POSTAJE LI SVAKO naše otkriće, bez obzira na životno područje, ujedno i Božjim otkrićem? Kako otkrivamo sve više Boga, njegujemo li sve ono što je istinito, lijepo i dobro?

Može li si čovjek koji iskreno traži istinu u jednome području dopustiti da se ne obazire na otkrića u drugim područjima? Potraga za stvarnošću, premda možda izgleda užasno teško, u velikoj će mjeri biti lakša i bolja kada spoznamo međusobnu povezanost raznoraznih oblika znanja.

Fantastično bogatstvo znanstvenih istraživanja u nizu raznih područja koncentrira se na mnogobrojna pitanja koja započinju riječju »kako«, no mogu li znanstvena istraživanja pomoći i kod mnogo dubljeg pitanja: »zašto«? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Je li Bog ograničen ili bezgraničan? Zašto netko želi štovati boga koji je ograničen umjesto boga koji je bezgraničan i bezvremen? Ako je Bog beskonačan, može li nešto uopće biti odvojeno i zasebno? Može li Bog u beskonačnost nadilaziti skromne razmjere čovjekove percepcije?

Bi li do širenja čovjekovih pojmova došlo brže kada bismo se služili riječju »božanstvo«, a ne raznoraznim izrazima poput Boga, Jahvea ili Alaha, koje ukazuju na određenu ograničenost? Koje bi mogle biti neke od prednosti shvaćanja Boga kao krajnje realnosti?
Sada kada je i znanost dokazala da je stvarnost daleko više od običnog vidljivog svijeta, je li egoistično čvrsto se držati teze da je stvarnost ono što ljudi vide i mogu dodirnuti?

Bog svojim čudima upravlja na zagonetan način. — William Cowper

Tko bi još mogao spoznati raj ako ne
rajskim darom i otkriti Boga ako i sam ne daje
u božanskome? — Marcus Manillus

Mogu li sadašnji oblici
čovjekove percepcije stvarnosti biti skromni koliko i razmjeri u kojima
školjka shvaća čovjekov svijet?

U knjizi Koliko je velik Bog? Robert J. Russell piše:

Kad iskusimo začuđenost i strahopoštovanje prema beskonačnosti i ljepoti svemira, o Bogu počinjemo razmišljati kao o krajnje čudesnoj, neopisivo zadivljujućoj pojavi koja je ujedno izvor ekstatične ljepote. Kad u životu iskusimo ljubav; kada nam oni kojima smo nanijeli nepravdu oproste; kada spoznamo dobrotu doma, ognjišta, zdravlja i obitelji; tada o Bogu govorimo kao o savršenome obliku ljubavi, bezuvjetnome milosrđu, izvoru svega dobroga, te svojem završnome domu. Što je najvažnije, kada podignemo pogled s rutinske svakodnevice i u sebi spoznamo svetost, poput Mojsija koji se okrenuo od svojih ovaca i ugledao gorući grm (Izlazak 3:1 -6), tada priznajemo da je Bog krajnje svet.

Na taj način okružuje nas Božja zagonetka koja nadmašuje sva sadašnja znanja; pa ipak znamo da taj Bog traži nas i da ćemo ga mi spoznati, te tako krećemo dalje u svjetlu otkrića koja se sve više šire.
Da bismo to ostvarili, moramo voditi računa o oskudnosti čovjekovih percepcija s obzirom na veličinu Božje zagonetnosti. Tada sve što želimo potvrditi primamo pod okrilje vlastitog neznanja.

Nema sumnje da i mi u sebi nosimo dio božanskoga, nešto što je postojalo prije elemenata, i nešto što na postojanju ne mora zahvaljivati suncu. — Sir Thomas Browne

Brojni oblici tehnološkog napretka pridali su značenje našoj znanstvenoj kulturi, no i dalje ostaje duboka želja za višim oblicima značenja, za kozmičkim objašnjenjem našega postojanja. Uza sve znanstvene spoznaje o svijetu u kojem živimo i velika i sveobuhvatna duhovna učenja, to što jesmo i kako smo nastali i dalje nam izmiče. Što dublje proučavamo prirodu stvari, to više otkrivamo nove zagonetke koje treba istražiti. Nadam se da će to vas, čitatelja, potaknuti na poduzimanje istraživanja i stjecanje dubljih spoznaja o načinima na koje se Bog odnosi prema svim svojim stvorenjima. Prirodu obilježava genijalnost, kao i božanstvo; takvom stvaranju ne izmiče ni najmanja snježna pahulja. —
Henry David Thoreau

U vezi s budućnošću najbolje je to što nam dolazi dan po dan. — Abraham Lincoln

Svaki dragocjeni dan proživljavajte kao
najuzbudljiviju pustolovinu
koju uopće možete zamisliti.
Svaki je dan prepun blistavila Božjega
svjetla. — Rebecca Clark

Tko uopće može predvidjeti koliko bi snažan i plodonosan mogao biti budući napredak kada se ljudi ponizno vrate onoj izvornoj velikoj
potrazi, nastojanju da »ravnajući se prema Bogu, misle Njegove misli«?

Upravo skroman, a ne drzak tražitelj napreduje istinski i sigurno na putu otkrivanja božanskih istina. — Henry St. John