost, trud i Božju milost. Kada naučimo spoznati čemu se istinski divimo i kada zatim iskreno poduzmemo korake u tom smjeru, dolazimo do nebeskih postignuća.

Zahvaljujući znanosti dolazimo do informacija,
a religija je područje koje treba
znanstveno istražiti. — Franklin Loehr